Muzej hrvatskih arheoloških spomenika ulazi u novo poglavlje: energetska obnova i novi stalni postav
Na Mejama, tik uz more i zelene padine Marjana, u betonskoj školjci jedne od najvažnijih zgrada hrvatske kulture trenutačno bruji gradilište. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika zatvoren je za posjetitelje zbog opsežne energetske obnove, ali iza skela i strojeva paralelno se odvija drugi, jednako važan proces – priprema novog stalnog postava koji bi trebao ispričati priču o rađanju hrvatske države onako kako to zaslužuje nacionalni muzej ovakvog ranga.
– Ovo je jedan od ključnih perioda našeg muzeja u kojem konačno privodimo svrsi ovu zgradu – kaže ravnatelj dr. sc. Miroslav Katić, svjestan da se nakon desetljeća čekanja muzeju otvara mogućnost da svoj fundus napokon pokaže u punom svjetlu.
U nastavku možete vidjeti video predstavljanje Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, ali i isječke s izložbe "U početku bijaše kraljvstvo" u zagrebačkim Klovićevima dvorima na kojoj je izloženo preko 80 eksponata iz MHAS-a.
Od fra Luje Maruna do ove zgrade na Mejama
Priča o Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika počinje daleko od Splita – u Kninu 1880-ih godina. Tamo 28-godišnji fra Lujo Marun nadzire probijanje trase željezničke pruge Siverić – Knin na starohrvatskom lokalitetu Kapitul i uočava kako iz zemlje izlaze iznimno vrijedni nalazi ranosrednjovjekovne baštine.
– Naš utemeljitelj bio je fra Lujo Marun, čovjek izuzetne energije. Još 1885. nadzirao je izgradnju željezničke pruge Siverić – Knin na poznatom starohrvatskom lokalitetu. Počeli su izlaziti vrlo zanimljivi nalazi i zahvaljujući njemu imamo eksponate iz najranije faze. Već 1893. s tadašnjim intelektualcima, znanstvenicima i političarima osnovao je Prvi muzej hrvatskih spomenika. Ni Austro-Ugarska ni Kraljevina Jugoslavija nisu imale previše simpatija prema isticanju nacionalnih obilježja – podsjeća Katić.
Marun je odlučno inzistirao da se srednjovjekovni hrvatski spomenici čuvaju u posebnoj, nacionalnoj instituciji, a ne da budu tek usputna zbirka u već postojećem muzeju.
– Kada je u Kninu počela priča o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj baštini, don Frane Bulić zamišljao je da će ti nalazi biti uklopljeni u splitski muzej, u tamošnje antičke i ostale zbirke. No fra Lujo to nije dao; bila mu je to zadnja linija obrane. Tražio je da upravo ti srednjovjekovni spomenici budu u posebnoj instituciji. Tu je ideju prenio na akademika Stjepana Gunjaču – kaže ravnatelj.
Koliko je Marun bio predan baštini, najbolje govori priča s kraja njegova života.
– Fra Lujo umire 1939. godine, a kakav je bio najbolje govori priča iz prosinca 1938. Bio je na samrti, u posjet mu je došao Meštrović i ostavio 10 tisuća dinara za njegovo liječenje. Fra Lujo, koji je cijeli život bolovao od tuberkuloze, taj je novac usmjerio na arheološka istraživanja. Bio je nevjerojatno uporan – na svaki je način tražio sredstva za osiguravanje arheoloških istraživanja – prepričava Katić.
Njegov nasljednik akademik Stjepan Gunjača tijekom Drugog svjetskog rata spasio je ključne spomenike premještajući ih s kninske tvrđave, prvo u Sinj, a potom na nekoliko lokacija u Splitu. Nakon ratnih i poratnih selidbi, te kratkog razdoblja na kliškoj tvrđavi, 1976. sagrađena je današnja zgrada na Mejama, remek-djelo moderne hrvatske arhitekture Mladena Kauzlarića, koja je 1991. pretrpjela teška oštećenja u granatiranju, ali je fundus muzeja spašen.
