Vjerojatno ne postoji kuća u Dalmaciji, niti domaćica, koja nema poznatu Dalmatinsku kuhinju Dike Marjanović Radice. Mnoge su je mlade žene dobivale u dotu kad su se udavale.
Dika Radica rođena je Splićanka. Rođena je u Velom Varošu 1892. godine, a nakon što je završila učiteljsku domaćinsku školu, radila je kao nastavnica u Sinju i Splitu. Udala se za Josipa Marjanovića, policijskog službenika iz Sinja, a nisu imali djece. Tijekom 20-ih i 30-ih godina, uz to što je radila kao nastavnica, putovala je Dalmacijom i djevojkama držala tečajeve iz kuhanja. Zahvaljujući tome, sakupila je brojna jela i sačuvala ih od zaborava.
Prvo izdanje kultne knjige ugledalo je svjetlo dana u Dikinoj 47. godini, nakon što je dva desetljeća marljivo sakupljala recepte diljem Dalmacije. To prvo izdanje imalo je svega 274 recepta.
Razgovarali smo s Dikom Hrnjak Radica, pranećakinjom najpoznatije dalmatinske autorice kuharica, koja je osim imena, od pratete pokupila i gen za kuhanje.
„Meni su ostala lijepa i dragocjena sjećanja na nasmijano, uvijek vedro lice sjedokose gospođe pune entuzijazma i nevjerojatne energije . Bila je druželjubiva, pričljiva, uvijek nasmijana i okružena brojnim društvom. Voljela je pričati o jelima i slasticama i pri tome mlađima davati naputke i savjete, a sa starijima izmjenjivati iskustva. Svaki recept je osobno iskušala i potom ga zapisala. Otkrila je tajnu trogirskih rafiola, kaštelanske torte, sinjskih arambašića, Dioklecijanove pogače…“, kaže nam Dika.
Sačuvala od zaborava brojna jela
Dalmatinska kuhinja, od prvog izdanja do danas ostala je podijeljena na dva ravnopravna dijela – dio sa slanim jelima i onaj sa slasticama. Nije čudno što je neki, poput Veljka Barbierija, nazivaju čarobnicom dalmatinske kuhinje, drugi pak našom najpoznatijom kuharicom.
„Ustrajno i kontinuirano je prikupljala recepte sa željom da sačuva od zaborava našu bogatu gurmansku baštinu te je svoje znanje i dragocjeno iskustvo nesebično i s radošću prenosila i starijim i mlađim naraštajima. Upravo je njena knjiga postala nezaobilazno štivo mnogim kuharicama i kuharima, kao i obavezan dio dote generacijama dalmatinskih nevjesta, pa su mnoge bake, majke i kćeri upravo po njenoj kuharici naučile kuhati.
Vrijedno je podučavala mlade djevojke tajnama dalmatinskih jela na tečajevima kuhanja po svim mjestima dalmatinskih otoka, priobalja i Zagore (od Dubrovnika do Rijeke ). Samo je ona bila sposobna, radeći svoj posao s ljubavlju i entuzijazmom, prikupiti i isprobati nebrojene recepte i otrgnuti zaboravu značajne karakteristike naših dalmatinskih kuharskih umijeća, onih koje su naše sad već praprabake ljubavlju, smislom i okusom usavršavale na svojim ognjištima. Uvijek je govorila da je knjiga u svakoj prigodi poučan i stručan prijatelj i savjetnik te da kuhanje pruža priliku za nebrojene kombinacije pri čemu malim preinakama uvijek unosimo i nešto osobno, što nam pruža zadovoljstvo stvaranja“, kaže nam pranećakinja Dike Marjanović Radice.
Prvo izdanje popularne kuharice ove godine slavi 84. godine od svog „rođenja“. Kratko nakon njezinog objavljivanja izbio je rat, a što je za posljedicu imalo oskudicu i glad. Diku to nije obeshrabrilo te je nakon oslobođenja Splita, 1944. godine izdala „praktičnu kuharicu“, nazvanu još i „ratna“. Pokazala je svoju ljubav prema kuhinji i dokazala da se i sa malo namirnica može napraviti jako ukusna jela. Recepti koji su bili u toj knjizi bili su jeftini, a radili su se od svega 15-ak namirnica. Glavna je bila pura ili palenta, a koristila je još i brašno, kapulu, slane srdele, smokve, suhe šljive… U njoj je bilo 300 recepata, čak i za torte, a posebno su zanimljiva jela pašticada bez mesa (kapula i suhe šljive) ili tripice bez tripica (iznutrice nadomještaju krpice tijesta). Drugo izdanje te kuharice, neizmijenjeno, objavljeno je 1991. godine.
