U seriji intervjua pod nazivom "Druga strana politike" razgovarat ćemo s akterima koji kroje političku scenu Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Saznat ćemo kako su se uključili u politiku, tko su im uzori i oponenti, kojim se idejama vode u svom društvenom djelovanju, ali i drugu stranu njihovih biografija – čime se bave u slobodno vrijeme te kakav život vode izvan svijeta politike. Naš sugovornik je Luka Jadrić, kandidat za načelnika Općine Seget iz NL "Vrime je".
Mnogi mladi ljudi napuštaju Splitsko-dalmatinsku županiju zbog nedostatka radnih prilika. Koje biste mjere uveli da zadržite i vratite mlade obitelji u Seget?
- Ako želimo zadržati mlade ljude u Segetu i vratiti one koji su otišli, moramo najprije prestati s praznim obećanjima i početi rješavati konkretne prepreke zbog kojih mlade obitelji ne vide svoju budućnost ovdje. A ključ svega, doslovno i simbolično, nalazi se u našoj nerijetko zaboravljenoj Zagori. Ondje leži golem potencijal za život, razvoj i obitelj, ali trenutačno stoji blokiran. Brojni naši mještani žele graditi kuće, ostati na svom zemljištu, stvoriti obiteljski dom, ali im GUP to trenutačno ne dopušta. Umjesto da prostorni plan potiče naseljavanje i razvoj, on ga guši. Druga je goruća tema, nažalost, voda. Svi se sjećamo velikih obećanja i političkog karavana koji je pred posljednje lokalne izbore stao pred kamere i najavio projekt vodoopskrbe. Što imamo danas, četiri godine poslije? Cijevi koje ni iz čega ne vode ni u što. To nije ni infrastruktura ni razvoj, to je kulisa. Bez vode nema života ni u 21. stoljeću. Naravno da se mladim obiteljima može pomoći uz općinske olakšice i oslobađanja dijela komunalnog doprinosa. Seget ima sve preduvjete da bude mjesto u kojem će mladi ljudi željeti ostati: prirodnu ljepotu, blizinu grada, more i zaleđe. Ali nedostaju nam organiziranost, vizija i poštena vlast kojoj će mladi biti temelj budućnosti. Seget je doista raj na zemlji. Samo treba skinuti lance nebrige, političke letargije i korupcije. Ako stvorimo uvjete za život, ne samo da će mladi ostati, nego će se i vratiti. To će biti naša najveća zajednička pobjeda.
Podnijeli ste kaznenu prijavu protiv sadašnjeg načelnika Ive Sorića zbog, kako kažete, sustavnog izvlačenja novca iz općinskog proračuna. Koja konkretna daljnja istraživanja ili korake planirate inicirati ako postanete načelnik?
- Gotovo sa sigurnošću mogu reći da su nepravilnosti koje smo uočili tijekom ove četiri godine aktivnog djelovanja u oporbi samo kap u moru problema koji godinama tište našu općinu. Ako mi mještani ukažu povjerenje i postanem načelnik, moj prvi korak bit će sveobuhvatna i neovisna revizija poslovanja Općine Seget. Rezultati te revizije bit će javno dostupni svakom mještaninu. U pitanju je javni novac, i kao takav mora biti podložan punoj transparentnosti. Tajne ne smiju i neće više postojati. Osim toga, uvest ćemo redovitu praksu objavljivanja financijskih izvješća, ugovora i planova na službenim kanalima, uz jasno objašnjenje svakog većeg troška ili investicije. Na temelju revizije, ako se utvrdi odgovornost, bit će pokrenute daljnje kaznene prijave protiv svih pojedinaca koji su sudjelovali u zlouporabi položaja ili pronevjeri javnih sredstava. Već u prvoj godini mandata očekujem da će ih biti više. Indikatori koje već sada imamo pokazuju ozbiljan obrazac netransparentnog i potencijalno kriminalnog ponašanja.
