U Zagrebu u kojem ne jenjava zima natopljena magluštinom, dana 25. veljače 2026. godine je zaključena rasprava o prijedlogu Zakona o priuštivom stanovanju – zakona koji bi još uvijek koliko – toliko slobodnoj Dalmaciji mogao biti zadnja slamka spasa od izumiranja. Samo dva dana kasnije u hotelu smještenom prvi red uz suncem okupani Žnjanski plato Slobodna Dalmacija organizirala je konferenciju pod nazivom „Stanovanje pod pritiskom: tržište, turizam i budućnost priuštivog doma“. Priuštivi dom se u smislu Zakona odnosi na stanovanje u kojem članovi kućanstva troše manje od 30% svog ukupnog dohotka na stanovanje, bilo da se radi o najmu, bilo o otkupu.
Od sveukupno trinaest pozvanih govornika čak sedam ih je bilo političara na raznoraznim funkcijama. Među nepolitičarima bio je tek jedan arhitekt, profesor Hrvoje Njirić. Jedan, ali izuzetno vrijedan i dragocjen glas razuma!
U uvodnim govorima našli su se ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, splitsko - dalmatinski župan Blaženko Boban, gradonačelnik Splita Tomislav Šuta i direktor Slobodne Dalmacije Vinko Ursić Glavanović. Iako nije bila najavljena, javila se preko videa i HDZ-ova europarlamentarka Nikolina Brnjac.
Glavni protagonist do sada neviđeno značajnih izmjena u dijelu zakonodavstva koji se izravno odnosi na prostor, Bačić, ujedno i političar na kojega su se nabacile neviđene količine blata radi spomenutih izmjena najdulje je govorio. Prisjetio se kako je radi iste teme u Splitu bio prije točno godinu i jedan dan. Tada je bio najavio veliki posao, kako u zakonodavstvu, tako i u provedbi. Iz svega što je iznio, jasno je kako su se njegove najave obistinile.
Brojke dokazuju velike promjene
Preskočio je razloge zbog kojih nam je situacija s kvadratom prijeko potrebnog stana čemerna, jer to i ptice na granama znaju, već je ispričao strukturu izmjena zakonodavstva po redu zbivanja od spomenutoga splitskoga susreta. Bačićevo ministarstvo je najprije donijelo Nacionalni plan stambene politike u kojem je zakonodavac predvidio tri cilja: održivo i priuštivo stanovanje te prostor u službi stanovanja. Da bi se dosegli predviđeni ciljevi, donesen je Zakon o upravljanju i održavanju zgrada. Njime je vlasnicima stanova u višestambenim zgradama zakompliciran i otežan kratkoročni najam stambenih jedinica. Gotovo istodobno je uveden porez na dodatne nekretnine te su povećane cijene paušala za iznajmljivače. To su bile osnovne mjere kojima se trebao zaustaviti rast broja kreveta u kratkoročnom najmu. Sam Bačić je izjavio da su rezultati iznenađujući, pa je iznio dva statistička podatka kojima dokazuje učinkovitost ove politike. Sklopljeno je 50% više ugovora o dugoročnom najmu nego u godini ranije i podneseno je 70% manje zahtjeva za kategorizaciju. Zatim je preliminarno promijenjen Zakon o društveno poticajnoj stanogradnji, budući da je poticajna stanogradnja sasvim posustala. Tri su bitna rezultata proizašla iz izmjena Zakona o poticajnoj stanogradnji: započeta je izgradnja zgrada, primjerice u primjerice Kumrovcu, Trogiru, Omišlju, Osijeku i drugdje; građanima koji kupuju ili grade prvi stan ne naplaćuje se pola iznosa PDV-a i konačno je uveden priuštivi najam. U dva mjeseca je zaprimljeno 1.000 zahtjeva za izdavanje stanova na Zakonom predviđeni način. Ovaj dio provedbe je pokazao kako je prosjek godina osoba koje su stjecale nekretnine 32, a prosjek veličine iznajmljenog stana 70 kvadrata.
Statistika inicijalnog gašenja požara dala je daljnje parametre za izmjene ključnih zakona – o prostornom uređenju, gradnji i energetskoj učinkovitosti zgrada koji su svi doneseni početkom ove godine. Upravo je ovaj korak izazvao neslućene kritike. I sada se konačno donosi i Zakon o priuštivom stanovanju kojem je sve ranije odrađeno dalo smisao.
Ima li nade za Split?