Fundus koji čuva „legitimaciju hrvatske države“
Danas MHAS čuva oko 18.700 predmeta podijeljenih u deset zbirki. Srce fundusa čine kameni spomenici – dijelovi oltarnih ograda, crkvenog namještaja i arhitektonske dekoracije – te bogata zbirka nakita, oružja, konjaničke opreme i predmeta svakodnevice, mahom iz srednjovjekovnih grobova. Posebno se izdvaja zbirka epigrafičkih spomenika s natpisima na hrvatskom i latinskom jeziku, pisanim latinicom, glagoljicom i zapadnom ćirilicom.
– Niz godina nismo imali stalni postav, a ove će se godine to promijeniti. U donjem dijelu imali smo monumentalne spomenike koji su najvažniji za našu nacionalnu prošlost, dok se postav u galeriji često mijenjao ili smo ugošćavali izložbe – objašnjava Deni Tojčić, viši kustos MHAS-a.
U budućem stalnom postavu upravo će ti monumentalni spomenici dobiti prikladan kontekst i priču.
– Iz donjeg dijela izdvojio bih kamene spomenike na kojima se nalaze imena hrvatskih vladara: sarkofag kraljice Jelene, oltarnu ogradu s imenom Branimira, oltarnu ogradu s imenom kneza Muncimira iz Uzdolja. Posebno je važan ulomak oltarne ograde s lokaliteta kod Benkovca, na kojem se spominje da je Branimir knez Hrvata – što je najstarije spominjanje hrvatskog etnika uopće. U stalnom postavu tematski i kronološki ćemo pokušati prikazati nacionalnu prošlost. Imamo što pokazati i nama u Hrvatskoj, i naravno, strancima – kaže Tojčić.
Ravnatelj Katić tu priču sažima u jednu, možda najjaču rečenicu:
– Naš muzej priča nacionalnu srednjovjekovnu priču u cijeloj svojoj autentičnosti. Ukratko – u ovom se muzeju nalazi legitimacija hrvatske države.
Bribirska glavica – terenski nastavak muzeja
Jedan od zaštitnih znakova MHAS-a jest i muzejski postav na Bribirskoj glavici, jednom od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Na uzvisini iznad šibenskog zaleđa, na 305 metara nad morem, na prostoru opasanom snažnim bedemima, prate se slojevi života od prapovijesti, preko antike, pa sve do zrelog srednjeg vijeka. Istraživanja lokaliteta započeo je upravo fra Lujo Marun 1910. godine, a nastavljena su tijekom cijelog 20. stoljeća, uz povremene prekide zbog ratova.
U zbirci na Bribirskoj glavici izloženo je više od 200 predmeta – od prapovijesnih nalaza do kasnosrednjovjekovnih artefakata – koji posjetiteljima na licu mjesta pokazuju kako izgleda „živa“ arheologija, izvan zidova muzejske zgrade.
Stručni odjeli, konzervatori i crtači – nevidljivi pogon
Iza vitrina i postava stoji cijeli niz stručnih odjela bez kojih muzejska priča ne bi bila moguća. U Odjelu za arheologiju rade kustosi, viši kustosi i muzejski savjetnici koji vode terenska istraživanja od sjeverne i srednje Dalmacije, preko juga i otoka, pa sve do dijelova kontinentalne unutrašnjosti. Oni skrbe o zbirkama, izrađuju muzeološke koncepte i uređuju stalne i povremene izložbe.
U crtačko-dokumentacijskoj radionici nastaje iscrpna terenska dokumentacija i crteži arheološke građe, pohranjeni u fizičkom i digitalnom obliku. Odjel za konzervatorsko-restauratorske poslove od 1976. na arheološkim predmetima obavlja analize stanja, restauriranje, preventivnu konzervaciju, izrađuje odljeve važnijih spomenika i likovne rekonstrukcije te sudjeluje u izradi stalnog postava. Riječ je o tihom, ali ključnom pogonu koji omogućuje da se svaki ulomak kamena i svaki komadić nakita sigurno sačuva za buduće generacije.
Muzej pritom nije zatvoren sustav – sa svojim stručnim odjelima djeluje kao nastavna baza Sveučilišta u Splitu, Zadru i Puli. Studenti arheologije, povijesti umjetnosti i srodnih disciplina ovdje uče „na izvoru“, uz originalne predmete i mentore iz muzeja.
