Generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Franjo-Frankopan Velić na svetkovinu Bogojavljenja, u petak 6. siječnja, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma. U koncelebraciji je bio katedralni župnik don Ante Mateljan, a kod oltara je služio đakon don Ivan Mamić, prefekt u Centralnome bogoslovnom sjemeništu u Splitu.
Nakon evanđeoskog čitanja, po drevnom crkvenom običaju splitske katedrale na svetkovinu Bogojavljenja, kapelnik splitske prvostolnice don Šime Marović otpjevao je svečani navještaj svetkovanja Vazma i tijeka liturgijske godine. „U ovim svečanim notama navještaja datuma Uskrsa i drugih važnih blagdana kao da smo svojim duhovnim oko ovdje već vidjeli uskrsnu svijeću, a još nismo prošli kroz korizmu ni križni put. S tim što je Bog došao na svijet, došlo je naše spasenje“, kazao je generalni vikar uvodeći u homiliju. U nastavku je govorio o patnjama koje nemaju zadnju riječ već se u uskrsnom svjetlu preobražavaju u nadu i ohrabrenje.
U svjetlu svetkovine Bogojavljenja govorio je o tri velike Božje objave naglasivši da se Bog objavljuje onima koji ga prime s velikim povjerenjem otvorenih ruku. Sveta tri kralja, mudraci s Istoka koji su se došli pokloniti djetešcu bili su najveći stručnjaci matematike, astronomije. U to su doba učenjaci bili stručni u mnogo područja. Mogli su se osloniti na svoje znanje i stručnost. Vidjeli su neobično svjetlo, Zvijezdu koja nije bila jedna od milijardu zvijezda koje ispunjaju naš Svemir ili od 300.000 zvijezda koje možemo noću vidjeti golim okom. To je bila posebna zvijezda, istaknuo je generalni vikar, „koja nadilazi njihov razum ali nije protiv njihova razuma. Ona će im osvijetliti put na koji su krenuli u velikom povjerenju koje je urodilo plodom. Došli su do Isusa, Marije i Josipa, prizora naizgled običnog, svakidašnjeg jer svakoga se dana rađa dijete. Međutim, mudraci su kao i pastiri, koji su bili otvorena srca, prepoznali da je tu nebo dotaklo zemlju i da se nama ljudima otvorilo nebo.“
Drugo veliko objavljenje Božje slave je Isusovo krštenje na Jordanu, nakon kojega počinje njegovo javno djelovanje. Ivan Krstitelj također je imao veliko povjerenje u Boga, koji mu je povjerio veliki zadatak ali mu nije pojasnio kako će se sve odvijati. Krstitelj u velikom povjerenju propovijeda, krsti, hrabri, moli se, posti i upravo zbog tog povjerenja Bog mu se objavljuje. Ivan vidi otvorena nebesa, vidi pred sobom Božjega utjelovljenoga Sina i Duha Svetoga koji silazi na njega.
Treće veliko objavljenje Božje slave bilo je u Kani Galilejskoj, prvo znamenje koje je Isus učinio. Marija vidjevši da ponestaje vina reče poslužiteljima: „Što god vam rekne učinite!“ Marija nije pojašnjavala što će se sve dogoditi. Poslužitelji su imali povjerenje u Mariju, a Marija u Isusa. Budući da se Bog objavljuje u liku djeteta, u molitvi ljudi uz rijeku Jordan, na svadbi u Kani, don Franjo-Frankopan je naglasio da se Bog objavljuje tamo gdje ima djetinjeg povjerenja. Bog se objavljuje sa strane u scenama ljudskoga svakidašnjeg života, a ne u hramu, na kraljevskim dvorovima, u javnim trgovima i ekonomskim centrima.
Na kraju svoje propovijedi poručio je vjernicima da ohrabreni hode s božićnim svjetlom u susret uskrsnom svjetlu. Riječ zahvale na kraju mise uputio je katedralni župnik don Ante Mateljan. Misno slavlje uveličao je Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod vodstvom maestra don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina.
