Ono što su Modrić, Messi, Ronaldo u nogometnom svijetu, to su oni u šahu. Gari Kasparov, Magnus Carlsen, Anand, Karuana, Ivan Šarić. Ukratko, krema šahovske scene. A s druge strane ploče, Ivano Močić, desetogodišnjak koji je ovoj šahovskoj eliti pomrsio planove. "Toliko je vjerovao u sebe da je stvarno iz poteza u potez baš vukao jake poteze gdje je njega u jednom trenutku voditelj pitao Ivano kako stojiš, on kaže stojim super i bio je sretan", rekao je za Provjereno Nove TV Ivanov tata Ivo.
Jedan krivi potez najboljih igrača svijeta bio je dovoljan da Ivano igru okrene u svoju korist. "Samo sam se trudio, igrao sam kao i uvijek najbolje što mogu i eto pobijedio sam ih", rekao je desetogodišnji Ivano. I svjetske velemajstore, vjerujemo, ostavio bez teksta. Zlatko Klarić, velemajstor, direktor turnira Grand Chess Tour, rekao je da "poraz govori sam za sebe, da sigurno nisu navikli gubiti od tako mladih protivnika. On je ipak, ajmo reći, vanserijski talenat. Znači nije uobičajeno."
Nesvakidašnja je to pobjeda i talent koji su zadivili svijet. Ali Ivano je borac! I ne samo u šahu, sa svojim se hendikepom bori gotovo od rođenja. "Ja stalno razmišljam o šahu. Uvijek. I kad god nađem vremena ja vježbam šah, igram šah, i stvarno ga volim", opisao je Ivano. Ljubav prema šahu dogodila se sasvim slučajno.
Nitko ga u obitelji nije igrao, niti su bili upoznati s tim sportom. Njegov otac opisao je pozadinu: "Moj vjenčani kum, najbolji prijatelj Tomislav, je meni poslao sliku gdje se on nalazi s jednom osobom i pita jeli znaš tko je ovo, ja kažem nemam pojma. Kaže on to ti je Magnus Carlsen on ti je prvak svijeta u šahu."
I tako su došli na ideju da bi Ivanu mogli pokazati pravila. Oni ih nisu znali, pa je tako nakon nekoliko youtube videa i poduka od kuma Tomislava, Ivano svladao osnove. "Nisam bio dobar u početku. Prvi dan sam naučio pravila, onda sam vježbao, polako sam učio nova otvaranja, kako se igraju završnice, planovi u središnjicama i tako sam postao sve jači i jači", objasnio je.
Mislili su da će Ivanu šah biti hobi. Nisu ni slutili da se u ovom malenom dječaku krije pravi šahovski genijalac. Ali već na prvom turniru, mama Ana znala je da se radi o posebnom igraču. Sa samo 7 godina, s prvog turnira vratio se sa srebrnom medaljom. A nakon toga uspjesi su se samo nizali. Tko je Magnus Carlsen sada itekako znaju.
Nogomet ili neki drugi sličan sport za Ivana nažalost nije bio opcija. Iako je rođen kao zdravo dijete urednog razvoja, kada je imao godinu i dva mjeseca njihovi životi zauvijek su se promijenili.
"Uslijed jedne akutne respiratorne infekcije on je bio primoran dobiti injekciju jednog lijeka kortikosterodia", opisala je njegova majka. Greškom medicinske sestre, injekcija mu je dana previsoko, u dio bliže kralježnici. I tako nepovratno oštetila živce. "Njemu je nogica otkazala znači on se digao jedno jutro i on nju više nije osjećao", opisala je njegova majka i dodala da "nismo znali gdje smo, kud smo, šta ćemo sa sobom..."
Dijagnoza je to koja im je preko noći promijenila život. Sreća i radost odrastanja njihovog prvorođenca pretvorili su se u strah i neizvjesnost za njegovu budućnost.Uslijedile su brojne operacije. Dane provedene u bolnici iskoristio je da bi proučavao poteze, učio, vježbao. I bar na kratko zaboravio na bol i probleme koje ima.
Veliku podršku dobili su od šahovskog kluba u Šibeniku gdje je Ivano napravio svoje prve šahovske korake. Skoro na prvu znali su da je u njihove redove ušetao nesvakidašnji talent, javlja Nova TV.
Iako su njegove majstorske igre i talent privukle pozornost mnogih, nije se umislio, govore nam. Pa čak ni nakon što je u simultanki pobijedio najbolje igrače svijeta, inače svoje idole. "Sjećam se da je Kasparov rekao ono kao da je bio iznenađen da neki potez jer on je odigrao nešto u otvaranju prvih par poteza i onda su došli drugi velemajstori nastavili i onda kad je on došao vidjeti situaciju iznenadio se kako dobro stojim."
Sada se sprema snage odmjeriti s vršnjacima iz cijeloga svijeta, na natjecanju u Egiptu, a nada se da će se vratiti s medaljom oko vrata. U onoj najvažnijoj igri pobjeđuje svakodnevno. Uskoro ga očekuje još jedna operacija i to neće biti posljednja. Ali on ne dopušta da ga bolest ograniči. Ne osvrće se na ono što ne može, što mu je dijagnoza oduzela, već u onome što može nastoji biti najbolji. I zato na kraju dana, bez obzira na rezultat, uvijek pobijedi.
