Eurostat je prije otprilike tjedan dana objavio prvu procjenu BDP-a po stanovniku iskazanom paritetom kupovne moći koji pokazuje da je Hrvatska napredovala i prestigla nekoliko zemalja.
Hrvatska je sada, prema ovom pokazatelju, pozicionirana iznad Bugarske, Grčke, Latvije i Slovačke, te se nalazi na istoj razini kao Mađarska. Iako na prvu ovaj podatak dobro zvuči, činjenica jest da su se mnogi ovakvi i slični pokazatelji “popravili” nakon što su u primjenu ušli novi podaci popisa stanovništva iz 2021. godine, nakon kojih se broj stanovnika smanjio za nekoliko stotina tisuća, piše Forbes.
💰 In 2023, gross domestic product (GDP) per capita expressed in purchasing power standards ranged between 64% of the EU average in 🇧🇬 Bulgaria and 240% in 🇱🇺 Luxembourg.
What about your country❓
Find out more 👉https://t.co/Plz6dwcwk8 pic.twitter.com/KuVSuaYWQZ
— EU_Eurostat (@EU_Eurostat) March 26, 2024
U rujnu 2022. objavljeni su konačni podaci popisa stanovništva koji su pokazali da je Hrvatska pala ispod četiri milijuna stanovnika. Posljednji popis je pokazao da u Hrvatskoj živi 3,88 milijuna stanovnika, što je za oko 400 tisuća manje u odnosu na zadnji popis 2011. godine, što, naravno, utječe na sve pokazatelje koji se računaju “po stanovniku”.
Hrvatska je sada dosegla 76 posto europskog prosjeka BDP-a po stanovniku iskazanog paritetom kupovne moći – što je glavni pokazatelj stupnja ekonomskog razvoja, te bi – ako se rast nastavi – u dogledno vrijeme mogli sustići ili prestići Rumunjsku, Poljsku, Estoniju ili Portugal, zemlje koje su od dva do sedam postotnih bodova bolje od nas.
Ovim rezultatom nadmašen je čak i cilj postavljen u Strategiji razvoja RH do 2030. godine, objavljenoj 2021. godine. Njome je kao cilj postavljeno dostizanje razine od 75 posto prosjeka EU do 2030. godine.
U Strategiji se identificira da su za održivi rast nužne politike koje će podupirati rast produktivnosti
“To podrazumijeva politike koje će stimulirati alokaciju resursa prema produktivnim poduzećima i industrijama, uključujući smanjivanje prisutnosti države u gospodarstvu, smanjivanje rigidnosti zakonodavstva, unaprjeđenje kvalitete poslovnog okruženja, povećanje učinkovitosti stečajnih procedura radi bržeg ulaska poduzeća na tržište i izlaska s njega te proširivanje izvora financiranja poduzeća. Takve politike stvaraju potencijale za brži rast gospodarstva u narednom razdoblju”, navodi se u Strategiji.
No, iako je Hrvatska zaista ubrzala u dostizanju prosjeka EU, čini se da taj rast, barem trenutno, nije na dugoročno održivim temeljima, odnosno rastu produktivnosti, već se radi o priljevu velikog novca iz EU fondova.
O tome na Ekonomskom Labu piše i makroekonomist Velimir Šonje: “…rast u protekle tri godine nije bio pokretan zajamčeno trajnim izvorima rasta produktivnosti. EU sredstva koja pritječu u vodopadima najvažniji su čimbenik dugoročno prolaznih faktora koji potiču rast u kratkom roku, ali ne jamče isto u dugom roku.”
Dodaje i da jamstva nema jer politike nisu fokusirane na poticanje dugoročnog rasta produktivnosti.
“Aktualna politička kampanja potvrđuje neograničene talente hrvatskih političkih elita za bavljenje preraspodjelom (EU fondovi se savršeno uklapaju u to) i kronične deficite kapaciteta za bavljenje poticajima za trajne izvore rasta produktivnosti”, zaključuje Šonje.