U svojem ste videu s kolegom Antom Baradom ukazali na sumnje u redovito obavljanje radnih obaveza načelnika. Kako biste povećali transparentnost i kontrolu radnog učinka svih službenika u Općini Seget?
- Možete li vjerovati da do današnjeg dana, mi kao izabrani članovi Općinskog vijeća Općine Seget, još uvijek nemamo službeni i točan popis zaposlenika? Ne znamo koliko ih je, koje poslove obavljaju, gdje rade ni kakve su im nadležnosti. Više smo puta službeno zatražili te informacije, ali odgovori nikada nisu stigli. Pitanje koje se s pravom postavlja jest: tko uopće prima plaću iz općinskog proračuna i što konkretno radi za taj novac? Kolega Ante Barada i ja smo u nekoliko navrata pratili kada zaposlenici dolaze na posao. Prizori koje smo zabilježili ostavljaju sve samo ne dojam ozbiljne, organizirane i odgovorne institucije. To je nedopustivo. Ako postanem načelnik, jedan od prioriteta bit će uvođenje sustava potpune transparentnosti rada lokalne uprave. Svaki zaposlenik imat će jasno definiranu funkciju, opis radnog mjesta i mjerljive ciljeve. Popis svih zaposlenika i njihovi ugovori (uz zaštitu osobnih podataka) bit će javno objavljeni na službenim stranicama Općine. Također, uvest ćemo elektroničku evidenciju dolazaka i odlazaka s posla, kao i sustav praćenja ispunjenja radnih zadataka. Redoviti kolegiji i javna izvješća o radu svakog odjela bit će praksa, a ne iznimka. Mještani imaju pravo znati što njihova uprava radi, koliko to košta i ispunjavaju li zaposlenici ono za što su plaćeni. Radit ćemo na jačanju odgovornosti svakog službenika prema zajednici; svaki kontakt s mještanima mora biti profesionalan, pravovremen i efikasan. Načelnik mora biti primjer. Mora biti prisutan, dostupan i odgovoran. Ako se od zaposlenika očekuje radna disciplina i odgovornost, onda to vrijedi i za čelnu osobu. Seget zaslužuje ozbiljnu i funkcionalnu lokalnu upravu, a ne fikciju koja troši javni novac bez ikakvog nadzora.
Na posljednjoj sjednici vijeća iznijeli ste popis neostvarenih projekata iz mandata 2021–2025. Koji su vam prioriteti u prvih 100 dana mandata za rješavanje tih zastoja?
- Prvo i osnovno pitanje koje se postavlja je kakva će nas "spaljena zemlja" dočekati u papirima? Nakon 32 godine iste vlasti i sustavne netransparentnosti očekujem potpuni nered: od nepravilno potpisanih ugovora, nelogičnih obveza prema trećim stranama pa do moguće štetnih pravnih i financijskih posljedica za Općinu. U tom kontekstu, moj prvi prioritet u prvih 100 dana bit će momentalno zaustavljanje curenja novca iz općinske blagajne. To podrazumijeva detaljnu reviziju svih aktualnih potpisanih ugovora, preispitivanje svih otvorenih natječaja i hitno zaustavljanje svake isplate koja nije opravdana i zakonita. Uz to, napravit ćemo preciznu listu po prioritetima i pokrenuti što je moguće bržu realizaciju projekata. Prvih 100 dana bit će temelji za sve dalje. Nećemo ih potrošiti na birokraciju, već na konkretne poteze koji će pokazati da je vrijeme neodgovorne vlasti iza nas.
Jedna od vaših glavnih kritika odnosi se na trošenje na reprezentaciju – navodite i do 1.000 € dnevno. Koji je vaš konkretan plan optimizacije proračuna i smanjenja takvih izdataka?