Iako nema nikakve veze s temom, Bačić je spomenuo i to kako je baš tom zakonodavnom reformom omogućeno gradu Splitu da brže–bolje izgradi Hajdukov kamp. Bačić vjerojatno ne zna da Grad nije u stanju izmijeniti svoje osnovne planove već 20 godina. U ovim okolnostima, taman i da se zakonodavac na glavu nasadi, čini se da Gradu Splitu nema pomoći po pitanju prostornog planiranja.
Zaključno je Bačić izbrojio sve mogućnosti realiziranja priuštivog stanovanja. U tom kontekstu je izjavio:
„Time ne pravimo fetiš od priuštivog stanovanja nego smo našli način kako da Hrvatima brzo omogućimo da se odmah sada realizira, a ne da nam to bude cilj za deset godina!“
Kako je sad zakonodavac u rekordnom roku sve podredio priuštivom stanovanju, podjednako hitro bi na red trebao doći trud, rad i zalaganje jedinica lokalne i područne samouprave. Hitro zbog toga što se treba na vrijeme i spremno mašiti iduće europske omotnice pune šoldi za „kućenje“ svih onih koji za ovo postignuće ne žele prodati bubrege i druge vitalne organe. Dalje je nekoliko crtica o tome što su na zadanu temu rekli prisutni predstavnici skupine funkcionera.
Kako svari stoje u Dalmaciji
Šuta se sjetio slavnih izbornih dana, pa je spomenuo kako je na proteklim parlamentarnim izborima nositelj liste HDZ-a u našoj izbornoj jedinici bio upravo Bačić, a da je na toj listi bio i on, pa je tako završio u Saboru. Rekao je da Split ima četiri lokacije za priuštivo stanovanje, ali nije rekao koje. Rekao je i to da su trenutno na javnom savjetovanju neki gradski akti o priuštvom stanovanju, no nije rekao o kojim se konkretno aktima radi. Moglo bi biti da je mislio na Odluku o davanju stanova u najam. Ako je to to, onda je to otprilike promil onoga što bi trebao poduzeti.
Boban je spominjao rješavanje stanovanja u Zamosorju i Zabiokovlju. Netko će reći da su u dalmatinskim prilikama te lokacije jeftilen za realizaciju i to je točno, ali u našim teškim stambenim prilikama je bolje išta nego ništa. Vrijedi istaknuti kako je Boban bio jedini od svih političara koji je jasno rekao kako je baš na njemu i njegovim suradnicima da primijene Zakon, jer ako ga oni ne primijene – nema tko drugi. Ako je on jedini među njih šest gostiju osvijestio ulogu koju im je zakonodavac nametnuo, situacija je zabrinjavajuća.
Pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam Zadarske županije Ante Sjauš govorio je nešto o tome kako se na području Zadra puno gradi.
Gradonačelnik Trilja Ivan Bugarin je toliko tiho govorio da se iz petog reda slabo moglo razaznati što je točno govorio. Najbolje se čulo da Trilj ima 80 novih stanovnika što ne treba to čuditi ako znamo da se, primjerice, kvadrat novog stana kod Lore prodaje s početnom cijenom od 8.600 eura, dok je kvadrat u Trilju mnogostruko jeftiniji.
Gradonačelnica Supetra dobila je pitanje o napretku urbanističkih planova uređenja (UPU-ova), inače ključnih akata za start realizacije priuštivog stanovanja na svome području. Nakon podužeg uvoda u odgovor, kratko je zaključila kako je upravo nedostatak UPU-ova sačuvao supetarski teritorij od preizgradnje. Dakle, blaženi nerad!
Gradonačelnik Grada Mato Franković je istaknuo kako je Grad prilikom donošenja prostorno – planske dokumentacije sam sebi pucao u nogu stavivši u građevinska područja naselja privatne parcele nauštrb parcela u javnom vlasništvu. Spomenuo je i to da Grad planira zadrugarstvo za medicinske radnike i razvoj tipske kuće, ali baš kao i Šuta, lokacije nije spominjao. Doduše, jest spomenuo lokaciju u susjednoj Bosni i Hercegovini (Ivanicu), ali ta lokacija, naravno, ne podliježe Zakonu o priuštivom stanovanju.
Moderator diskusije Saša Ljubičić, novinar Slobodne Dalmacije, razbacivao se šarmantnim potpitanjima i doskočicama ne bi li sudionike potaknuo na međusobnu diskusiju. Međutim, uspio je samo Njirića potaknuti da pokuša zapodjenuti razgovor s Frankovićem. Franković ga je brzopotezno skinuo s dnevnog reda. Njirić ga je upitao kakve bi se to tipske kuće mogle graditi na području Grada s kojim je Njirić „privatno i intimno vezan“ i gdje bi se mogle graditi. Franković se malko stresao od toga pitanja i rekao da bi to bilo negdje na periferiji.
