Ono o čemu meteorolozi danima nagađaju, ostvarilo se u noći s četvrtka na petak. Olujni sustav nazvan Cassilda postao je medicane, odnosno hibrid uobičajene ciklone i izvantropskog sustava.
Prema posljednjim podacima, centar sustava nalazi se istočno do Sicilije, a satelitske snimke otkrivaju jačanje sustava. Prosječna brzina vjetra dosegla je oko 100 km/h, udari već dosežu orkanskih 120 km/h. Tlak zraka u središtu sustava pao je ispod 995 hPa na razini mora, a kreće se prema sjeveroistoku brzinom od 9 km/h.
Svi prognostički modeli za danas predviđaju naglo jačanje ovog sustava tako da će svoju punu snagu doseći u noći na subotu kada će se naći pred obalama Grčke. Za velik dio Grčke izdan je najviši stupanj upozorenja na opasne vremenske prilike, prije svega na obilnu kišu i orkanske udare vjetra.
Neki prognostički modeli u noći na subotu predviđaju udare vjetra preko 200 km/h, a najopasnije vrijeme pogodit će Peloponez gdje se na obalnom području očekuje 200 do čak 400 litara kiše. Za usporedbu, od početka godine u Splitu još nije palo niti 200 litara kiše po kvadratnom metru!
A medicane #Ianos has developed over the Ionian Sea and is moving towards western Greece. A severe impact is increasingly likely. Ianos will bring destructive winds, torrential rainfall, tornadoes, and flooding across parts of Greece on Friday: https://t.co/7VHuD0U8dB
— severe-weather.EU (@severeweatherEU) September 16, 2020
Nema sumnje da će dijelove Grčke pogoditi poplave, a velike probleme mogao bi izazvati orkanski vjetar. Sustav će tijekom subote početi slabiti, ali to se neće dogoditi brzo jer će oslabljen stvarati problem sve do kraja tjedna.
ŠTO JE TO MEDICANE?
Zbog različitih, za uragane nepovoljnih, karakteristika Sredozemlja u koje ponajprije spadaju klimatološki elementi, vrlo rijetko možemo u istoj rečenici pročitati pojmove tropskog ciklona (uragana) i Sredozemlja. Iako se tipični tropski cikloni u Sredozemlju ne javljaju, ponekad se pojave manji ciklonalni sustavi koji imaju neke od karakteristika tropskih ciklona (tropical like systems).
Najprije ćemo ukratko objasniti razliku između tropskih i izvantropskih ciklona.
Izvantropska ciklona se javlja u umjerenim geografskim širinama, kao valni poremećaj na fronti (granici) zračnih masa različitih karakteristika (topla i hladna zračna masa). Hladni zrak se kreće prema toplom, kao teži podvlači se ispod toplog poput klina i stvara hladnu frontu, dok istovremeno topli zrak s prednje strane prelazi preko hladnog i stvara toplu frontu. Sustav se rotira i hrani energijom nastalom iz interakcije toplog i hladnog zraka. Tlak zraka opada od periferije prema središtu sustava, a posljedično se javljaju naoblaka, oborine i vjetrovi. Kako se hladna fronta giba brže od tople, tako je nakon nekog vremena sustiže, cijeli sustav se ispunjava hladnim zrakom (okluzija) i dolazi do raspada ciklone. Dakle, glavne karakteristike izvantropske ciklone su frontalni sustav, hladna jezgra te promjer najčešće veći od 800 km. Osim toga, izvantropske ciklone se daleko najčešće javljaju u hladnom dijelu godine i mogu se normalno nalaziti iznad mora ili kopna ili prelaziti s jednog područja nad drugo.
Ciklogeneza; A: valni poremećaj na granici tople i hladne zračne mase, B: mlada ciklona – hladan zrak podvlačeći se pod topli stvara hladnu frontu (plavo), dok topli zrak prelazi preko hladnog (topla fronta – crveno), C: zrela ciklona – hladna fronta postupno sustiže toplu, D: ciklona u raspadu – hladna fronta sustigla je toplu (okluzija) i cijelo područje ciklone prekriva hladan zrak.
