Lančani učinci sukoba koji trenutno potresa Bliski istok ponovno bude duhove prošlih kriza koje su uzdrmale Europsku uniju.
Naime, sedam mjeseci nakon ruske invazije na Ukrajinu, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen stala je za govornicu u Europskom parlamentu i optužila Rusiju za manipuliranje energetskim tržištem EU-a, prenosi N1.
"Radije spaljuju plin nego da ga isporuče", izjavila je dok su rastuće cijene energije pogađale potrošače diljem kontinenta. "Ovo tržište više ne funkcionira."
"Ovo je rat protiv naše energije, rat protiv našeg gospodarstva, rat protiv naših vrijednosti i rat protiv naše budućnosti", poručila je, naglašavajući da se Europa već okreće od ruskog plina prema pouzdanijim partnerima poput SAD-a i Norveške.
No, četiri godine kasnije, u samom srcu Europe ponovno se osjeća duboko nezadovoljstvo povezano s energijom.
"Zakleli smo se da ćemo naučiti lekciju. Obećali smo promjene, a evo gdje smo... Opet smo tu gdje jesmo", rekao je za BBC jedan vrlo frustrirani europski diplomat koji je želio ostati anoniman kako bi mogao govoriti otvoreno.
Razlog njegova ogorčenja bio je novi energetski šok u Europi, potaknut ratom na Bliskom istoku, koji prijeti dominirati summitom europskih čelnika u Bruxellesu.
"Umjesto da se bavimo nužnim dugoročnim planovima, kako Europu učiniti konkurentnijom u sve nestabilnijem svijetu, premijeri i predsjednici sada paničare zbog cijena energije, strahuju od nezadovoljnih birača i traže kratkoročna rješenja. Baš kao nakon ruske invazije na Ukrajinu. Drugi sukob, ali iste europske podjele i iste energetske dileme. Ne možemo se stalno vrtjeti u krug. Nešto se mora promijeniti."
Teško je pronaći europskog donositelja odluka koji se ne bi složio s tom ocjenom.
No može li Europa - bilo cijeli kontinent ili samo 27 država članica EU-a, s različitim industrijama, energetskim potrebama i stavovima o obnovljivim izvorima - doista osigurati vlastitu energetsku sigurnost?
Teško pogođene europske zemlje
Od 2022. se mnogo toga promijenilo, kada je Europa odlučila postupno ukinuti ovisnost o ruskom plinu, nafti i ugljenu te postati energetski neovisnija.
Unatoč reputaciji sporog donošenja odluka, EU je reagirao brzo kada je odlučio prekinuti veze s ruskim dobavljačima energije. Trenutačno samo dva posto uvoza nafte dolazi iz Rusije, i to uglavnom u Mađarsku i Slovačku. Unija planira do iduće godine potpuno ukinuti i uvoz ruskog plina, uključujući LNG.
To je velik zaokret u odnosu na razdoblje prije invazije, kada je, primjerice, Rusija opskrbljivala oko 55 posto njemačkog uvoza prirodnog plina, ključnog za njezinu industriju, osobito kemijsku i automobilsku.
Nagli rast cijena energije 2022., potaknut ratom i energetskim sukobom između Rusije i Europe, natjerao je mnoge zemlje, poput Italije i Ujedinjenog Kraljevstva, da pomažu građanima i poduzećima u plaćanju računa. Nakon ekonomskog udara pandemije, već opterećeni državni proračuni našli su se pod dodatnim pritiskom.
"Diverzifikacija" je postala ključna riječ u Bruxellesu. EU je odlučio da više nikada neće ovisiti o jednom dobavljaču energije.
No četiri godine kasnije ovisnost i dalje postoji, samo što sada postoji više dobavljača. Europa se snažno oslanja na Norvešku i SAD. Izbacivanje Rusije iz jednadžbe nije riješilo problem energetske sigurnosti.
Ključna uloga SAD-a
SAD pod predsjednikom Donaldom Trumpom postao je jedan od ključnih stupova europske opskrbe energijom.
Europa je 2022. brzo prešla s ruskog plina iz plinovoda na ukapljeni prirodni plin. Danas je najveći svjetski uvoznik LNG-a, a najveći pojedinačni dobavljač, s udjelom od 57 posto, jest SAD.
