U današnjem svijetu fitness više nije samo rekreacija – on je postao smjernica, način života i alat za poboljšanje svakodnevnice. Zahvaljujući rastu industrije, informacije o treningu, prehrani i zdravim navikama dostupnije su nego ikada. Upravo zato ljudi sve češće traže motivaciju i uzore u fitness svijetu.
No, kao i u svemu, i ovdje postoje zamke. Najčešće se radi o krajnostima, a jedna od najopasnijih je – poistovjećivanje.
Poistovjećivanje kao skrivena zamka
Sve češće svjedočimo situaciji u kojoj se ljudi u kasnim pedesetim ili šezdesetim godinama poistovjećuju s dvadesetogodišnjim sportašicama ili tinejdžerkama koje treniraju već godinama. Isto vrijedi i za muškarce iste dobi, koji se nerijetko mjere s mladim momcima bez ozbiljnih obiteljskih i poslovnih obaveza.
Na prvi pogled to izgleda kao motivacija – ali u stvarnosti je kontraproduktivno. Metabolizam, hormoni, pa i svakodnevne obaveze jednostavno diktiraju drugačiji ritam. Ignorirati to znači ulaziti u začarani krug frustracije i potencijalnih zdravstvenih problema.
Zašto se ne trebamo uspoređivati
Nema smisla uspoređivati se s osobom koja je mlađa 20 ili 30 godina, i to ne samo u sportu. Trening, prehrana i sportski način života kod njih funkcioniraju drugačije jer iza sebe imaju drugačiji period razvoja i manje životnih opterećenja.
Svaka osoba je posebna jedinka. Uspoređivanje sa „susjedom iz teretane“ ili sportašicom s Instagrama samo vodi u poremećaje navika, nepotrebne stresove i udaljavanje od vlastitih ciljeva.
Fokus na sebe – ključ dugoročnog uspjeha
Poruka je jednostavna: gledajte sebe, svoje mogućnosti i prioritete. Godine donose promjene koje treba prihvatiti – i to nije slabost, već mudrost.
Umjesto da tražimo usporedbu, treba tražiti prilagodbu. Ako uložimo trud u trening i prehranu usklađenu s vlastitim godinama, obavezama i tijelom, napredak je uvijek moguć. On neće izgledati isto kao kod tinejdžera, ali će biti itekako vrijedan.
Fitness je alat za zdraviji i sretniji život – ali samo ako ga koristimo na način prilagođen sebi. Poistovjećivanje s drugima, osobito s mlađima, vodi u razočaranje. Fokus na vlastite mogućnosti vodi u napredak.
