Nježni poput divljih šparoga, ali izraženije gorčine, izdanci hmelja cijenjena su delikatesa koja se redovito nalazi na ljestvicama najskuplje hrane – odnosno "povrća" na svijetu. Ta se namirnica kolokvijalno počela nazivati povrćem jer se u kuhinji koristi u skladu s nadimkom: kuha se, pirja, prži ili koristi kao dodatak jelima.
Hmelj (Humulus lupulus) je višegodišnja biljka iz porodice konopljovki (Cannabaceae), koja se najčešće uzgaja zbog svojih ženskih cvjetova (šišarki) za proizvodnju piva. No davno prije nego što se pojavilo pivo kakvo poznajemo danas, dok su još drevni Egipćani radili ljekoviti napitak od namočenih žitarica, hmelj nije bio zvijezda popularnog pića.
Dodavanja hmelja u pivo su se dosjetili Bavarci u 11. stoljeća, otkada je pivo prestalo biti slatkasto piće i dobilo svoje gorke note. No hmelj nisu štovale samo pivopije, nego i svećenici koji su u njemu pronalazili prirodni lijek za smirivanje živaca i libida, protiv nervoze i nesanice.
Tražena roba na sjeveru Europe
Diljem Europe hmelj se ne cijeni samo u čašama, nego i u tanjurima – a u nekim je zemljama traženiji nego u drugima.
"Belgija i Nizozemska zemlje su koje najviše cijene izdanke hmelja te su za njih spremne platiti i do tisuću eura po kilogramu". Međutim, njihova popularnost raste i u drugim zemljama“, navodi EastFruit, međunarodna informacijsko-analitička platforma s naglaskom na hortikulturu.
Cijena je visoka zahvaljujući činjenici što je biljka samonikla – izdanci se kupuju od malih sakupljača. Osim toga, delikatni su i brzo propadaju, a trebalo bi ih konzumirati što prije nakon branja, piše Punkufer.