Bakalar bez bakalara
„Osobno sam 1992. godine za Badnjak pripremila bakalar bez bakalara, jako jednostavno i ukusno jelo za koje mi je trebalo maslinovo ulje, veća kapula, 3-4 slane srdele (očišćene od drača), lisnato rezani krumpiri, isjeckani petrusimul i češnjak, papar, koncentrat rajčice i voda da prekrije krumpir. Sve zajedno se kuha dok ne proključa, a potom se kuhana na laganoj vatri bez pokrivanja“, kaže nam Dika Hrnjak Radica.
Dika je godine 1967. izdala i knjigu „Konzerviranje voća, povrća, i riba“ u kojoj se nalazi preko 800 recepata za konzerviranje voća, povrća, riba, jaja, sira, te izradu voćnih sokova, likera, vermuta, šampanjca i piva. Poslije rata Dika Marjanović Radica objavila je još osam izdanja svoje prve knjige, a posljednje koje je doživjela i osobno dopunila imalo je oko 1300 recepata za jela i slastice koje je Dika prije uvrštavanja u knjigu isprobala. 1984. godine Dika je preminula, u dobi od 92 godine.
„Ponosna na svoju pratetku Diku, po kojoj sam dobila ime i čija sam jedina nasljednica autorskih prava, izdala sam Dikinu Dalmatinsku kuharicu 1995. godine, a potom 2004. godine i 11. izdanje koje sam malo izmijenila i dopunila sa 30-ak recepata“, kaže nam sugovornica.
2011. godine izdane su četiri manje knjižice Dikine „Dalmatinske kuhinje“, ali sa podnaslovima „Gušti od mesa i tjestenine“, „Gušti od ribe i povrća“, „Gušti od torti“ i „Gušti od slastica“.
„U veljači 2014. godine izdane su i tri manje knjižice Dike Marjanović Radice sa specijalitetima dalmatinskih otoka, specijalitetima dalmatinskog priobalja i specijalitetima Dalmatinske zagore s napomenom da su jela pomno odabrana kao najbolja u naslovljenim područjima. Sva sam ih osobno pripravila i potom fotografirala“, kaže nam Dika.
Udruga Domine uvrstila je Diku Marjanović Radica u izložbu „Žene Splita i Dalmacije - ženski vremeplov o znamenitim ženama juga Hrvatske“ u Splitu u prosincu 2007. godine. Dana 14.10.2021. Dika Marjanović Radica dobila je svoj mural u Varošu koji je oslikala Andrea Resner pod pokroviteljstvom udruge Domine.
„Na tome im se još jednom od srca zahvaljujem“, kaže Dika.
Dika Hrnjak Radica, uz svoj posao, se bavila i aranžiranjem vjenčanja i drugih događanja, a za tetu Diku kaže da je jako voljela pričati o receptima te je uživala u društvu mladih ljudi.
Genima se pobjeći ne može
„U Zagrebu je 2019. godine bila prezentacija knjige Tatjane Barat Priče o neustrašivim hrvatskim ženama gdje je među njih 50 bila i Dika Marjanović Radica. Autorica je u svom izlaganju, među ostalim, rekla da ta knjiga postoji upravo radi svih koji vjeruju u sebe te mogu postići sve što žele ma koliko to trajalo, jer s hrabrošću i upornošću i strpljenjem mogu se ostvariti svi naši snovi.
I ja poput moje pratetke imam nevjerojatnu energiju i inspiraciju kad nešto novo stvaram u kuhinji, a kuham i radim slastice od svoje 10. godine i još uvijek nisam iscrpila sve ideje koje mi naviru.
Prvi ručak koji sam skuhala još kao dijete su bile punjene paprike. Moji doma su rekli da su dobre, a ja sam to radila jer sam stalno gledala tetu Diku. Od desete godine sam radila kolače i torte, samo onda nije bilo miksera. Vilicom se mutilo bjelanjce, sa kuhačom maslo i šećer, isto tako i žumanjce.
Iako je još za života svjedočila mojem kuharskom i slastičarskom umijeću nadam se da je negdje gore među zvijezdama, ponosna na mene kao što sam i ja na nju. Genima se uteći ne da, a ja sam sretna što sam baštinila baš ove njene. Sretna sam zbog toga što je i ona doživila da kuham i radim slastice“, kaže nam Dika Hrnjak Radica.
A da se ne može uteći genima, svjedoči i činjenica da unuk Dike Hrnjak Radica voli kuhati. A tek mu je 15 godina.
