Dino Rađa, legendarni centar i aktualni predsjednik stručnog savjeta muške košarke pri HKS-u, dao je intervju za novi broj Nedeljnika. Ispričao je priču koja povezuje La casu de papel i Jugoplastiku, pričao je o ratu i trenutnom stanju, a za kraj je rekao zašto su splitski Žuti bili košarkaški Beatlesi.
Nakon uvodnog dijela u kojem kaže da se nema što opraštati od Dude Ivkovića, odnosno da bi to učinio kad bi prošao makar jedan dan da mu ne padne na pamet, dodao je da njegovu smrt smatra tek privremenim rastankom. Potom je razgovor otišao na temu rata.
"Imam ti spreman odgovor koji vrijedi za svako to pitanje. Zaboli me više ku*** za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno. Zaboli me tko je prvi počeo, tko je više pogriješio. Odbijam sudjelovati u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze", rekao je Rađa pa dodao:
"Da mi je vidjeti da se ljudi puste normalno živjeti. Sjećam se kao da je bilo jučer, sedamdesetih godina je malo dražih gostiju bilo od Nijemaca. Ej, Nijemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina od rata, ljudi i dalje hrane svoje duše tim pričama. Biramo živjeti kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Zato neću više govoriti o tome."
O reprezentaciji Jugoslavije
"Uvjeren sam, da se Jugoslavija nije raspala, da bi bila vječni europski prvak. Znači od 1989. do 2225. godine nam ne bi niko prismrdio. Utakmica s Dream Teamom iz 1992. godine... Hm, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi se mogli isprsiti i suprotstaviti, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili Dream Team. A sve ostale američke reprezentacije poslije, mislim da bi bilo na jednu loptu i da bi često odlazila na našu stranu", rekao je Rađa.
O Jugoplastici
Košarka je sklona kreiranju fenomena. Zar nije Jugoplastika jedan od najvećih, a svakako posljednjih jugoslavenskih?
"Je, bez dileme. Imam zanimljivu priču. Tijekom snimanja čuvene serije "La casa de papel", nešto ne ide kako treba i direktor fotografije okuplja ekipu. Drži govor i kaže: "Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika." Naravno, nitko osim Darka (Helsinki) i Luke (Marseille) ne zna što to znači, ali meni je to pokazatelj što je njemu Jugoplastika bila", otkrio je Rađa i dodao:
"Sad kada je bila premijera pete sezone, odlučio sam da ga iznenadim. Otišao sam na premijeru i sjeo u drugi red. On je bija u prvom, odmah ispred mene. I kada se projekcija završila i svjetla se upalila, vidio me je. Čovjek je imao da crkne od sriće. Poklonija sam mu žutu Jugoplastikinu majicu i on je pred par tisuća ljudi skinuo sve sa sebe, ostao gol do pasa i obukao tu majicu. Eto kakav je fenomen Jugoplastika. Mi smo bili košarkaški Beatlesi."
