Bio je početak srpnja. Vraćao sam se iz noćne smjene. Jutro je bilo toplo. Mislim si – pa stiglo je ljeto, što je tu čudno da mi je malo vruće. No, ipak, bila je to neka čudna vrućina. Kao da me hvata temperatura. Ubrzo sam provjerio i pokazalo se da sam u pravu – više od 38 stupnjeva! No, ne treba paničariti, ima i ljetnih viroza. Glavom mi je onako iz prikrajka prostrujala KORONA, ali ubrzo sam to odbacio.
Pa već tjednima nema frke, tu i tamo pokoji zaraženi, pa nisam baš ja pehist. Međutim, kad sam se dan kasnije probudio i dalje s povišenom temperaturom, a slabost je bila takva da sam jedva spustio noge iz kreveta, postalo mi je sumnjivo. Nije dugo trebalo da ipak krenem u otkrivanje dijagnoze koje sam se najviše bojao. Ubrzo, pokazalo se da je test pozitivan i od tada traju moje nevolje s tim nesretnim virusom kojeg se nisam riješio već pola godine”, počinje svoju koronapriču Ivica Lučić, 42-godišnji vozač zagrebačkog ZET-a, s neizvjesnošću kad će konačno završiti, piše Jutarnji list.
Punih šest mjeseci prošlo je od njegova dvomjesečnog boravka u dvije bolnice, a on je i dalje na bolovanju. Ide na terapiju, pokušava ojačati svoja pluća i mišiće, regulirati krvni tlak, ali ide sporo. Kaže kako nije siguran da će ikad više biti onaj “stari Ivica” ma koliko se trudio oko svog oporavka. Naime, Ivica je jedan od brojnih kojima je covid ostavio posljedice koje se ne uspijevaju izliječiti mjesecima nakon što su se riješili korone.
Ta je zdravstvena nevolja dobila i posebno ime – dugi covid, postcovid… s kojim se prema svjetskim statistikama bori najmanje 10 posto onih kojima je dijagnosticiran koronavirus. To bi značilo da u Hrvatskoj ima barem 20.000 onih koji su proteklih mjeseci preboljeli koronu, a i dalje imaju problema s dugim covidom.
Ivica nastavlja svoju priču – i objašnjava da je dan nakon što je shvatio da se ne radi “samo o virozi” nazvao svoju liječnicu, a ona je odlučila – pravac Infektivna klinika “Dr. Fran Mihaljević” na testiranje.
Disanje “na škrge”
“Naravno, bio sam pozitivan na koronu, ali imao sam sreću da me primila liječnica koja je brzo shvatila da su moji problemi poprilični, da otežano dišem i kašljucam. Pokrenula je proceduru raznih pretraga. Snimili su mi pluća, a ‘slika’ je pokazala sa su ‘sjene’ takve da mi zapravo i ne treba testiranje jer su liječnici odmah shvatili da sam ‘u covidu’ od glave do pete. Odlučili su da moram ostati u bolnici, premda mi se u tom trenutku činilo da za to nema potrebe. Otići ću kući, pit ću čaj, preznojit ću se pa će to proći. No, liječnici su imali druge planove, na moju sreću”, kaže Lučić.
“Samo dva dana kasnije situacija se toliko pogoršala da sam disao ‘na škrge’. Ubrzo sam priključen na visokoprotočni kisik i već sam mislio to je to, slijedi mi respirator, a onda je veliko pitanje hoću li ikad uopće izaći iz bolnice. Bio sam 10 dana u intenzivnoj. Nisam mogao napraviti ni korak. Saturacija kisika bila mi je jedva 78. Prvi put sam se u bolnici istuširao 20 dana nakon hospitalizacije, javlja Jutarnji list.
Više pročitajte OVDJE.
