[VELIKO-SLOVO-POV]N[KRAJ-VELIKO-SLOVO]a laži sam alergična. To je jedna od najgorih osobina. Baš se naježim kad znam da me lažu. Zamislite da pored sebe imate osobu kojoj svaku riječ morate stavljati na vagu istine. Katastrofa. Ne postoje nevine laži. Takvih nema. Nemojte se zavaravati. Mišljenja sam da se najviše laže u vezama. Znam, u početku svi istinu nekako prekriju, pokazuju se u najljepšim svjetlu. Nastojimo se svidjeti osobi koja nam se sviđa. Svoje mane prikrivamo, tuđe umanjujemo. Znate, lažemo sami sebe. Kao što kažu, ljubav je slijepa. Nekad svjesno, a nekad nesvjesno. I ja sam sebe lagala. Lagali su me i drugi, a nisu trebali. Dovoljno je bila meni i moja laž, ili uljepšana istina.
Prihvati ili produži
Kako li se samo znamo zanijeti, vjerovati u nešto čarobno? A znamo istinu, ali je ne prihvaća um, ali ni srce. Lažeš sebe, a znaš da ti netko daje iluziju u koju želiš vjerovati. Lažeš sebe toliko da drugi i nemaju potrebe za tim. Jer, kako bi drugačije mislili da volimo? U takvim situacijama od mrvice napravimo planinu, prelijepo mjesto nalik na raj. Imamo bajku, ali mi se čini da joj je redoslijed kriv. U bajci se Pepeljuge pretvaraju u princeze, a u stvarnosti obrnuto, u većini slučajeva. Dobro je ako se ne pretvore u zle vještice. I to je moguće. Nekako mi je taj scenarij bliži stvarnosti.
Zašto lažemo? Prilikom laganja moramo paziti na milijun sitnica, a kad govorimo istinu, ne moramo patiti ni na što. Upravo na tim sitnicama se laž i otkrije. Voli me kad sam najgora, da bi mogao uživati u onom najboljem što imam. Meni se čak i ne da uljepšavati istinu. Ono sam što jesam, ili me prihvati ili produži. Ne želim biti ono što nisam da bih se nekome svidjela. Ne stanem u ničiji kalup očekivanja. Dajem što imam, ali ne uzimam ništa lažno, ni riječi, ni ljude, niti bilo što. Valjda s godinama dođemo u nekakav stadij u kojem je teško raditi kompromise. Očekujemo što dajemo, očekujemo stvarnost, a ne bajke koje smo odavno prerasli. Zato, kad nekoga lažete, budite sigurni da ta osoba zna, da sluti istinu.
Intuicija
Kad malo bolje razmislim, intuicija mi je postala putokaz kojeg slijedim. Taj Bogom dani instinkt treba slušati. Svaki put kad je vrištao u meni, a ja ga nisam poslušala, pokajala sam se, ne jednom, nego milijun puta. Zamislite, sve je savršeno, a onaj unutarnji loš predosjećaj ti ne da mira. I ležeš sebe, zanemariš, pa ti vrijeme pokaže da si krivo postupila. Sad, kad mi Intuicija kaže bježi, ja se okrenem i odem bez okretanja. Lako je za tuđe laži, ali kad prestanete lagati sami sebe, to je gledanje stvarnost i životu u oči.
E, tek tada vidimo svu ljepotu i okrutnost života. Toliko su ti lagali da na kraju vjeruješ samo sebi. Što god bilo, nikad nemojte izgubiti ono što jeste. Možete bez svakog, osim bez sebe! Sve što je zamjenjivo u životu, nije vrijedno nikakve patnje.
“Mudra djevojka ljubi, ali ne voli; sluša, ali ne vjeruje; i odlazi prije nego je napuste.” Marilyn Monroe