- Kad govorimo o troškovima reprezentacije, smatram da je riječ je o potpunoj neodgovornosti prema javnom novcu. To nije reprezentacija, to je bahaćenje na račun građana. Moj konkretan plan za optimizaciju proračuna i smanjenje takvih izdataka temelji se na tri ključna stupa: apsolutna transparentnost, precizna kontrola rashoda i ukidanje privilegija koje nemaju nikakvu opravdanost u javnom interesu. Prvo, javna objava svih troškova Općine i to bez izuzetaka. Ne govorimo o selektivnoj i formalnoj objavi putem i transparentnosti, gdje se zadovoljava zakonski minimum, nego o detaljnoj i pravovremenoj objavi svake pojedine transakcije. Svatko će moći na općinskoj web stranici pratiti kretanje sredstava u realnom vremenu: koliko je potrošeno, na što i tko je potpisao. Ako netko misli da će se novac i dalje trošiti kako se trošio, brzo će se razuvjeriti. Za mene ne postoje poslovne tajne kada je riječ o javnom novcu. Svaki cent koji ide iz općinske blagajne mora biti javan. Onaj tko ima čistu savjest, nema se čega bojati. U trenutku kada uvedemo takvu razinu transparentnosti, više neće postojati politika koja može sakriti istinu. Tada prestaje doba "muljanja" i počinje razdoblje odgovornog upravljanja. Vlast koja zna da je pod povećalom javnosti radi u njihovu interesu, a ne za svoj džep. Optimizacija proračuna neće biti kozmetička mjera. Ona će biti temelj na kojem ćemo graditi pošteniju, učinkovitiju i dugoročno održivu lokalnu upravu.
Kako namjeravate spriječiti zapošljavanje podobnih i članova obitelji unutar općinske uprave te uvesti kriterije javnog natječaja za sva radna mjesta?
- Već sama pomisao da bi se netko iz moje obitelji zaposlio unutar općinske uprave dok sam ja na čelu Općine mi je neprihvatljiva i, iskreno rečeno, užasava me. Općina nije ničije privatno vlasništvo. Nije ni obiteljska firma ni politička ispostava. Svi natječaji za zapošljavanje moraju bit u potpunosti javni i objavljeni na službenim stranicama Općine, oglasnim pločama, lokalnim medijima i portalima za zapošljavanje. Nema više "tajnih" zapošljavanja u petak poslijepodne, bez objave i bez stvarne konkurencije. Kriteriji moraju bit jasni i mjerljivi i za svako radno mjesto unaprijed će se objaviti konkretni uvjeti, znanja i vještine koje kandidat mora zadovoljiti. Neće biti pisanih testova "po mjeri" unaprijed izabranih osoba. Također, dok sam ja načelnik, neće se zapošljavati članovi moje obitelji. Ne zato što zakon to formalno zabranjuje, već zato što to moramo postaviti kao moralni standard, kao primjer. Sve drugo vodi korupciji, klijentelizmu i nepovjerenju mještana. Zapošljavanje u javnoj službi mora biti čast, a ne nagrada za političku poslušnost ili prezime. Ako želimo vratiti povjerenje mještana, moramo prvo izgraditi sustav koji je pošten, pravedan i otvoren. Tada više neće biti važno "koga znaš", nego što znaš i što možeš. U Segetu je godinama vladala praksa zapošljavanja "svojih", uz zatvorena vrata, tiho i daleko od očiju javnosti. To ćemo prekinuti. Odmah.
S obzirom na to da ste nezavisna lista, kako planirate surađivati s vijećnicima stranaka poput HDZ-a i SDP-a kako biste omogućili kvalitetne odluke?