Bačić je ipak optimist! Naime, kako nijedan od prisutnih lokalnih političara nije ni riječi rekao o tome kako planira primjenjivati Zakon o priuštivom stanovanju, na izravno pitanje hoće li Ministarstvo poduzeti kakve korake ne bi ih se privolilo (ili prisililo) da krenu u aktualizaciju prostorno - planske dokumentacije, izradu programa i lista prvenstva, rekao je sljedeće:
Sastanak s APN-om
„Šuta je agilan! Imamo u Splitu potencijalne lokacije Mejaši, Kamen - Šine, Ravne Njive - dvije lokacije, Korešnica i Srinjine. Ujedno, Ministarstvu i APN-u se svakodnevno obraćaju gradovi, općine i županije zainteresirani za priuštivo stanovanje na svojim područjima i svakako je zamjetna njihova povećana aktivnost, zainteresiranost i svjesnost izazova priuštivosti u posljednje vrijeme. Ključan pokretač za JLS-ove je obveza izrade lokalnih programa stanovanja koji su preduvjet korištenja državnih sredstava. Lokalni programi će sadržavati demografske, socioekonomske i financijske podatke te realno pokazati stambeni jaz. Kako bismo pomogli, dostavit ćemo JLS-ovima podatke kojima raspolaže država i izraditi Pravilnik o sadržaju programa. Vjerujemo da će se većina uključiti. Prvi put smo ovlast dali i županijama kako bi obuhvatili i manje JLS-ove koji nemaju administrativne i financijske kapaciteta sami izraditi programe. Dodatno, prošli tjedan se APN obratio gradovima s najvećim stambenim jazom kako bismo pokrenuli razgovore o projektima, a danas je takav sastanak održan u Splitu.“
Od nepolitičara su gostovali: licencirana agentica za nekretnine Josipa Serdarušić koja je govorila o trendovima kupovine nekretnina; poduzetnik Ivo Ora koji se žalio da dugo traju postupci ishođenja građevinskih dozvola, a nije spomenuo da bi razlog tome mogao biti da su projekti toliko nakrkani kvadratima da referentu u pravilu trebaju stotine radnih sati da ih zaključcima svede na planom dopuštenu mjeru; ravnatelj Uprave za provedbu stambene politike, kvalitetu stanovanja i komunalno gospodarstvo Tomislav Jukić i profesorica s Ekonomskog fakulteta u Splitu Ana Rimac Smiljanić. Rimac Smiljanić je iznijela ogromnu količinu statističkih podataka koji dokazuju stravične trendove depopulacije Splita i istodobno stravično trošenje infrastrukture jer se sva depopulacija što svakodnevno, što sezonski, ponovno slijeva u taj isti Split.
Višesatna konferencija je kulminirala gastronomski kvalitetnim domjenkom.
Konferencija koja se u prvom redu bavila arhitekturom (ili građevinom koja pokušava biti arhitektura) na koju otpada najveći dio našeg izgrađenog okoliša mogla bi se opisati rečenicom kojom jedan od najvećih svjetskih živućih arhitekata Rem Koolhaas započinje žalopojku o gubitku uloge arhitekta u izgradnji u suvremena doba: „Arhitekti će biti zadnji za koje će padati jabuke…“
Drugim riječima, arhitekti bi mogli ostati posljednji i vrlo malobrojni koji će ostati dosljedni svojoj profesiji izmišljenoj da prije svega vodi računa o javnom interesu. Malobrojni jer u ovom kontekstu očigledno gube glavnu ulogu planera prostora. Ako se izuzme predstavnika zakonodavca Bačića koji jedva da je udahnuo koliko je imao za informirati i razjasniti, glavnu riječ vode oni koji se služe pretpostavkama, koji pričaju priče, daju vrlo osobne projekcije, izražavaju vlastite snove kojima bi zapasali zajednički prostor i slično. Naime, jedini arhitekt među gostima je dobio jednu jedinu šansu da ukaže na to kako bi se u željno iščekivanom zamahu stanogradnje obavezno trebalo raspisivati javne urbanističke i arhitektonske natječaje da bi se osigurala kvaliteta stanovanja. Nije samo stanovanje koje je potrebno, već se unaprijed moraju isplanirati i paralelno realizirati javni servisi kao što su igrališta, vrtići, škole, ambulante i sve ostalo potrebno za normalan život. Dabome, riječ je dobio kad se dobar dio publike, i to baš one kojoj bi zlata vrijedio Njirićev podsjetnik, pokupio na preče obveze.
