Otkad su građani primjetili da se sve više stabala na Marjanu suši, zavladao je strah da “pluća grada” umiru. Iz Javne ustanove za upravljanje Park šumom uglavnom smo čuli da se radi na utvrđivanju uzroka, dok drugi izvori tvrde da je za sve kriva baš Javna ustanova, odnosno loše gospodarenje. Porazgovarali smo s ravnateljem Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan, Robertom Koharevićem.

– Prozivaju me da se šuma ne održava sukladnom Programu gospodarenja, a ja imam dokumente koji govore drugačije. Ovo su službeni dokumenti, koje je izdalo Ministarstvo poljoprivrede nakon inspekcijskog nadzora, iz kojih je vidljivo da radimo sukladno Programu, a Hrvatski šumarski institut je isto to potvrdio i u elaboratu o stanju šume. – kaže odmah Koharević, pokazujući službene dokumente.

Na kraju svake godine pišemo i godišnji program rada za narednu godinu i predajemo ga Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu (HAOP). 2014. je bila prva godina kad su nižerangirane ustanove davale njima program na mišljenje, prije se to predavalo u Grad. Tada smo dobili neke konstruktivne kritike, odnosno savjete što treba mijenjati i mi smo to prihvatili. 2015.i svake sljedeće godine smo dobili pozitivno mišljenje, uz pohvalu što smo prihvatili njihove savjete. – kaže Koharević.

Zaključke HAOP-a, inspekcijskog nadzora Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog šumarskog instituta pogledajte u fotogaleriji.

Upitali smo Koharevića ono što sve zanima. Koji je točno razlog sušenja stabala i što se radi na spriječavanju daljnjeg sušenja šume.

– Već od prije imamo projekt s Hrvatskim šumarskim institutom koji se zove “Sušenje bora na Marjanu”, temeljem kojeg su oni došli i prije oko mjesec dana, uzeli uzorke. Zasad su odradili oko 80 posto ispitivanja i našli da se u borovima nalazi takozvani mediteranski potkornjak koji inače obitava na području Tunisa i južne Španjolske. Inače im je na našem području prehladno, pa dosad nije pronađen, ali to je uzročnik ovog velikog sušenja. Sumnjali smo na to, ali sad je potvrđeno. – kaže Koharević.

Potkornjak je kukac iz porodice kornjaša koji provodi život ispod kore drveta, stvarajući hodnike u kojima živi i polaže jajašca, što uzrokuje sušenje čitavog stabla. U prvom redu napadaju bolesna i srušena stabla, ali kad je prirodna ravnoteža narušena, na primjer za sušnih razdoblja kada opada otpornost stabala, dolazi do bržeg razmnožavanja i širenja na zdrava stabla.

Foto: Forestry Iimages / Jiri Hulcr

Klimatske promjene oslabile već stara stabla

Na sušenje šume može djelovati više čimbenika, koji se dijele na biotske i abiotske, odnosno one koje je uzrokovao čovjek, životinja ili druga biljka i one koji nastaju zbog geoloških, klimatskih i drugih promjena u Zemljinoj strukturi i atmosferi. Za potpuni plan oporavka šume potrebno je prikupiti sve te podatke, kaže Koharević.

– Bitoski čimbenici su nam sad poznati, to je mediteranski potkornjak. Još uvijek radimo na prikupljanju podataka o abiotskim čimbenicima, a oni su utjecali na to da su stabla jednostavno fiziološki ostarila, pod utjecajem raznih atmosferilija. Imali smo ekstreme u temperaturama 2011. i 2012., pa 2014., 2016.. U 2015.smo imali velike bure, ove godine smo imali velike vrućine i bure. To je sve skupa utjecalo da je taj bor ostario. I na taj bor koji je slab, jer ima preko 90 godina, je došlo do toga da su zadnje tri godine bili povoljni čimbenici da dođe do progresije potkornjaka.

Sad čekamo da završimo projekt i da početkom sljedeće godine startamo s metodama suzbijanja i sanacije. Podatke prikupljamo u suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom i Državnim hidrometeorološkim zavodom. Kad završimo, organizirat ćemo medijsku prezentaciju, koja će biti otvorena za javnost, jer ovo je jedna bitna stvar za grad i za Marjan, za sve nas koji živimo tu i javnost mora biti upoznata sa stanjem. – najavljuje Koharević uz napomenu kako je uvijek spreman dati sve informacije zainteresiranim građanima.

Nakon što se šuma počela primjetno sušiti, građani su se zapitali zašto se prije nije radilo na prevenciji. Zašto nije bilo pomlađivanja šume?

– Marjan je podijeljen u 15 odjela, a pomlađivanje, interpolacija i sadnja novih stabala sukladno Programu gospodarenja iz 2008. nije dozvoljena osim u dva odjela. U okviru mogućnosti i svojih redovnih poslova, prije Parkovi i nasadi, a sada i Javna ustanova, radila je takozvanu selektivnu sječu gdje je na neki način provodila pomlađivanje. Radi se o sječi zdravih odraslih stabala da iz njih izađe pomladak.

Ovaj program vrijedi do kraja 2018., a onda ide izrada novog programa. Ako ja budem ravnatelj i nekakav faktor u izrađivanju programa, radit ćemo na tome da se na ovim otvorenim površina koje su sad nastale zbog potkornjaka, radi na sadnji. Vjerujem da će stručnjaci koji budu izrađivali program to i prihvatiti.