S druge strane, tropski cikloni nastaju u tropskom području iznad vrlo toplih mora i oceana. Neki od osnovnih uvjeta potrebnih za razvoj tropskih ciklona su temperatura mora (najčešće se uzima min. ~26°C), visoka vlaga i temperatura te nestabilnost zraka. Tropski ciklon razvija se najprije kao područje iznad oceana s brojnim grmljavinskim olujama, koje se u daljnjem procesu uslijed pada tlaka zraka postupno počinju rotirati oko zajedničkog središta, a sustav dobiva na obliku (osobito se ističe vedrina u središtu, tzv. oko). Tropski cikloni ne sadrže frontalne sustave (hladnu i toplu frontu), a grmljavinske oluje nastale uslijed konvekcije predstavljaju toplu jezgru sustava. Tropski ciklon s vjetrovima prosječne brzine ispod 120 km/h spada u tropsku oluju, dok ciklon s vjetrovima iznad 120 km/h spada u uragane (hurricane, typhoon), koji se ovisno o brzinama vjetra dijele u 5 kategorija. Dolaskom do kopna, ciklon slabi jer crpi suh i/ili nedovoljno topao zrak koji se nalazi iznad kopna. Dakle, ovisnost o oceanu, toplom godišnjem dobu, nedostatak frontalnog sustava te relativno malen promjer (200 do 800 km) čine neke od osnovnih karakteristika preko kojih razlikujemo tropski ciklon od izvantropske ciklone.
Upravo zbog najčešće nedovoljno visoke temperature mora u Sredozemlju te nedovoljno visoke relativne vlažnosti zraka (suha struja sa sjevera Afrike), ali i zbog relativno malene površine mora koje je okruženo kopnom, tropski cikloni u Sredozemlju su vrlo rijetki i slabi. Međutim, ponekad se javljaju svojevrsni hibridi tropske i vantropske ciklone, koji se najčešće nazivaju mediteranskim uraganima (mediterranean hurricane ili medicane), iako u njima brzina vjetrova ne dostiže uvijek razine potrebne da se sustav okarakterizira uraganskim. Jave se obično dva do tri slučaja godišnje. Medicanei, poput tropskih ciklona, ne sadrže fronte i imaju specifični oblik s okom u središtu oko kojeg se nalaze jake grmljavinske oluje, ali, za razliku od pravih tropskih ciklona, nastaju i iznad hladne morske površine (~16°C). Jedan od najpoznatijih slučajeva mediteranskog uragana je medicane Celeno koji se javio između Grčke i Sicilije sredinom siječnja 1995. istraživački brod Meteor, koji je bio vrlo blizu oluje, izmjerio je vjetar od 136 km/h i tlak od 975 hPa.
Osim ovog, postoji još nekoliko poznatih slučajeva poput medicanea u rujnu 1969., siječnju 1982., rujnu 1983., listopadu 2006. i studenom 2011. Potonji je zabilježen 7. studenog 2011. u zapadnom Sredozemlju te je službeno proglašen pravom tropskom olujom, što predstavlja prvi takav slučaj u Sredozemlju otkako postoje meteorološka mjerenja te je označen kao 01M. Ova tropska oluja razvijala je vjetrove s udarima i iznad 150 km/h, koji su u kombinaciji s obilnim oborinama nanijeli dosta štete dijelu francuske obale. Posljednji medicane bio je Zorbas koji je krajem rujna 2018. pogodio područje Grčke, a putanja mu je bila gotovo identična kao što se prognozira za nadolazeći sustav.
Zanimljiva ciklona pogodila je i područje južne Dalmacije 4. prosinca 2008. Crometeo tim nazvao ju je Faust, a po nekim karakteristikama ova ciklona odgovarala je medicaneu. Faust je iz Otranta središtem prešao točno preko dubrovačkog područja. Cijeli dan je padala kiša uz na udare jaku buru. Centar ciklone s karakterističnim okom prešao je preko Dubrovnika potkraj dana, a njegovim prolaskom naglo je zapuhao olujni zapadni vjetar. On je razvio vrlo velike valove, koji su u Uvali Lapad pričinili i određene štete (http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=2618), međutim najjači vjetar je zabilježen na području Crne Gore, gdje je zabilježen i rekordni udar od čak 236 km/h u Herceg Novom. U Konavlima je vjetar slomio mnogo stabala.
Medicanei se poput pravih tropskih oluja najčešće zadržavaju iznad mora te slabe dolaskom do kopna. Moguće je da će se s postupnim porastom temperature uslijed globalnog zagrijavanja, osobito ljeti, ovakvi sustavi javljati sve češće. Osobitu pozornost valja obratiti na moguću češću pojavu pravih tropskih oluja, poput 01M koja se javila u studenom 2011., jer bi mogući nastavak porasta temperature mogao pridonijeti potrebnim uvjetima za češću pojavu takvih sustava u Sredozemlju.