Danas, 27. ožujka, obilježava se Svjetski dan kazališta. Tim povodom u kazalištima širom svijeta čitaju poruke istaknutih kazališnih umjetnika.
Međunarodnu poruku, koja će se čitati u cijelom svijetu, ove nam godine šalje egipatska glumica Samiha Ayoub.
- Svim mojim prijateljima kazališnim umjetnicima diljem svijeta,
Pišem vam ovu poruku na Svjetski dan kazališta i ma koliko me obuzima sreća što vam se obraćam, svaki dio mog tijela drhti od težine koja pritišće sve nas – kazališne i nekazališne umjetnike – pod teretom koji nas melje i podijeljenim osjećajima uslijed stanja u svijetu danas. Nestabilnost je izravan rezultat onoga što svijet trenutno proživljava – sukoba, ratova i prirodnih katastrofa koji su razorno utjecali ne samo na naš materijalni svijet, već i na naš duhovni svijet i psihički mir.
Dok vam se danas obraćam, osjećam se kao da je cijeli svijet postao poput izoliranih otoka ili brodova koji bježe prema maglovitom obzorju, gdje svaki razapinje svoja jedra i plovi bez navođenja, a ne vidi ni horizont koji ga usmjerava, no unatoč tome i dalje plovi, u nadi da će prispjeti u sigurnu luku koja će ga skloniti nakon dugog lutanja olujnim morem - dio je poruke Samiha Ayoub, koju je s engleskog prevela Ivana Ostojčić.
Cijelu poruku možete pročitati na linku...
https://www.facebook.com/HNKSplit/posts/pfbid0o18LDeujus3ZfL4yxYAEAS9bhrtMRXcoTrTFHHjXP36yPRt5PoFsfW6BbZGW5bXMl
Hrvatsku poruku napisao je Želimir Mesarić, redatelj, red. prof. art.
- Čuvajmo pisce i glumce, jer pisci su Riječ, a glumci Govor. Pisci svjedoče, uočavaju, upozoravaju, komentiraju, a glumci govore, prikazuju, oponašaju, udahnjuju dušu napisanom.
Ako je "cijeli svijet pozornica", onda se sav taj svijet sublimira na teatarskoj pozornici. Totus mundus agit histrionem - Cijeli svijet glumi glumca, natpis je na zgradi engleskog renesansnog kazališta Globe. Pod nazivom metafora glume E. R. Curtius podcrtava putanju što vodi još od antike i Platona, koji u Zakonima živa stvorenja naziva marionetama božanskog podrijetla - "bilo da su ih bogovi izradili kao svoju igračku ili da su ih stvorili u ma kakvoj ozbiljnoj namjeri". Sedma knjiga Platonove Države, preciznije glasoviti opis pećine, također nudi kazališnu sliku pozicije ljudskoga roda, međutim kao prisilne publike - niz zarobljenih bića kojima su udovi fiksirani kako bi mogli gledati isključivo ispred sebe, u zid pećine u kojoj obitavaju: iza njih se nalazi vatra što na stjenku pećine baca svjetlo, dok je između izvora rasvjete i publike zidić pa čovjek te sjene promatra kao zbilju, jer bi mu pogled u svjetlo zadao bol - dio je poruke Mesardića koju u cijelosti možete pročitati u nastavku...
https://www.facebook.com/HNKSplit/posts/pfbid035rfYoH1AUp9mbSxZmYiKBZcATVbdMsrcoH5yBDqhanJmBUosGSXxTJHEqndceKDnl
