U utorak, 24.1. u 19 sati, u Galeriji fotografije Fotokluba Split započinje ovogodišnji ciklus predavanja u okviru diskurzivnog programa Foto utorak. Čast otvorenja pripala je uglednoj povjesničarki i teoretičarki povijesti umjetnosti, dr. sc. Ani Peraici koja će održati predavanje na temu „Horori post-digitalne fotografije“.
Post-digitalna fotografija definira se kao fotografija koju samostalno dorađuje ili sasvim autonomno stvara stroj tj. umjetna inteligencija. Radi se o dvjema vrstama fotografije; onima koje stroj čovjeku simulira drugu vrstu realnosti (foto-realistična virtualna stvarnost), te onima koje stroj stvara samo za sebe (primjerice automatska snimanja u sustavima nadgledanja, kao proizvod rada digitalnih neuralnih mreža). Među prvima je, pored simulatora koji se koriste u vojnim vježbama, popularno najpoznatiji Google Earth.
Ovaj sustav slika je visoko sofisticirani kompozit koji na osnovu geografske mape i raznih vrsta nama nevidljivih vrsta snimanja zemlje (infra, LIDAR, x-zrake) i samo jednog, simulativnog, sloja fotografije u klasičnom smislu, stvara nama pregledan i koristan sustav. Tako nastaju novi fotografski žanrovi, primjerice radovi fotografa Jon Rafmana, Mishke Hennera, Michaela Wolfa, koji snimaju svijet ne pomičući se iz svog doma i od vlastitog ekrana. Iza brojnih satelitskih fotografija, kao i mnogih drugih automatskih sustava snimanja (CCTV mreže, kamere na autoputu), postoji nezamisliv broj fotografija koje stroj stvara za sebe, a koje nikada nijedan čovjek neće vidjeti. Te slike su također fotografije kao i one koje je snimio čovjek. No pored automatskih snimaka stroja, postoje i automatske fotomontaže, kao proizvodi digitalnih neuralnih mreža koje Stvaraju ne-indeksikalnu fotografsku sliku (kao primjerice u radovima Philipa Wanga ili Mike Tyke).
Ove fotografije prikazuju ljude koji nikada nisu postojali. Obje činjenice; da postoje fotografije koje stvara stroj i koje nitko nikada neće vidjeti, te da postoje fotografije koje ne predstavljaju postojeće objekte ili subjekte, ruše ontologiju fotografske slike kao slike koju početno stvara fotograf da bi snimio svijet oko sebe. Jedna od posljedica tog ontološkog potresa, jest i apsolutan gubitak interesa u fotografije prirodnog ili urbanog pejzaža, te rast žanrova Koji kameru okreću sebi, kao u selfijima. Druga, a koja ubraja i manično snimanje selfija jest –broj fotografija koje snimaju stroj i čovjek raste. S prevelikim i neselektivnim migracijama analognih fotografija u digitalne (skeniranjem i presnimavanjem), a koja danas premašuje milijarde pohranjenih fotografija, koje nitko nikada neće pogledati, možemo govoriti o ekološkoj neodrživosti post-digitalnih slika. No što će se dogoditi s tim fotografijama, ukoliko u ovoj energetskoj krizi nestane električne energije?
Dr. sc. Ana Peraica, povjesničarka i teoretičarka umjetnosti, autoricaje više knjiga; Culture of the Selfie (Institute of Network Cultures,Amsterdam, 2017; Jesenski i Turk, Zagreb, 2023), Fotografija kao dokaz (Multimedijalni institut, Zagreb, 2018), The Age of Total Images (Institute of Network Cultures, Amsterdam, 2019), a koje redom imaju izuzetan broj recenzija i citata, te se koriste kao nastavni materijal na sveučilištima diljem svijeta. Također je autorica dvadesetak poglavlja u uređenim zbornicima i antologijama u izdanjima akademskih izdavača, te je dugogodišnji recenzent knjiga za MIT Pressov časopis Leonardo. Uz znanstvene, objavljuje radove i u stručnim časopisima posvećenim fotografiji. Bila je stipendista UNESCO-International Fond for the Promotion of Culture i Getty Grant. Predavala je na Rochester Institute of Technology, Central European University i drugim fakultetima. Trenutno je gostujuća profesorica Sveučilišta Dunav u Kremsu. Uz znanstveni i nastavni rad, održava zanatsku radnju Atelier Peraica koju je osnovao njen djeda Antonio, a nastavio otac Dražen, te je isturena zagovornica i inicijatorica platformi za prava stanara stare Gradske jezgre Splita na listi UNESCO-ve svjetske baštine.
Program je realiziran uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH i Grada Splita te je dio programa »Redovni godišnji program udruge Fotoklub Split« koji se financira iz sredstava podrške Zaklade Kultura nova.
