Za Nacional je prošlog tjedna više izvora s neposrednim saznanjima iznijelo šokantne tvrdnje da je u KBC-u Zagreb, na Rebru, tijekom posljednjih nekoliko mjeseci više od dvjesto medicinskih sestara dalo otkaze ili je na bolovanju i da se na većini odjela sve teže može organizirati rad, što prijeti da će dovesti na rub kolapsa najveći bolnički sustav i uzrokovati neočekivanu zdravstvenu krizu jer je riječ o najvećoj hrvatskoj bolnici i jednom od najvećih poslodavaca.
Na Rebru, po službenim brojkama, radi 2350 medicinskih sestara i tehničara, a izvori s Rebra tvrde da su mnogi pred ”pucanjem” jer su prisiljeni raditi i za one koji nedostaju. Nacional je te podatke najprije dobio od nekih pacijenata, a potom je više visokih medicinskih izvora potvrdilo Nacionalu da medicinske sestre govore o brojci od njih više od 200, koliko ih je u zadnje vrijeme otišlo. Iz KBC-a Zagreb Nacionalu su službeno potvrdili da je samo od početka ove godine otkaze dalo 138 medicinskih sestara i tvrde da su zaposlili novih 88 sestara, što znači da i dalje nedostaje najmanje 50-ak sestara u odnosu na raniji broj. Nacional je od KBC-a Zagreb zatražio podatke i za 2024. godinu, a odgovor do zaključenja broja nije stigao.
No izvori s Rebra tvrde da medicinske sestre govore o brojci od više od 200 sestara koje nedostaju i tvrde da na službenu brojku o 138 otkaza treba nadodati broj sestara koje koriste dugotrajna bolovanja, porodiljne dopuste i godišnje odmore.
„Mi već sada, kada Rebro zbog obnove radi s polovicom kapaciteta, dolazimo u situaciju da ne možemo organizirati normalan rad na odjelima, sestre govore da ih je otišlo više od 200, od toga su neke na bolovanju, porodiljnim dopustima i godišnjem, ali kad razgovarate sa sestrama, one manjak kapaciteta uvijek pravdaju napuštanjem posla, odnosno činjenicom da je velik dio njih dao otkaze. S obzirom na to da i sada, kad se broj kreveta zbog obnove više nego prepolovio, imamo problem s nedostatnim brojem sestara, ne znam što će biti kad uskoro završi obnova, a Rebro se vrati na kapacitet od oko 2000 kreveta“, rekao je za Nacional visoki medicinski izvor s neposrednim saznanjima o situaciji na Rebru.
‘Kad vam ljudi odlaze s Rebra, to nije dobar znak. Predugo traje obnova, ljudi i oprema stisnuti su u malim prostorima, a traži se da se radi kao prije obnove, iako nema ni prostora ni ljudi…’
Jedan od upućenih i stručnih izvora iz medicinskih krugova bliskih administraciji KBC-a Zagreb za Nacional je objasnio da je jedan od glavnih, iako ne i jedinih razloga odlaska velikog broja medicinskih sestara s Rebra tehničke naravi, a to je problem dugotrajne obnove i nedostatka parkinga:
„KBC Zagreb ima od 5 do 6 tisuća zaposlenih, od toga njih oko 5 tisuća dolazi automobilom na posao jer mnogi stanuju izvan Zagreba. A zbog rekonstrukcije i dogradnje ukinut je besplatni parking za sve. KBC je dobio oko 800 parkiranih karata koje su potom još u doba bivšeg ravnatelja Ante Ćorušića ravnomjerno raspoređene po klinikama koje su potom ta mjesta rasporedili po zavodima i odjelima. Nije se gledalo na to tko je sestra i tko je doktor, karte su dobili svi i tu je bilo minimalno prijepora. Ali koliko god ta raspodjela bila pravična, jasno je da je karte dobila samo petina svih zaposlenih. Osim toga, prije je parking bio besplatan, a sada i ovi koji su dobili karte moraju plaćati 40 eura mjesečno. Ostalima je organiziran besplatni prijevoz na Jankomiru i prijevoz autobusima, s tim da se i to plaća. Možete misliti što to znači za medicinske sestre koje rade od 6 sati ujutro, a još se moraju drndati preko cijelog grada. A sada su im se i vrijeme potrebno za dolazak na posao i troškovi udvostručili. Već prvog mjeseca kad je uvedena nova regulacija parkinga bilo je 50-ak otkaza, a sestre su govorile: ‘Ne možemo to izdržati, netko živi u Sisku, netko u Novskoj, mi svi šeramo aute i imamo svoje aranžmane, ali uz sve to morate znati da mjesečni prijevoz iz Siska za petero ljudi u autu iznosi oko 720 eura, a još dok parkirate, a i to sada morate platiti, pa dok dođete na posao, još kad uzmete u obzir kišu i snijeg, da dolazimo mokri i smrznuti na posao, to je previše’. Tako da su ljudi, a osobito sestre, odlučili dati otkaze.“
Izvori s kojima je Nacional razgovarao tvrde da druge zagrebačke bolnice, poput Svetog Duha i Dubrave, nemaju problema s odlaskom medicinskih sestara.