- U prethodnom sazivu Općinskog vijeća pokazali smo što znači biti konstruktivna i odgovorna oporba. Podnijeli smo stotine prijedloga koji su konkretni, izvedivi i usmjereni isključivo na dobrobit Segeta i naših mještana. Nažalost, nijedan prijedlog nije prihvaćen. Dočekivani su s porugom, ignoriranjem ili čak arogancijom, ne zato što su loši, već zato što su dolazili od nas. Takvo ponašanje je nezrelo, štetno i nedopustivo, osobito na lokalnoj razini gdje ideologije ne bi smjele biti prepreka za zdrav razum i konkretne poteze. Mi smo i tada, a bit ćemo i ubuduće, spremni prihvatiti sve dobre prijedloge. Ne gledamo tko je s koje strane političkog spektra, nego je li ono što netko predlaže korisno za naše mjesto. Nezavisni smo upravo zato da bismo imali slobodu donositi odluke bez pritiska i bez stranačke discipline. Na lokalnoj razini moramo odbaciti političke rovove. Ljudi žele vodstvo koje rješava probleme, a ne stalne političke sukobe i blokade. U Segetu imamo previše za nadoknaditi da bismo trošili vrijeme na prepucavanja. Nama je važno samo jedno: da odluke koje donosimo budu u interesu mještana. Vrijeme je da stavimo kraj podjelama i počnemo se ponašati odgovorno prema mjestu u kojem živimo.
Turizam je ključna grana za Seget – kakvu viziju imate za održivi razvoj turizma koji neće gušiti lokalno stanovništvo?
- Razvoj turizma svakako mora biti jedan od strateških prioriteta, ali ne bilo kakav turizam. Potreban nam je pametan i održiv turizam, koji stvara vrijednost, ali istovremeno poštuje prostor, lokalnu kulturu i kvalitetu života stanovnika. U ovom trenutku, nažalost, imamo gotovo apsurdnu situaciju. S jedne strane govorimo o razvoju turizma, a s druge strane imamo kamenolom koji radi prekomjerno, devastira prostor i svakodnevno ugrožava mir i sigurnost ljudi. Turistička sezona i kamioni puni kamena. To jednostavno ne ide zajedno. Četiri godine ukazujemo na taj problem. Vlast šuti jer nije u stanju uskladiti gospodarske djelatnosti sa strateškim interesima općine. Štoviše, aktualna vlast godinama nije uložila gotovo ništa u turističku infrastrukturu. Nema javnih sadržaja, tematskih ruta, uređenih punktova za bicikliste, kulturnih i sportskih događanja koje bi Općina trebala tijekom cijele godine organizirati ili barem koordinirati. Turistička zajednica, čija je osnovna zadaća razvoj ponude i promocija destinacije, praktički ne postoji u javnom prostoru. Ne znamo što radi, koje projekte razvija i gdje ide novac koji se uplaćuje iz turističkih prihoda. Najveći smo nautički centar u regiji, a nismo u stanju povezati Seget Donji i Trogir šetnicom dugom nekoliko stotina metara. Ta šetnica nije samo simbol nebrige, već i propuštena šansa za turistički, ali i lokalni razvoj - prometno, gospodarski, estetski i društveno. Održiv turizam u Segetu znači da svi imaju koristi, i turisti, i iznajmljivači, i obrtnici, ali i obitelji koje žele miran svakodnevni život. Prihod od turizma trebao bi se vratiti u zajednicu. Kad to postignemo, tek ćemo tada moći reći da Seget živi od turizma, a ne da samo puca od sezonske gužve.
Postoje projekti financirani iz EU fondova za ruralni razvoj. Jeste li prepoznali takve prilike i kakav je vaš plan za povlačenje sredstava?
- Prva stvar koja je, nažalost, istovremeno i tužna i sramotna, jest to da nakon 32 godine iste vlasti Općina Seget još uvijek spada u kategoriju ruralno nerazvijenih područja koja se kvalificiraju za EU fondove namijenjene revitalizaciji sela, nerazvijenih regija i depopulacijskih zona. Seget je odgovornim vođenjem mogao biti mala mediteranska općina na razini Monte Carla i po turizmu, i po komunalnoj uređenosti, i po kvaliteti života.
Umjesto toga, propadamo!