Knjižnica – znanstveno srce MHAS-a
Posebno mjesto u zgradi MHAS-a zauzima knjižnica, koja je dio muzeja još od njegova osnutka 1893. godine. U današnjem prostoru, na 200 kvadrata u prizemlju zgrade, smješteno je više od 10.600 naslova monografskih publikacija i oko 650 naslova časopisa, uz zbirke plakata, hemeroteku i druge specijalne fondove. Tu su i pergamene, 120 starih knjiga iz 16. – 18. stoljeća te dragocjena donacija obitelji Stjepana i Zlatka Gunjače. Knjižnični fond računalno je obrađen i dostupan za pretraživanje putem sustava Metelwin.
Za hrvatsku je znanost možda najvažnije da upravo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika izdaje godišnjak „Starohrvatska prosvjeta“, pokrenut još 1895. u Kninu, danas u trećoj seriji. Riječ je o specijaliziranom časopisu posvećenom srednjovjekovnoj arheologiji, povijesti i povijesti umjetnosti, koji objavljuje radove domaćih i stranih stručnjaka te je temelj razmjene publikacija s brojnim srodnim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Uz „Starohrvatsku prosvjetu“, MHAS izdaje i niz monografskih serija – Monumenta Medii Aevi Croatiae, Katalozi i monografije, Katalozi izložbi, Kulturno-povijesni vodiči, Posebna izdanja, Scintillae Stephano Gunjaca Dicatae i Korpus ranosrednjovjekovne skulpture. Među novijim izdanjima ističu se knjige i katalozi poput „Et post mortem vita: život i smrt u kasnoantičkoj Dalmaciji“, „Ranosrednjovjekovne numizmatičke teme“ te „Novac razvijenog i kasnog srednjeg vijeka na istočnom Jadranu“, koje dodatno potvrđuju ulogu muzeja kao jednog od glavnih središta proučavanja hrvatskog ranog i razvijenog srednjeg vijeka.
Edukacije, radionice i bijenala koja su postala tradicija
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika nije samo mjesto tišine i vitrina – to je i dinamičan edukativni centar. Programi se vežu uz stalni postav, povremene izložbe i teme iz hrvatskog ranog srednjeg vijeka, a namijenjeni su svim dobnim skupinama: od predškolaca i učenika, preko studenata i obitelji, do osoba treće životne dobi i onih iz socijalno osjetljivih skupina. Radionice koriste različite likovne tehnike i materijale – od metala, gipsa, stakla i gline do suvremenih medija – kako bi posjetitelje potaknule na osobni angažman i kreativno susretanje s baštinom.
Dva događanja posebno su obilježila kalendar MHAS-a i postala nezaobilazne točke kulturnog života Splita.
Prvo je Međunarodni festival arheološkog filma (MFAF), bijenalni festival pokrenut 2010. godine, koji u Split dovodi dokumentarne i igrane filmove s arheološkom i baštinskom tematikom iz cijelog svijeta. MHAS se njime upisao na kartu gradova koji sustavno promoviraju arheologiju kroz filmski jezik.
Njime se promiču ne samo teme i lokaliteti izvan granica Hrvatske, već je poseban naglasak stavljen na UNESCOove lokalitete u Hrvatskoj. To je ujedno o odlična prilika za promicanje hrvatskog dokumentarnog (arheološkog) filma izvan nacionalnih granica, na putu prema europskim festivalima arheološkog filma. Postojanje ovakvog festivala i njegova izuzetno dobra posjećenost potvrđuju opravdanost filmskog bilježenja arheoloških istraživanja i proučavanja, te služi kao poticaj za ekranizaciju izuzetno zanimljivih otkrića.
Jedinstven u Hrvatskoj po svojoj tematici, MFAF je poseban i po mjestu održavanja. Filmski festivalski program se odvija u središnjoj dvorani Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, u okruženju arheoloških artefakata uz visoku kvalitetu slike i zvuka.
Pokretačica i direktorica festivala je Lada Laura, muzejska savjetnica - pedagoginja.
Drugo su „Gunjačini dani“, znanstveni skup posvećen akademiku Stjepanu Gunjači i temama ranosrednjovjekovne arheologije, koji okuplja stručnjake različitih profila – arheologe, povjesničare, povjesničare umjetnosti i konzervatore – te dodatno učvršćuje ulogu muzeja kao istraživačkog središta.
