Davor Matijević, kandidat koalicije SDP, Možemo i Direkt, zajedno sa svojim zamjenicima Jakovom Prkićem i Marinkom Biškićem obratio se medijima, a vezano uz temu koja se svako malo povlači po medijima, a to je azil za životinje.
"Ovi psi koji su s nama nisu tu da bi nas zaštitili nego imaju poruku. Mi ćemo se i dalje baviti problemima grada, onim stvarima koje tište naše sugrađane i nastojat ćemo da ova kampanja bude isključivo afirmativna. Današnja nam je tema upravo azil za životinje. Split nema azil već godinama, ono što smo imali na Duilovu je isto bila improvizacija, zapravo to je bio produkt volontera, a ne sustava Grada. I to je ono što je najveći problem. Kad pričamo o životinjama, one su danas napuštene, ne postoji nikakav sustav. To je, ne samo loše nego je i sramotno. Meni je neprihvatljivo da u gradu kao što je Split ne postoji azil. To pokazuje nebrigu o životinjama. Znate kako se kaže, tko ne voli beštije, taj ne može voljeti ni ljude.
Danas imamo privremeno rješenje koje je montirano na trasi ceste za koju se desetljećima znalo da će se gradit, u uvjetima o kojima je bolje da ne govorimo. Svi se sjećamo slika obješenog psa, udavljenog preko uzice, uvjeta u kojima žive. Meni je to stvarno ponižavajuće za Grad, da uopće ne vodi računa o tome. Imali smo onaj pokušaj HDZ-a za koji smo vidjeli kako funkcionira, na dajem ti riječ, na Klisu gdje sami sebe opstruiraju, a prije dvije godine se pompozno najavilo kako upravo predsjednik HDZ-a preuzima odgovornost za to. Kao što nije pročistio vodu, tako nažalost nije ni taj azil realizirao. Opet se sve svodi isključivo na volontere", kaže uvodno Matijević.
Kaže da su proučavali modele iz Amsterdama, Ljubljane, Osijeka i najbliži su rješenju kakav ima Osijek, u suradnji s volonterima.
"Bitna je i edukacija u školama. To je jedan od razloga zašto je građanski odgoj potreban i zašto se već godinama borimo da ga se uvede. Sve je stvar odgoja. Ja kad pričam o psima jako sam emotivan, govorim u ime svoje Indy i njenih prijatelja koji ne mogu govoriti. To je upravo intencija ove koalicije, mi cijelo vrijeme govorimo o onima najslabijima koji trebaju pomoć, onima u čije ime netko treba govoriti i to je razlog zašto je ovo jedan od projekata kojeg ćemo na početku našeg mandata realizirati", kaže Matijević.
Naveo je i dvije gradske lokacije koje bi bile pogodne za azil - 4.000 kvadrata uz rijeku Žrnovnicu i kamenolom Konstruktora u Srinjinama koji je na površini od 450.000 kvadrata.
Jakov Prkić osvrnuo se na trenutno situaciju na Karepovcu.
"Na Karepovcu imamo privremeno sklonište, kao takvo - kao da ne postoji. U zakonu ne postoji odredba koja kaže da sklonište može biti privremeno. Preko njega prolazi cesta. Znalo se već odavno da će tu prolaziti cesta, ali svejedno je Grad inzistirao da se napravi sklonište. Kasnije su se pravdali da nisu znali da tu ide cesta. Meni nije jasno kako onaj koji sve zna nije znao da će tu cesta proći, ako se to zna 7-8 ili više godina. Sada imamo situaciju da sve treba izmjestit, a Grad ne zna gdje će izmjestit. Osim toga, svaki mjesec imamo poprilične troškove za te pse, a tvrdi nam zamjenik gradonačelnika da se oni čuvaju kao sudski dokazi. Ja ne znam kad je nama sud dao zadatak da čuvamo pse kao dokaz. Ako se psi čuvaju kao dokaz, zašto su neki od tih pasa udomljeni. Pitanje je i tko će snositi sav taj trošak koji je u godinu dana narastao na gotovo 200.000 eura, bez izgradnje azila", rekao je Prkić.
Kaže da su udruge skupljale novac kako bi se dovela stručnjakinja, bihevioristica za pse, i dala naputak kako raditi sa psima da bi ih se socijaliziralo.
"Ni ovo ne bi imali da se nije dogodila tragedija na Duilovu. Grad i dalje ne poduzima ništa. U početku smo mogli vidjeti zamjenika Ivoševića kako šeta među psima, ali već mjesecima ga nema tamo. Grad se pokušavao riješiti pasa dajući jednokratnu novčanu naknadu drugim skloništima u državi ne bi li ih primili. Neka skloništa izrazila su spremnost pod uvjetom da Grad svaki mjesec plaća za njih", kaže za kraj Prkić.
"Bili smo i vidjeli smo kako ovo izgleda. Lista troškova je mene doslovno sablaznila. Trošak od skoro 5.000 eura za fotografiranje pasa. Sa našim novcima se tako nemilo razbacuje. 200.000 eura bez izgradnje azila. Mislim da to zaslužuje trenutak pažnje. Nije važno samo izgraditi azil nego educirati ljude", kratko je kazao Marinko Biškić.
