HRT je u utorak navečer emitirao pravo skriveno blago – “Zagrebulje“! Nakon pola stoljeća HRT je “restaurirao” snimku 14. epizode “Našeg malog mista”, koja je emitirana samo jednom – 31. prosinca 1970.

Ova epizoda nije bila zadnja u nizu, nego je snimljena u sredini serijala. Prvih šest epizoda je snimljeno u mjestu Vranjic kraj Splita, a prvo emitiranje bilo je u veljači 1970. Zatim je snimljena epizoda “Zagrebulje”, nakon čega je bilo emitirano daljnjih sedam epizoda.

Filmski crno-bijeli materijal ove emisije pronađen u dijelovima presnimljen je i stavljen u postupak digitalne obrade te će restaurirana emisija biti iznenađenje za gledatelje novogodišnjeg specijala Hrvatske televizije. Naslov “Zagrebulje” nazvan je prema ciklusu satiričkih feljtona Augusta Šenoe u kojima je književnik oštrim i razornim jezikom pisao o temama iz društvenog, kulturnog i političkog života. Jednako kao što je Šenoa opisivao mane svojega grada, ali uvijek sa simpatijama, tako i Luigi i Bepina promatraju zbivanja u velikom gradu u njihovom malomišćanskom ozračju, iz svojega kuta. Dr. Luigi i njegova Bepina odlaze vlakom spavaćim kolima iz Splita u Zagreb. Putem doživljavaju smiješne zgode i nezgode, koje se nastavljaju u razgledavanju Zagreba. Svoje poznavanje hrvatske povijesti, zahvaljujući Zagorkinim romanima, Bepina će pokazati kad ugleda znamenita gornjogradska Kamenita vrata, dok će Luigi tražiti kip bana Jelačića na Trgu Republike. U baru hotela Palace susreću Roka u društvu dviju mladih dama dok Anđa spava u hotelu. Roko se ispričava da je na poslovnom putu na koji je poveo i Anđu, a Bepina mu povjeruje tek kada ode po Anđu i dovede je u društvo, te svi zajedno pjesmom i plesom, kao i poznatim songom iz ove kultne serije slave dolazak u Zagreb, koji je Bepini oduvijek bio “lipi glavni grad”…

Nakon što je dr. Luigi smjestio Bepinu u hotel, krenulo je njihovo razgledavanje Zagreba. Uslijedila je prva kritika tadašnjem komunističkom režimu i to preko nepostojećeg kipa Josipu Banu Jelačiću. Godine 1947. komunistički je režim uklonio kip, a 1990. godine je kip bio ceremonijalno vraćen na trg.

– A sad ću ti, Bepina, pokazati gdje Zagrepčani ugovaraju randezvouse. Ispod repice od konja – rekao je Luigi.

– A ča si zinija, a Luigi? – upitala je Bepina nakon što su stigli do trga.

Pobiga je na konju, majku ti Božju, je li Bepina. A di je naš ban? – začuđeno je upitao Luigi.

– A koji ban? – čudi se Bepina.

Noštro Jelačić. Uvik je bija ovod. To je oni ča smo mu pivali: “Ustani bane, Hrvatska te zove, zove” – odgovorio je Luigi, a nešto je kasnije dodao:

– Nima Bana, ne radi uspinjača, nima više onog našeg lipog starog Zagreba.

Zanimljiva je i rečenica koju je Smoje namijenio Bepini:

– Kako to da u našoj državi od milijun stvari ne vridi njanci jedna?

Bilo kako bilo, Miljenko Smoje ni gotovo 50 godina od emitiranja “Zagrebulje” ne prestaje biti zanimljiv i intrigantan.



7 KOMENTARI

  1. Neko se jako trudi trudi odraziti “komunistički” režim, ali prema komentarima mu ne uspjeva. Cijela serija je satirična i kritika je sistema, a ova epizoda jednostavno nije na razini serije. Interesantno ju je bilo pogledati.

  2. Epizoda nije loša, samo imam dojam da opet nije prikazana u cijelosti. Nema dijela kada su Luigi i Bepina u tramvaju. Bepina samo spomene da se nije vozila tramvajem, a onda neka druga scena.

  3. Bolje da je niste ni pronašli niti prikazali . . . . .Danima je reklamirali kao neku “senzaciju” a ono ispod prosječna i komotno su u ono vrijeme mogli izbaciti ono Ustani bane pa je prikazati jer u današnje vrijeme nije baš nešto . . . . . .

  4. ova,tzv.,epizoda baš u ničem ne odražava
    smisao i vodilju ser.mslog mista,a,tobožnja,zabrana je smiješna tvrdnja,jer sama serija je prepuna epizoda i sekvenci koje su sadržavale razloge za zabrane koje se nisu dogodile.
    malo je nekima iskrivljavati sadašnjost već to pokušavaju i sa poviješću.žalosno.

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime