Nakon što smo 8. siječnja na portalu objavili prekrasnu fotografiju autora Pasqualea D’apolita, koji je s polutoka Gargano u Italiji snimio hrvatsku obalu, točnije snježne vrhove Biokova, fotografija je preuzeta diljem hrvatskih medije te je postala viralna. Također su je objavili brojni talijanski mediji, pa čak i nekoliko njih u susjednoj BiH.
KAKAV PRIZOR! Ovako izgleda snježno Biokovo snimljeno iz Italije
Naime, Biokovo je snimljeno iz sela Vico del Gargano koje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 450 metara iznad mora na poluotoku Garganu. Udaljenost Biokova od ovog sela je oko 180 kilometara. Nakon što je fotografija Biokova snimljena iz Italije pobudila silan interes naših prekomorskih susjeda za ovu planinu i dalmatinsku obalu, kontaktirali smo Turističku zajednicu Makarske koja je bez oklijevanja mladom fotografu ponudila besplatan smještaj ovog ljeta u Makarskoj.
Kontaktirali smo Pasqualea koji je ovom ponudom bio oduševljen. Pasquale je inače završio studij fotografije i novinarstva u Milanu. Prije nekoliko godina se vratio u Gargano i otvorio fotografski studio. Najčešće radi fotoreportaže, a radi i na jednom dugoročnom projektu o povezanosti čovjeka i prirode. Kako nam je rekao mladi fotograf, duboko je povezan sa svojim krajem te nastoji organizirati događaje i aktivnosti u tom smjeru.
Za početak nas je zanimalo kako je nastala fotografija Biokova koju je snimio.
- Fotografiju sam snimio 7. siječnja u 8 sati i 10 minuta ujutro. Imao sam priliku ovjekovječiti taj trenutak ljepote zahvaljujući prijatelju Matteu Cannarozzi de Graziji koji mi je dojavio da se vide snježni vrhovi u Hrvatskoj. “Ako požuriš, moći ćeš snimiti Hrvatsku, ali ne znam na koliko dugo, požuri, prizor bi mogao nestati svake sekunde!” – kazao je. Požurio sam se ustati iz kreveta, navukao na sebe prvu odjeću s reda i požurio snimiti prizor. Bio sam tamo za deset minuta. Vjerujte, promatrati Biokovo tako čisto s vrha sela Vico del Gargano bilo je čudesno. Snimio sam dvadesetak fotografija. Obradio sam samo jednu, bez da sam birao najbolju, te sam potražio te planine na Google Maps. Nakon što sam nekoliko sati proučavao karte i vremenske prilike, bio sam siguran da sam snimio Biokovo, meni dotad nepoznatu planinu.
Vidi li se Hrvatska često s talijanske obale, tj. s Gargana?
- Da, česno se vidi Palagruža, no prema tvrdnjama stručnjaka, ovako jasan pogled na hrvatske obalne planine je rijedak događaj. Neki čak sumnjaju da se radi o Photoshopu!
Kada si snimio ovu fotografiju, jesi li očekivao da će postati tako popularna?
- Zapravo nisam očekivao takav odjek! Znao sam da nemam “bilo kakvu fotografiju”, no nisan vjerovao da će izazvati baš takav interes. Da sam to znao prije, podijelio bih najbolju koju sam snimio, a iz nje sam napravio razglednicu i isprintao je u ograničenom broju primjeraka. Tu razglednicu možete pronaći na mojoj web stranici.
Oduševile su me reakcije iz Hrvatske na objave i komentare moje fotografije. Tako je ona postala ne samo realistično bilježenje krajobraza, nego je poslala pozitivnu poruku. Mogu reći da sam postigao fotografski cilj: moja fotografska strast rezultirala je nečim što je ljude dirnulo u srca.
Ova fotografija je svojevrsni most između dvije obale Jadranskog mora, između dviju kultura i dviju država i to mi je vrlo izazovno. Fotografija koju sam snimio još više mi je dočarala da naše dvije zemlje spaja Jadransko more. Nakon što sam objavio fotografiju na društvenim mrežama, stanovnik našeg sela Francesco A. P. Saggese napisao je pjesmu:
"Vični izdaleka se osmatraju,
tam di druga mora klize međ’ ostalim jubavnicama,
od Istoka ka Zapadu.
Slatke riči napisala je čarolija vrimena,
na nebu i međ planinama.
Vitar šapti stare stihove.
Puše duši čija fineštra čeka"
Turistička zajednica Grada Makarske ti je ponudila besplatan smještaj ovog ljeta kod njih. Hoćeš li prihvatiti i jesi li ikada bio u Hrvatskoj?
- Kada sam doznao za to bio sam presretan. Zahvaljujem TZ Grada Makarske na velikodušnoj ponudi koji prihvaćam. Bio sam u Hrvatskoj prije dvije godine. U društvu nekoliko prijatelja putovali smo Balkanom i prešli 6 tisuća kilometara. Posjetio sam Zadar, Split, Sarajevo, Mostar, Beograd… Posjetili smo brojna sela i gradove, vidjeli toliko bogatu kulturu.
Ljudi koje sam upoznao bili su topli i velikodušni. Možda mi je Balkan u srcu jer sam začet u Mostaru. Kultura jugoistočne Europe me oduševljava, a osobito glazba. Da se nije dogodila korona, i prošlo ljeto bih ljetovao tu. Ljudi s Gargana u Hrvatsku najčešće završe preko naših triju luka; Rodi, Peschici i Vieste. Plaže su vam odlične, a more čarobno. Za nas turiste, to je najvažnije.
Što nam možeš reći o svom lijepom selu Vico del Gargano?
- Vico del Gargano je prekrasno selo na poluotoku Gargano i nalazi se na listi najljepših sela u Italiji. Također se naziva Selom ljubavi. Ovo povijesno naselje vrlo je bogato folklornim običajima, a jedan od najpoznatijih je Uskršnji tjedan u Vicu (la Settimana Santa Vichese). Krajobraz je zapanjujuć; imamo puno šume koja je bogata florom i faunom. Postoje dva jezera: Varano i Lasina, a imamo Tremite, čudesni otočni arhipelag u čistom moru. Ponosni smo da smo sačuvali velike dijelove netaknute prirode, a tu su naravno i prekrasne plaže s nezaboravnim pogledom. Čovjek nije previše zadirao u ovaj kraj, nedostatak urbane invazivnosti omogućio je zaštitu prirode na visokom stupnju. Po pitanju kulture, Gargano je pun povijesti i tradicije.
Na našem području se isprepleću kultura i umjetnost. Naravno, moram spomenuti i našu kuhinju. Gargano ima širok spektar iznimno kvalitetnih prehrambenih proizvoda. U prehrani su nam zastupljeni i meso i riba. Naravno, imamo dugu tradiciju proizvodnje sira i kolača. Vico del Gargano je poznato i po svome “Paposcia” – spljoštenom kruhu koji se puni na razne načine.