Najveća šteta od svega jest što se od 2013. godine, kada su nam se otvorila vrata EU fondova, u našoj općini po tom pitanju nije napravilo gotovo ništa. Moglo se itekako za infrastrukturu, ceste, poduzetničke zone, obnovljive izvore energije, edukacijske projekte, kulturnu i prirodnu baštinu, za poljoprivredu i OPG-ove... Ali nije bilo volje, znanja ni interesa. Za razliku od dosadašnjeg pristupa, naš je plan konkretan. Prvi korak koji ćemo poduzeti osnivanje je Ureda za EU fondove i razvojne projekte. Ne kao prazna forma ili još jedno radno mjesto za stranačkog kadra, nego kao pravi, funkcionalni ured s ljudima koji imaju znanje i iskustvo u pisanju i vođenju EU projekata, bilo da ih angažiramo interno ili kroz suradnju s vanjskim stručnjacima. Osim detektiranja svih projekata na koje možemo aplicirati, planiramo organizirati edukacije za lokalne poduzetnike, vlasnike OPG-ova i mladih koji žele iskoristiti EU fondove. Mnogi EU fondovi traže suradnju i partnerstvo s drugim općinama i gradovima. Nećemo se zatvarati, nego povezivati s okolnim sredinama radi jačeg zajedničkog nastupa. Ne možemo se pomiriti s time da drugi gradovi i općine iz Hrvatske uspješno koriste europski novac, a Seget stoji po strani, s figom u džepu i jalovim izgovorima. Povlačenje EU sredstava nije luksuz, to je obaveza prema budućnosti naše djece, prema razvoju kraja, prema svim onima koji su zbog nebrige morali otići trbuhom za kruhom.
Kako ocjenjujete dosadašnju suradnju Općine Seget s Gradom Trogirom i Splitsko-dalmatinskom županijom te što biste vi promijenili u toj relaciji?
- Ako bih trebao ocijeniti dosadašnju suradnju Općine Seget s Gradom Trogirom i Splitsko-dalmatinskom županijom, rekao bih kratko i jasno: nikako, jer ta suradnja praktički ne postoji. I to nije stvar objektivnih prepreka ili loših odnosa s druge strane; to je isključivo posljedica neaktivnosti, nezainteresiranosti i nesposobnosti trenutačnog vodstva Općine Seget. Dat ću vrlo konkretan primjer. Dok sam 2022. i 2023. godine bio voditelj Dislociranog odjela Glazbene škole Josipa Hatzea u Trogiru, imao sam redovitu i nužnu komunikaciju s gradskom upravom Grada Trogira. Mogu iz prve ruke reći kako je suradnja s Trogirskom upravom bila profesionalna, brza i konkretna. Kad god je nešto bilo potrebno, dobio sam pomoć, odgovor ili rješenje. To iskustvo mi je jasna potvrda da se može kad se hoće, samo ako postoji politička volja i osnovna kultura komunikacije. Nažalost, aktualna vlast u Segetu takvu suradnju nikada nije ni pokušala ostvariti. Grad Trogir nam je susjed, partner, prirodni saveznik; dijelimo prostor, prometne pravce, turizam, povijest, obitelj, čak i infrastrukturu, ali zbog pasivnosti Općine Seget ne postoji ni pokušaj povezivanja, zajedničkog planiranja, niti koordinacije u projektima. Čak ni ona famozna šetnica između Segeta Donjeg i Trogira, koja bi svima koristila, nije realizirana. Što se tiče Splitsko-dalmatinske županije, situacija je još tužnija. Županija bi trebala biti ključan partner u razvoju lokalne infrastrukture, obrazovanja, zdravstva, vodoopskrbe, ruralnog razvoja... ali u Segetu od toga nije bilo ništa. Sjećamo se dolazaka županijskih predstavnika pred izbore posljednje lokalne izbore 2021. godine, puno automobila, kamera, najave projekata, a četiri godine poslije, apsolutna tišina. Ni jedna konkretna inicijativa. Ništa.