Njemačka danas čak 96 posto LNG-a dobiva iz SAD-a. Ta ovisnost možda objašnjava zašto je njemački kancelar Friedrich Merz šutio dok je sjedio uz Trumpa u Bijeloj kući, dok je američki predsjednik prijetio Španjolskoj trgovinskim embargom.
Možda je Merz imao na umu posrnulo njemačko gospodarstvo i njegovu potrebu za američkom energijom. Možda nije želio izazvati Trumpov gnjev. No to nije ostavilo dobar dojam o europskom jedinstvu.
Trump je u međuvremenu koristio ekonomsku moć kako bi prisilio EU na kupnju skupljeg američkog LNG-a.
U srpnju je zaprijetio carinama od 30 posto na izvoz EU-a. Ursula von der Leyen potom je otputovala u Škotsku i pristala na ulaganje od 750 milijardi dolara u američku energiju i tehnologije u sljedeće tri godine.
EU je zauzvrat obećao ukinuti carine na američki uvoz, dok je Trump smanjio prijetnju na 15 posto.
Iako je dogovor predstavljen kao strateški potez za smanjenje ovisnosti o Rusiji, EU je time pokazao slabiju pregovaračku poziciju.
Europska ranjivost
Nije jasno može li EU uopće ostvariti razinu potražnje i uvoza predviđenu tim sporazumom.
Istodobno, ovisnost o LNG-u čini Europu vrlo ranjivom na globalne cjenovne šokove, kao što se vidi u Perzijskom zaljevu.
Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte, praktički je blokiran nakon napada na Iran. Iako Europa ne uvozi mnogo energije iz regije, globalno tržište znači da svaki poremećaj diže cijene.
Početkom ožujka cijene nafte porasle su oko osam posto, a plina u Europi oko 20 posto.
Trošak i konkurentnost
"Birati između ruske energije i nestabilnosti globalnog tržišta vrlo je loša opcija za Europu", kaže Dan Marks iz instituta Rusi.
Europa će vjerojatno osigurati energiju, ali po visokoj cijeni, što smanjuje konkurentnost.
Dugoročno treba graditi zalihe i smanjiti potrošnju kako bi imala veću kontrolu nad krizama.
Ovisnost o SAD-u nosi dodatne rizike - primjerice, što ako Washington odluči zadržati energiju za domaće potrebe ili ako prirodne katastrofe unište LNG infrastrukturu.
"Rizici se samo gomilaju. Nema jednostavnih rješenja", zaključuje Marks.
Norveška i ograničenja
Norveška je danas najveći dobavljač plina EU-u, ali već radi blizu maksimalnog kapaciteta.
Povećanje proizvodnje zahtijevalo bi nova ulaganja, a Oslo upozorava da EU sam sebi šteti ograničavanjem istraživanja u Arktiku.
Summit EU-a fokusirat će se na hitne mjere zbog straha od rasta cijena, inflacije i političkih posljedica.
Razmatraju se smanjenje poreza, ograničavanje cijena i druge mjere pomoći. I Ujedinjeno Kraljevstvo razmatra slične poteze.
Lekcija iz Kine
EU također želi ubrzati elektrifikaciju, svjestan da Kina prednjači.
Više od 30 posto kineske potrošnje energije dolazi iz električne energije, a više od polovice prodanih automobila su električni.
Cilj je smanjiti ovisnost o nestabilnim tržištima nafte i plina. Za razliku od Kine, EU je duboko podijeljen.
Belgijski premijer Bart De Wever izazvao je šok pozivom na obnovu odnosa s Rusijom radi jeftine energije.
Slična razmišljanja postoje i u dijelu njemačke industrije, dok krajnja desnica traži ukidanje sankcija.
Istodobno, raspravlja se o slabljenju sustava trgovanja emisijama (ETS), što izaziva oštre podjele među državama članicama.
Dugoročne dileme
Stručnjaci upozoravaju da energetska tranzicija zahtijeva vrijeme i ulaganja.
EU planira smanjiti emisije za 90 posto do 2040., ali postavlja se pitanje koliko su ti ciljevi realni. Troškovi i politički rizici ostaju ključna prepreka.
Suradnja EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva ima potencijal, ali je opterećena politikom Brexita.
"Svaka energetska kriza proglašava se prekretnicom", kaže Marks.
"No i dalje smo jednako izloženi kao i prije."
Ovo je bez sumnje važan trenutak za Europu. Pitanje je ima li dovoljno jedinstva i političke hrabrosti da doista nešto promijeni.
