Goran Sablić najvjerojatnije je novi trener Veleža. Već ovog vikenda trebao bi krenuti put Mostara, upoznati se s igračima i povesti "Rođene" u novo prvenstvo Bosne i Hercegovine, njihovu Premijer ligu. Goran je poznato trenersko ime u Bosni i Hercegovini – već je vodio Široki Brijeg, a i Sarajevo, i to šest mjeseci, pa bi mu mostarski Velež bio treći premijerligaš u BiH koji će trenirati ovaj još uvijek mladi nogometni stručnjak.
Mostar je grad koji je volio nogomet – imali su i legendarnu malonogometnu ekipu "Mostarske kiše"
Tako će, nakon što je vodio poljudsku Akademiju zajedno s hajdukovcem Borom Primorcem, Sablić krenuti put Mostara. A već je bilo gotovo da preuzme drugu momčad Hajduka, gdje će ga – prema informacijama dobro upućenih splitskih nogometnih krugova – zamijeniti Ivan Radeljić, baš kao što su se nekad izmjenjivali na stoperskoj poziciji u Hajduku, šampionske 2001.
Goran će tako krenuti za trenerskim kruhom u Mostar. Neće biti daleko od Splita. Bilo je uvijek dodirnih točaka između Hajduka i Veleža – i rivalstva, i animoziteta, utakmica visokog rizika, transfera koji su teško padali navijačima, pa i "belaja" po mostarskim i splitskim ulicama i kafićima. Češće se išlo iz Veleža u Hajduk nego obrnuto. Doduše, pamtimo da je Mišo Krstičević jedno vrijeme nosio dres "crvenih". Rođen u Metkoviću, igrao je za "Jadran" iz Ploča i "Neretvu", pa je bilo prirodno da se okuša i pod susjednim Bijelim brijegom. I današnji hrvatski izbornik Zlatko Dalić nastupao je za Velež, odigravši 49 utakmica – što u Mostaru često s ponosom ističu.
No, neki su prelasci iz Veleža na Stari plac i Poljud ostavljali prave rane na srcima navijača "Rođenih". Mostar je grad koji je volio nogomet – imali su i legendarnu malonogometnu ekipu "Mostarske kiše", koja je nastupala i na turnirima u Splitu. Još od one utrke s Hajdukom za prvaka 1974., kad je iz Splita svijet sjatio u Mostar, pa je i moj pokojni ćaća rekao da ide do dućana, a završio na utakmici u centru Hercegovine.
"Bijeli" su tada uzeli titulu zahvaljujući boljoj gol-razlici, dok je mostarski trio "BMV" – Bajević, Marić, Vladić – ostao kratkih rukava. A da se tada pobjeda bodovala s tri boda kao danas, ne bismo osvojili prvenstvo – titula bi otišla u Mostar.
U rujnu iste godine, na početku nove sezone, došli smo kao prvaci u Mostar, a "Velež" nas je namjerno ponizio s 5:0. Tada je briljirao njihov mladi lav – Vahid Halilhodžić.
Neka ti bude blizu
U Hajduku je trag ostavio i Sulejman Rebac, veliki igrač i boem, kojeg je nakon jedne pobjede protiv Partizana, pred domom Hajduka kraj stare plinare, čekala kočija da ga s harmonikom odvede na Rivu.
Neizbrisiv i najveći trag ostavio je Blaž Slišković – jedan od najvećih i najomiljenijih igrača koje je splitska publika ikad gledala. Tu je bio i Boro Primorac, koji je nosio kapetansku traku, a i danas ima važnu ulogu u poljudskim kancelarijama.
Bili su tu i Aleksandar Ristić, Ramiz Omanović, Damir Čerkić...
Volio je i Biće Mladinić Franju Vladića, pa se nadao da bi i taj veliki mostarski znalac mogao ponijeti bijelu "desetku", a uprava predsjednika Kolje Marasovića ozbiljno je razmišljala i o Semiru Tuceu, velikom dribleru, "Bogu nogometa" – kako su mu tepali u Mostaru – kojeg je Poljud dočekivao s pljeskom, bez obzira na to u čijem je dresu nastupao. No, ti veliki transferi ostali su neostvareni.
Čak je i Igoru Musi 1992. prva stanica bio Poljud kad je dolazio iz Mostara, ali je u Hajduk došao preko Rijeke – što je "Bijele" i koštalo.
Tako će Goran Sablić, nekoć stabilni stoper Hajduka i Dinama iz Kijeva, put Mostara – i nadamo se da ćemo ga posjetiti na nekoj od utakmica, tamo gdje Neretva hladna teče i gdje se uvijek igrao lijep nogomet.
Sretno, Gorane – i neka ti bude blizu, da nam se jednom i vratiš.