Što vas je osobno motiviralo da se 2017. uključite u lokalnu politiku kroz nezavisnu listu "Vrime je"?
- Moja želja za društvenim angažmanom nije došla preko noći. Još u studentskim danima imao sam izražen poriv za djelovanjem u zajednici. Bio sam aktivan u brojnim projektima, volonterskim inicijativama i kulturnim događanjima, uvijek tražeći načine kako doprinijeti nečem većem od sebe. Ta potreba za stvaranjem promjene i osjećaj odgovornosti prema zajednici nikad me nije napustio. Nakon završetka studija, kao i mnogi mladi, prošao sam kroz tzv. postdiplomski blues -trenutak kada se čovjek zapita gdje je njegovo mjesto, zašto stvari oko njega ne funkcioniraju kako bi trebale i ima li uopće smisla boriti se protiv uhodanog sustava. Upravo tada, kao i sve u životu, dogodi se nešto neočekivano što nam otvori oči. Osjetio sam da više ne mogu stajati po strani i samo komentirati - bilo je vrijeme da se uključim i aktivno pokušam nešto promijeniti. Kap koja je prelila čašu bila je apsolutno nevjerojatna činjenica da moj nećak u 2021. godini nije imao gdje upisati vrtić, jer u Segetu, u jednoj bogatoj općini, nije postojala organizirana jaslička vrtićka skupina. To mi je bio šok. Ne zbog osobne neugode, već zbog saznanja da živimo u sredini koja zanemaruje osnovne potrebe djece i mladih obitelji. To iskustvo učvrstilo je moj stav da se nešto mora promijeniti. Ne samo deklarativno, nego sustavno, pošteno i temeljito. Kontaktirao sam s Antom Baradom, kojeg poznajem još od 2014. godine. Odmah smo postali tandem "Barada i Jadrić" koji je uvijek na strani pravde i ondje gdje su problemi u Segetu.
Imati čovjeka s toliko kvaliteta, energije i angažmana poput njega za desnu (i lijevu) ruku recept je za uspjeh i noćna mora HDZ-u u Segetu.
Intenzivirala se priča oko Nezavisne liste - Vrime je!, ne kao političkog projekta, nego kao pokreta koji okuplja ljude kojima je dosta statusa quo, koji nisu vezani stranačkim lancima i koji žele stvarnu promjenu. Često u šali, ali i s punim pravom, kažem: "Ja sam produkt HDZ-a. Oni su me stvorili!" Svojim nemarom, nebrigom, arogancijom i ignoriranjem osnovnih potreba mještana uspjeli su motivirati mnoge poput mene da se aktiviraju. Kad sustav godinama ignorira zdravorazumske prijedloge i potrebe običnih ljudi, tada mještani moraju postati taj sustav i mijenjati ga iznutra.
Koja su vaša tri ključna životna načela i kako ih primjenjujete u radu za zajednicu?
Moji prijatelji redovito se šale o tzv. životnim postulatima Luke Jadrića koje nerijetko i rado propagiram. Teško je izvući samo tri životna načela, ali potrudit ću se gore spomenute postulate objediniti u tri točke. Neće biti jednostavno!
Prvo načelo: Istina i samo istina!
To je lekcija koju mi je, paradoksalno, najviše usadila upravo politika! Shvatio sam da u prostoru laži, poluistina i manipulacija istina najjače odjekuje. Kada sam odlučio baviti se javnim radom, znao sam da ne smijem skrivati stvari, uljepšavati stvarnost ili govoriti ono što ljudi žele čuti. Ljudi zaslužuju istinu, čak i kada je neugodna. Kako mogu očekivati da će mještani danas-sutra glasati za mene, vjerovati mi, podržati moj rad ako ih nisam naučio da uvijek mogu računati na moju iskrenost, čak i kad se ne slažemo? Istina je temelj povjerenja, a povjerenje je temelj svake zajednice.
Drugo načelo: Uključi se!