Drugi dobro upućeni i stručni izvor blizak medicinskim krugovima s Rebra situaciju opisuje vrlo slično:
„Kad vam ljudi odlaze s Rebra, to nije dobar znak. Predugo traje obnova, ljudi i oprema stisnuti su u malim prostorima, a traži se da se radi kao prije obnove, iako nema ni prostora ni ljudi. U intenzivnoj jedinici radi manje sestara nego što bi trebalo i sve to opterećuje ljude. Pritom nema parkinga, a to je isto jako važno. Odabranih 300 zaposlenih ima parking, a broj zaposlenih je deset puta veći. Na kraju će se dogoditi da će se sagraditi Rebro, a urušiti KBC Zagreb.“
Prvi izvor ističe da, unatoč tome, postoje i dobre promjene koje su se dogodile u mandatu novog ravnatelja Frana Borovečkog koji je izabran nakon tragične i stravične pogibije bivšeg ravnatelja Ćorušića.
„Nova Uprava na čelu s Borovečkim ispravila je neke grijehe starih uprava, a jedan od najvećih bio je nepriznavanje diploma medicinskim sestrama. On je to u prvih nekoliko mjeseci uspio posložiti i vratio je neke, da tako kažem, ‘dugove’ koji su se stvorili zbog nepriznavanja tih diploma te je sestrama priznao status i krenuo u svojevrsni ‘head hunting’. Tako da se nadam da će se situacija normalizirati jer gradnja Rebra lijepo napreduje, a radi se i ogromno parkiralište na 3, 4 etaže“, kaže taj izvor.
Međutim, isti izvor, ali i drugi izvori s kojima smo razgovarali, ističu da je „trenutno katastrofa raditi na Rebru“. Zato je teško privući nove zaposlenike.
„Natječaj je kontinuirano otvoren, ali nitko se ne javlja. Međutim, novi ravnatelj se potrudio. Najvažnije je bilo priznavanje diploma, ali i to što je na neki način vratio ljudima nadu. Nakon što je preuzeo dužnost, obišao je svaku kliniku, predstavio se ljudima, slušao sestre koje su ga pitale upravo o svom statusu i svojim diplomama, iznio je svoj plan“, objašnjava taj izvor.
Drugi izvor, također blizak medicinskim krugovima s KBC-a Zagreb, ima malo drugačiji pogled. On tvrdi da je HDZ-ov politički vrh izabrao profesora s nedovoljno upravljačkog iskustva, a time i s nedostatnim autoritetom da bi se mogao postaviti prema šefovima klinika koji su se „razmahali“.
Iz KBC-a Zagreb priznali su da je samo od početka ove godine otišlo 138 medicinskih sestara, ali tvrde da su ih već zaposlili 88. No tu nisu uračunate sestre koje su na bolovanju, porodiljnom i godišnjem
„Ravnatelj Borovečki je pametan, pošten i obrazovan čovjek, ali nema dostatne kapacitete za vođenje ustanove kakva je Rebro. Zadržao je kompletnu staru Upravu, od kojih su neki davno stekli uvjete za mirovinu. Šefovima klinika nitko više ništa ne može. A na čelu pet, šest klinika, poput Petrove i Jordanovca, ljudi su koji su trebali biti u mirovini. Glavnu riječ na Rebru vodi akademik Miroslav Samaržija s Klinike za plućne bolesti Jordanovac. Oni su ujedno i najveći potrošači lijekova i generatori gubitaka, a Samardžija ima najveći utjecaj na ravnatelja i imenovan je nedavno za predsjednika Znanstvenog vijeća KBC-a, tijela koje je izmišljeno. Zbog toga se djelatnici sprdaju te su u šali KBC preimenovali u KAC – Klinički akademski centar. Zbog toga svega loši su odnosi, ljudi su nezadovoljni, a odlaze i profesori koji imaju ogromne plaće pa ozračje zaista nije optimistično“, upozorio je taj izvor.
