Većina ljudi povremeno zaboravi ime osobe, gdje je ostavila ključeve ili zašto je ušla u sobu. Takvi su kognitivni propusti česti i mogu se pojaviti i u mlađoj dobi — primjerice kad smo izrazito umorni ili pod pritiskom.
Koliko je zaboravnost normalan dio starenja?
Svi s godinama postajemo malo sporiji, a mnogi od nas i zaboravniji, kaže za Guardian profesorica Kaarin Anstey, psihologinja i ravnateljica Instituta za budućnost starenja Sveučilišta Novi Južni Wales u Sydneyju, prenosi N1.
Često vam se događa da vam je nešto “na vrh jezika”, ali se ne možete sjetiti. Privremeno gubite stvari poput mobitela i ključeva. “To su normalna iskustva u starenju; povremeno zaboravljanje ili gubljenje stvari”, kaže ona.
Također je normalno da neke stvari postanu teže ili da traju duže nego prije. Profesorica Amy Brodtmann, neurologinja i voditeljica Inicijative za kognitivno zdravlje na Sveučilištu Monash u Melbourneu, kaže da se brzina obrade informacija usporava s godinama, što može biti frustrirajuće, posebno za one koji su navikli na visoku učinkovitost. “Mnogo visokofunkcionalnih ljudi mi kaže: ‘Više ne mogu što sam nekad mogla, započnem šest stvari istovremeno, a ne stignem do šeste’. To je potpuno normalno”, kaže ona.
Trebam li se zabrinuti ako…
Stalno gubim stvari?
“Ako povremeno zaboravite gdje ste stavili ključeve ili ujutro ustanete i vidite da ste ih ostavili u ulaznim vratima – to nije nužno razlog za zabrinutost”, kaže gerijatar i izvanredni profesor Michael Woodward, savjetnik pri Dementia Australia i voditelj istraživanja o demenciji u bolnici Heidelberg Repatriation u Melbourneu. “Ako se to događa sve češće, s ozbiljnijim propustima poput ostavljanja štednjaka upaljenog cijelu noć ili puštanja vode u kuhinji – to može biti razlog za zabrinutost.”
Zaboravim riječ, kažem krivu ili pomiješam imena?
Problemi s jezikom mogu biti rani znak demencije, osobito ako govor postane poput “jezične salate”, kaže dr. Desmond Graham, gerijatar i glavni medicinski službenik u Geriatric Care Australia u Sydneyju. “Ako zamuckujete, imate blokade u govoru ili teško pronalazite riječi – to me zabrinjava”, kaže on.
Woodward dodaje da je u redu ako pomiješate imena djece i unuka, “ali ako stalno zaboravljate imena troje od četvero unučadi – to je razlog za zabrinutost”, prenosi N1.
Stalno se gubim?
“Jedna od klasičnih karakteristika Alzheimerove bolesti je da se ljudi počnu gubiti”, kaže Brodtmann. Normalno je zalutati kada ste na novom mjestu, ali ako osoba više puta ne može pronaći put do poznatih lokacija, to može biti znak upozorenja. “To zovemo topografska ili geografska dezorijentacija i to je nešto novo jer biste te informacije trebali imati pohranjene u glavi”, objašnjava ona.
Zaboravim važnu informaciju koju sam nedavno čuo/la?
Ako je nešto emocionalno značajno i privuklo vam je punu pažnju, a vi to zaboravite – to može biti znak demencije, kaže Brodtmann. “Ako je nekome prije dva dana umro najbolji prijatelj i osoba je to znala, a onda tijekom razgovora nema ni spomena o tome, to je ozbiljan znak upozorenja”.
Ponavljam istu priču istoj osobi?
Ponavljanje iste priče unutar istog razgovora može biti rani znak demencije, kaže Woodward. “Ako tijekom istog telefonskog razgovora kažete: ‘Jesi li čuo da je John s druge strane ulice posadio …’, a zatim nekoliko minuta kasnije ponovno isto – to je zabrinjavajuće.”
Uđem u sobu i zaboravim što sam htio učiniti?
“To se događa svima i obično je rezultat manjka pažnje”, kaže Anstey. “Osobe s ADHD-om to doživljavaju kroz cijeli život.” Događa se kada “ne obraćate pažnju na ono što radite pa započnete nešto, a misli vam prijeđu na sljedeće prije nego završite prvo.”
Što još može uzrokovati zaboravnost?
Mnogo je razloga zašto inače kognitivno zdrave osobe doživljavaju zaboravnost, kaže Anstey. “Majke male djece koje nisu spavale cijelu noć često zaborave gdje su parkirale auto ili gdje su ostavile ključeve – to su svakodnevni kognitivni propusti.”
Neki ljudi dožive “moždanu maglu” nakon infekcije covidom-19, a zaboravnost može biti i nuspojava kemoterapije ili lijekova za spavanje i protiv bolova. Kronični stres također može negativno utjecati, osobito na kratkoročno pamćenje.
Oduvijek sam bio zaboravan. Jesam li u većem riziku?
Biti zaboravljiv ne znači nužno da imate veći rizik od demencije, ali može otežati rano prepoznavanje. “Problem s blagim kognitivnim oštećenjem je taj što ga ljudi često pripisuju normalnom starenju”, kaže Graham.
S druge strane, visoko funkcionalni pojedinci u ranoj fazi kognitivnog pada mogu također biti teže prepoznati, kaže Anstey. “Oni osjećaju da nešto nije u redu, ali zbog dobrih rezultata na testovima ne pokazuju objektivne smetnje i možda neće biti dijagnosticirani jednako brzo kao drugi”, objašnjava ona.
Što učiniti ako sam zabrinut/a?
Samo oko 1 od 10 ljudi s ranim znakovima – tzv. blagim kognitivnim oštećenjem – razvije demenciju, kaže Graham. Postoje brojne intervencije koje mogu smanjiti taj rizik, poput bolje prehrane i vježbanja, posebno ako se problem otkrije rano.
Zato svi stručnjaci preporučuju posjetiti liječnika opće prakse ili, još bolje, gerijatra, čim primijetite simptome – osobito ako promjene uočavaju i obitelj, prijatelji ili kolege.
“Čak i ako ljudi misle da nije ništa ili da pretjeruju jer je to samo starenje… snažno ih potičem da posjete svog liječnika”, kaže Graham. “Idealan scenarij je da ih liječnik uputi gerijatru.”