Neiskusni šumar

Koliko javna ustanova ima zaposlenika?

– Ima 58 zaposlenika, ali ne može se uspoređivati s drugim sličnim ustanovama u Hrvatskoj, jer smo jedini, pored NP Plitvice, Krka, Brijuni i drugih većih javnih ustanova, koji imaju i održavanje i protupožarnu zaštitu. Nama protupožarna zaštita uzima 25 ljudi, jer imamo službu nadzora, a služba održavanja ima 19 ljudi, koji rade na održavanju šume. Oni tijekom zime, od listopada do svibnja rade na biološkim poslovima na Marjanu. Do ožujka rade na sječi stabala, a u travnju i svibnju ide košnja. Kad krene protupožarna zaštita, od lipnja do listopada, dio te službe se pridružuje službi za protupožarnu zaštitu, jer za vrijeme ljeta nije dozvoljena sječa.

Ima li Javna ustanova zaposlenog šumara?

– Imamo jednog šumara. Nažalost, on nije ovlaštenik (nema položen stručni ispit op.a.). Radi se o momku koji je prije dvije godine počeo raditi preko HZZ-a na stručno usavršavanje, nakon toga je godinu dana bio na određeno i od 1. siječnja 2017. je na neodređeno. On obavlja šumarske poslove, međutim šumarski se poslovi odrađuju sukladno Planu gospodarenja. Sada, krajem 2016. i kroz 2017. ne možemo govoriti o potpunom Programu gospodarenja jer se dogodila izvanredna stuacija, koja je tražila neka nova ponašanja. Baš iz tog razloga, jer imamo neiskusnog šumara i jer je ovom gradu, ali i meni kao ravnatelju, Marjan jako bitan, zadnje tri godine smo uspostavili izvanrednu suradnju sa stručnjacima sa Šumarskog fakulteta i Šumarskog instituta i sve ove izvanredne stvari, kao i lanjsko sušenje kad je bilo pitanje radi li se o nematodi i hvala bogu nije bilo, i sad ovu godinu, moramo imati potvrdu znanstvenih institucija. Jer mislim da je vrijeme da Marjan u ovom dobu starosti zavređuje jednu punu pažnju koju dosad možda i nije imao jer, hajdemo reći da je sve bilo u redu. Nije bilo bolesti, štetnika, ali sad su u pitanju ozbiljne stvari.

Kako je moguće da imate šumara bez iskustva?

– Od 1970. do 2005. je Marjan vodio stručnjak koji je bio stipendist Francuske. Sad neki govore da se 35 godina nije provodio Program gospodarenja i nisu radili radovi sukladno šumarskoj struci, to je apsurd kad znamo o kakvom je stručnjaku riječ. Od 2005. do 2015. nismo imali šumara, to je istina. Ja sam 2014. pisao pomoćniku ministra s pitanjem treba li nam šumar na što je on odgovorio da ne treba, već možemo dogovoriti suradnju s Hrvatskim šumama. Međutim, Hrvatske šume tu nisu imale nekog interesa, pa smo mi zaposlili osobu preko stručnog usavršavanja. Sad kad gledam, možda je bilo uputnije zaposliti šumara s iskustvom, koji ima ovlaštenje, ali sad je tu što je, tu smo gdje smo.

Da ste imali iskusnijeg šumara, bi li on prije primjetio da dolazi do sušenja i na vrijeme spriječio daljnje širenje potkornjaka?

– Nije stvar u primjećivanju. To da se suši sam primjetio i ja koji sam agronom. To je ono što želim reći, nije do sušenja došlo jer se loše gospodarilo. Stablo je živi organizam koji sve pamti, došlo je do akumulacije raznih čimbenika posljednjih godina koji su oslabili taj organizam. Potkornjak je tu bio, ali i nije, jer nije bilo nekih ekstrema u crvenilu stabala.

Zato smo angažirali Hrvatski šumarski institut kao jedinu mjerodavnu instituciju u Hrvatskoj. Doktor Milan Pernek, predstojnik Zavoda za zaštitu šuma je jedini koji se bavi time, priznat europski i svjetski stručnjak. Projekt s njima smo potpisali u veljači 2016., a sušenje se javilo u kolovozu, tako da smo mi znali za to. Svi simptomi su upućivali na nematodu, ali sreća da to nije bilo, jer da jest sva stabla od Židovskog groblja do Instituta bi morala ići dole i Marjan bi ostao gol. U ovom slučaju smo lani ispilali 700 stabala i to se ni ne vidi, jer na Marjanu ima 64.000 stabala. S ovom sječom ćemo morati taj broj podići na oko 1.200 – 1.300 , to će se sigurno i primjetiti na nekim mjestima, ali to i pospješuje transformaciju šume. S obzirom da je blizu novi Program, inzistirati ću i na novoj sadnji, naravno ne bora, već kostele, masline, čempresa i slično. – kaže Koharević.

Gdje idu stabla koja su posječena?

– Sukladno zaključku gradonačelnika ta stabla idu našim građanima. To radimo već godinama, poklanjamo ih, tko god se javi na naš telefon, zapišemo ga, pa kad dođu na red. Prijevoz je naš do Stobreča, Žrnovnice i do Mercatora, a sve dalje je vlastiti prijevoz. Bez ikakve naplate.