Kad je riječ o Samardžiji i njegovu utjecaju na ravnatelja Borovečkog, taj izvor pojašnjava: „Nemam ništa protiv Samardžije, ali čovjek ima 68 godina, dolazi s Jordanovca gdje se troši novac za obnovu kao da je riječ o sveučilišnoj bolnici, a oni ne razumiju kako funkcionira Rebro jer su uvijek bili zasebna, mala bolnica.“
Kad je riječ o glavnom problemu, a to je masovni odlazak medicinskih sestara, drugi izvori s kojima je Nacional razgovarao tvrde da je „sreća u nesreći“ to što se to dogodilo dok Rebro radi sa smanjenim kapacitetima.
„Dobro je što sestre odlaze sada kada radimo s 55 posto manje kapaciteta jer smo s 2000 kreveta pali na 900, ali kad se vratimo na 1800, 1900 kreveta, bit će problema. I to je Borovečki shvatio i zato je odmah krenuo u regrutiranje novih sestara. Jer još se možemo pokrivati brojem sestara. Naime, da biste pokrivali odjel s 10 kreveta i imali sestre koje rade smjene 12 – 12 – 24, trebate imati barem njih pet, a kad se odjel s 10 kreveta vrati na 20, trebat će nam barem 12 sestara. Vraćanjem u normalne kapacitete nastat će veliki jaz i taj problem će biti vidljiv za pet, šest ili sedam mjeseci, kad se završi obnova“, pojašnjava jedan od izvora.
‘Nova Uprava na čelu s Borovečkim ispravila je neke grijehe starih uprava, a jedan od najvećih bio je nepriznavanje diploma medicinskim sestrama. On je to u prvih nekoliko mjeseci uspio posložiti’
Na pitanje što se dogodilo s pacijentima s obzirom na smanjenje kapaciteta, taj izvor kaže: „Došlo je do redistribucije pacijenata. Međutim, i bivši ministar Vili Beroš i sadašnja ministrica Irena Hrstić našli su se u velikom problemu jer je Zagreb bio pogođen potresom pa su djelomično ispale iz rada ključne bolnice. Normalnim kapacitetom radila je samo Dubrava, dok se Rebro obnavlja i dograđuje, Petrova se obnavljala, Merkur također, u Vinogradskoj se gradi šest zgrada, a Šalata se iselila na Rebro odmah nakon potresa. Ljudi su izvan sebe, ali je ipak došlo do redistribucije pacijenata i najteži slučajevi dolaze na Rebro, tu smo zadržali pacijente jer je to naša obveza kao nulte bolnice, a cijeli niz drugih pacijenata je ostao u onim centrima koji su se ranije preskakali. Primjerice, pacijent iz Požege ne bi išao u Osijek, već bi došao direktno na Rebro. Sad se poštuje taj regionalizam jer postoje četiri velike regije i četiri velike sveučilišne bolnice, došlo je do redistribucije i pacijenti se više zadržavaju u lokalnim bolnicama. Uvedena je praksa koja je prije toga postojala samo na papiru, a to je da svaki premještaj mora odobriti šef klinike, uz prateću dokumentaciju. Tu smo uveli red, ali naravno ne na štetu pacijenata. Rebro je jedina bolnica nulte kategorije, jedinstvena, a to znači da sve što se nigdje drugdje ne može riješiti, može se na Rebru koje rješava najteže slučajeve. Tako da se sada na Rebru operiraju uglavnom samo tumori i rade jednostavniji zahvati u dnevnim bolnicama, odnosno radi se onoliko koliko je potrebno da bi i specijalizanti stekli iskustvo i vještine.“
Cijel članak možete pročitati ovdje.