Izložbe i gostovanja: MHAS na karti Hrvatske
I dok je matična zgrada zatvorena zbog obnove, predmeti iz fundusa MHAS-a nastavljaju putovati Hrvatskom. Tijekom 2025. godine ostvareno je više velikih izložbenih projekata. Izložba „Chroatorum bellatores – ratnici u ranome srednjem vijeku“ nakon Tomislavgada i Slavonskog Broda gostuje u Novoj Gradiški, a kustos je upravo Deni Tojčić.
Katalog i izložba „Et post mortem vita: život i smrt u kasnoantičkoj Dalmaciji“ predstavlja se od listopada 2025. u Kninskom muzeju i u kaštelu Belveder u Kninu, dok je izložba „Ecclesia et Regnum – Splitski crkveni sabori 925. i 928. godine“ u Arheološkom muzeju u Splitu okupila više od 80 eksponata iz fundusa MHAS-a, uz suautorski potpis muzejske savjetnice dr. sc. Maje Petrinec.
Zagrebačka publika hrvatsku srednjovjekovnu priču upoznaje kroz izložbu „U početku bijaše kraljevstvo“ u Galeriji Klovićevi dvori, gdje se također predstavlja više od 80 predmeta iz splitskog muzeja. MHAS tako, i dok mu je zgrada privremeno zatvorena, ostaje trajno prisutan na nacionalnoj kulturnoj sceni.
Pogledajte galeriju s izložbe: U početku bijaše kraljevstvo.
Energetska obnova: put prema A+ razredu i stalnom postavu
Trenutačno se na zgradi muzeja provodi opsežan projekt energetske obnove ukupne vrijednosti 4.118.632,91 eura, od čega se 3.594.426,97 eura financira bespovratnim sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kroz mjeru „Energetska obnova zgrada sa statusom kulturnog dobra“, dok ostatak osigurava Vlada Republike Hrvatske.
Zgrada iz 1976. nikada nije dobila adekvatan sustav klimatizacije i sigurnosne sustave, pa nije zadovoljavala osnovne muzeološke mikroklimatske standarde. Sada se to mijenja: uvodi se novi sustav grijanja, hlađenja i potrošnje vode, ugrađuje se energetski učinkovita LED rasvjeta i fotonaponska elektrana za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, modernizira sustav vatrodojave, uređuju zelene površine te postavlja punionica za električna vozila. Nakon završetka radova, zgrada bi iz energetskog razreda C trebala prijeći u razred A+, uz uštedu primarne energije od više od 80 posto i drastično smanjenje emisije CO₂.
– U tijeku je projekt velike energetske obnove za koji je osigurano više od četiri milijuna eura. Sredstva su osigurali EU fondovi i hrvatska Vlada. Radovi bi trebali biti dovršeni u lipnju 2026. Veselim se otvorenju muzeja. U muzej dolazi mnogo školaraca, a želja mi je da posjećenost bude puno veća i nadamo se da će i obnova i planirane aktivnosti tome pridonijeti. Svi ste pozvani na otvorenje – poručuje Natalia Tafra Bazina, voditeljica marketinga i odnosa s javnošću.
„Dođite vidjeti svoju nacionalnu povijest“
Dok su stručna vodstva u samoj zgradi privremeno obustavljena, muzej nastavlja rad na terenu, prije svega na Bribirskoj glavici, te kroz izdavačku i programsku aktivnost. No prava priča počinje onoga dana kada će se, nakon obnove, vrata ponovno otvoriti uz novi stalni postav.
– Kada završimo sve građevinske radove slijedi nam stalni postav muzeja. Pozivam sve da dođu i posjete naš muzej, da vide i upoznaju se sa svojom nacionalnom poviješću – zaključuje ravnatelj Katić.
Za Split i za Hrvatsku, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika nije tek još jedna kulturna adresa. To je mjesto gdje je na kamenu uklesana priča o nastanku hrvatske države – mjesto koje, s novom obnovom i stalnim postavom, dobiva priliku da tu priču ispriča još jasnije budućim generacijama.