Ne smijemo čekati da netko drugi promijeni stvari jer taj "netko" često nikad ne dođe. Naučio sam da se ništa neće pomaknuti s mjesta dok se ne pokrenemo, dok ne preuzmemo odgovornost. Politika se tiče svih nas, bez obzira na to želimo li se "baviti politikom" ili ne. Ona odlučuje o tome hoće li nam dijete imati mjesto u vrtiću, hoćemo li voziti po normalnim cestama ili hoće li naše mjesto imati vodu.
Treće načelo: Slušaj srce!
Možda zvuči jednostavno, čak romantično, ali u svijetu u kojem prevladavaju interesi, kalkulacije i lažni osmijesi slušati srce postaje revolucionaran čin. Srce nikad ne laže. Ono zna kad si na pravom putu i kad djeluješ iz uvjerenja, a ne iz koristi. U radu za zajednicu to znači staviti svoje mještane ispred profita, pravdu ispred forme i osjećaj za poštenje iznad svakog političkog plana. Kad ne znaš što odlučiti, kad se sve oko nas zakomplicira - srce uvijek zna pravi smjer.
Ta tri načela, istina, angažman i srce, nisu samo moj osobni kompas. Ona su i temelj politike kakvu želim graditi u Segetu. Politike koja ne prodaje maglu, ne kupuje glasove obećanjima, već stoji čvrsto uz ljude i ne boji se pogledati ih u oči. Samo takva politika ima pravo reći da služi zajednici.
Kako izgleda jedan Vaš tipičan radni dan izvan formalnih sjednica vijeća?
- Moj dan započinje oko 6 ujutro, bez obzira na to kad sam večer prije završio sa svim obavezama. Nije to onaj "motivacijski" start iz reklama za uspješne poduzetnike, već često prava mala bitka; hrvanje s introvertom u sebi koji bi najradije prespavao cijeli dan u miru, ali isto tako zna da svaki dan nosi priliku za nešto novo i nepredvidljivo! Svjestan sam da se dan ne grabi samo energijom, nego i dosljednošću. Put od Segeta do mog radnog mjesta, Osnovne glazbene škole "Lovro pl. Matačić" u Omišu, gdje sam profesor violine, moj je svakodnevni ritual razmišljanja i glazbe. U tom komadu vremena, događa se neka vrsta osobne kontemplacije. U posljednje vrijeme najčešće slušam simfonije Gustava Mahlera. Nekako mi najviše odgovaraju u ovom turbulentnom predizbornom periodu. Ponekad gužva u Solinu dobro dođe pa poslušam i dvije simfonije! U školi radim s djecom i to iskustvo mi daje nevjerojatno ravnotežu i potvrđuje koliko volim svoj posao (koji to uopće nije) okružen divnim i poticajnim kolektivom s kojima redovito popijem kavu ili dvije. Svaka pauza između nastave pretvori se u mini-politički ured: napišem nekoliko mailova, postavim vijećnički upit, zabilježim ideju ili dogovorim sastanak s mještanima. Politika mi nije profesija, već svakodnevna praksa - utkala se u sve segmente mog dana, kao refleks, a ne obveza. Pomalo je tužno da su formalne sjednice vijeća rijetkost, i kad ih imamo, rijetko kad se izglasa nešto što stvarno pomiče zajednicu prema naprijed. Zbog toga najveći dio mog političkog djelovanja nije unutar vijećnice, već na terenu, u komunikaciji s ljudima, kroz inicijative i stalni pritisak na sustav da se nešto pokrene s mrtve točke. Čak i dok sam u Omišu. U nekom trenutku dana, kad uhvatim prostor između obaveza, vratim se sviranju violine. Vježbanje violine za mene je povratak na tvorničke postavke i povratak onome što istinski volim. Taj balans između javnog i privatnog, buke i tišine, politike i umjetnosti - to je moj život. Ne bih ga mijenjao nizašto i ne žalim ni za jednom odlukom. U konačnici, vodim dinamičan, ispunjen život koji mi ne ostavlja puno praznog hoda - ali svaki njegov djelić osjeća se smisleno. Svaki sat s učenicima, ideja, mail, rasprava s mještanima, kava s kolegama, promišljanje – sve me to gradi da budem najbolja verzija sebe.
