Kad se kuha kao za sebe doma, a na stolu su uvijek friška riba, rakovi, školjke i dobri komadi mesa, a i tamo gdje vlasnici rade i zajedno blaguju sa svojim zaposlenicima, onda ste u konobi Bukara u Drveniku. U subotu je velikom feštom uz živu glazbu, vatromet i, dakako, obilje delicija koje su pripremali i kuhari Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija (ŠKMER) – Željko Neven Bremec i Goran Staničić – obilježeno 40 godina otkad je ovu obiteljsku konobu otvorio Nikša Ivičević zvani Bukara. Nekadašnji je profesor kuharstva, međunarodni kulinarski sudac i jedan od prvih ljudi koji su stali uz Mira Bogdanovića kako bi pokrenuli ovu udrugu koja danas broji stotine članova iz cijelog svijeta, kao i Biser mora, danas najveće kulinarsko natjecanje u ovom dijelu Europe.
Nikša je svoj Drvenik, malu lučicu na putu od Makarske do Ploča, odakle se trajektima najbrže stiže na otok Hvar, ucrtao u gastronomske karte za one koji traže autentična lokalna jela. Domaća i dalmatinska kuhinja Bukare uz urode s obiteljskog polja postala je naširoko poznata. U Drveniku je od 17. stoljeća i dom njegove obitelji, a vremenom su Ivičevići iza sebe ostavili plemićke, a zaslužili kuharske titule. Poznati su i kao dobri ribari, posebice Nikša i otac mu Petar, danas živahni 89-godišnjak, koji je za radnog vijeka bio zapovjednik tunjolovaca i koća.
„Bukaru smo otvorili 22. lipnja 1984. godine, a tada je to bila konoba od 4 stolića, 6 pjata koji su bili poklon od vjenčanja, a za kužinu se brinula pokojna mater Nada koja je imala iskustvo dobre domaćice. Davala mi je podršku na svakom koraku, a u cijeloj priči je neizostavna moja draga i požrtvovana supruga Ivanka koja je pored svog posla u hotelu, pomagala i u konobi. Posao je počeo rasti i trebalo je pomoći u kuhinji, a do tada znao sam samo pofrigati jaje i skuhati čaj, pa sam silom prilika trebao naučio kužinavati. Nisam dosegao ono što je majka mogla u kuhinji, ali odlaskom na edukacije, a malo i iz inata, došao sam do titule majstora kuhara prvog reda. Krenuo sam se i avanturistički natjecati kao član udruge, a međunarodna natjecanja donosila su značajna iskustva, pa i uspjehe. Nastojao sam uvezati moderniji izričaj s tradicijom, što je donijelo i medalje“, ispričao je Nikša Ivičević.
Uz konobu Bukara se uključio u Ceh ugostitelja Splitsko-dalmatinske županije, gdje je bio i predsjednik. Svojevremeno je Nikša bio nagrađen i županijskom titulom obrtnika godine te inovatora na polju turizma. Uz to je i profesionalni ribar, što je, dakako, konobi, uz ulove lokalnih ribara, uvijek donosilo i svježe morske namirnice.
„Nakon 40 godina rada, i danas je Bukara, da se ne hvalim puno, mjesto od ugleda – konoba, obrt, ribarstvo... Ponuda je uvijek ista – riba, rakovi, školjke, a i malo mesa. Recepture su stare i provjerene; kako se hranilo u obitelji, tako pripremamo i gostima. Dalmatinska smo konoba, tradicija je tradicija, a sve drugo nemamo. Mene je dopala penzija, ali ne mirujem. Konobu posljednje 4 godine vodi sin Pero, a ja uletim kad treba, brinem da imamo sve što treba iz našeg polja i pravim likere kojima počastimo goste. Nastavio sam i svoj put kao nastavnik stručnog predmeta, kuharski mentor, međunarodni sudac te član žirija i ambasador ŠKMER-a za Makarsko primorje. Ništa od ovog ne bih uspio bez Mira Bogdanovića, kolege, kuhara te prijatelja, a i bezrezervne podrške moje obitelji“, dodao je Bukara, koji ne propušta ni volonterske akcije ŠKMER-a kad se kuha za blagdane i potrebite.
Na međunarodnim kuharskim natjecanjima Nikša uz pomoć Gorana Staničića iz Brela zna pripremati i hobotnicu pečenu pod žalom u karioli (tačkama). Taj jedinstveni specijalitet, svojevrsnu preteču pečenja ispod peke, pripremio je Bukara i za prvi Biser mora 2006. godine koji je održan u Makarskoj, a kasnije i nekoliko desetaka puta u konobi za prijatelje i gurmane koji traže nešto posve posebno.