Koje hobije ili aktivnosti koristite za opuštanje i punjenje energije nakon dinamičnih političkih događanja?
- Mogu, naravno, krenuti klišejem: u slobodno se vrijeme volim baviti sportom, čitati knjige, gledati filmove i slušati gramofonske ploče. Premda to zvuči kao standardni odgovor iz intervjua, sve je istina! Pa tko ne voli provesti sat vremena u teretani, pročitati dobru knjigu, pogledati film o kojem danima razmišljaš ili na repeat stavljati gramofonsku iglu na isto mjesto i nikada ne pogoditi? Međutim, kako bih malo zaintrigirao i nasmijao čitatelje (i odmaknuo se od ustaljenih odgovora) reći ću da mi je otprilike od početka godine najdraža aktivnost za opuštanje i punjenje energije upravo vožnja s jednog na drugi kraj županije, kako bih se bavio eventualnom kupovinom i proučavanjem građevinskog materijala. Ponajviše kliznih stijenki. Da, dobro ste pročitali. Ne, nije riječ o planiranju kakvog velikog građevinskog projekta, o tajnim poslovnim ambicijama ili o čekanju građevinske dozvole. U pitanju je naprosto izgovor i poticanje jedne emocije bez koje život nema smisla i o kojoj začudo ne volim pričati, ali je tu kao motor i pokretač svega! Kako je jednostavno zaintrigirati čitatelja, a ništa ne reći. Pretvaram se u političara!
Tko je vaš najveći uzor u politici ili društvenom aktivizmu i zašto?
- Theodore Roosevelt, 26. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Tko me god imalo poznaje, zna koliko ga često citiram, koliko me nadahnjuju njegovi govori, životne odluke i energija kojom je pristupao svakom izazovu. Njegova biografija nije samo politička, već i ljudska lekcija o borbi, upornosti, moralu i vjeri u javno dobro. Theodore Roosevelt nije bio samo predsjednik, bio je reformator, pisac, ratnik, otac, prirodoslovac, borac za pravdu i vizionar. Fascinira me to što je bio čovjek koji nije čekao da mu svijet ponudi povoljne okolnosti, već je sam gradio put. Često je to bilo kroz najteže terene i to s beskompromisnom energijom. Upravo ta kombinacija intelekta, srca i hrabrosti ono je što ga čini vječnim uzorom; osobito onima koji se, poput mene, pokušavaju izboriti za pošteniji i pravedniji sustav iznutra. Posebno me inspirira njegova ideja o "moralnom vodstvu" odnosno o tome da onaj tko služi narodu mora biti prvi u poštenju, prvi u žrtvi i posljednji u uzimanju. U vremenima kad se povjerenje u politiku ozbiljno urušava, ličnost poput Theodorea Roosevelta podsjeća me zašto sam u areni: ne zbog fotelje, nego zbog odgovornosti. Veselim se i nadam se da ću nakon izbora konačno uhvatiti malo vremena da nastavim s čitanjem drugog dijela trilogije Edmunda Morrisa o Rooseveltovom životu Theodore Rex.
Za kraj, teško je izabrati samo jedan, ali neka to bude Rooseveltov citat koji sažima ono što vjerujem:
"It is not the critic who counts... The credit belongs to the man who is actually in the arena."
To je taj trenutak kada istinu gledaš u oči i kada se boriš u areni. Sumnjaš u sebe, padaš, pred odustajanjem si, umoran si i ne znaš gdje više pronalaziš snagu i želju. Unatoč svemu tome, ne odustaješ i nastavljaš s borbom. Samo se upornošću stvari istinski mogu promijeniti.
