Na društvenim mrežama vrlo snažan i upečatljivi osvrt objavila je Daša Dragnić, poznata bivša profesorica koja je dugi niz godina radila na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Osim toga, Dragnić je često društveno angažirana po brojnim pitanjima u Gradu Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, a bila je i vijećnica u Splitsko-dalmatinskoj županiji te u Gradu Splitu.
Njezinu poruku prenosimo u cijelosti i u izvornom obliku:
Dugačka, predugačka je lista egzistencijalnih i civilizacijskih niskosti, ugroza i strahota koje se dešavaju na svim razinama, od individualnih do globalnih. Toliko ih je, i nižu se takvom brzinom, da naš um i srce ne stignu ni registrirati sve, a kamoli odgovarajuće, promišljeno reagirati.
Toliko ih je da stvaraju opću atmosferu kaosa i crnila, a javni prostor prepunjen glupo neodgovornim i interesno manipulativnim riječima i postupcima, te plitkim, ali bombastičnim i najčešće zlosutnim medijskim naslovima, stvara i pojačava atmosferu nemoći, straha, ugroženosti. A u ljudskoj prirodi je da takvi osjećaji podsvjesno aktiviraju primaran instinkt preživljavanja, koji se svodi na 'ja/mi/moje ILI oni/njihovo!' I tako oni, koje osjećaj beznađa nije pasivizirao, gonjeni tim instinktom koji blokira bilo kakvo dublje promišljanje, reagiraju isključivo, ekstremno, radikalno, što samo dolijeva ulje na vatru, i stvara začarani krug reakcija, svojevrsni perpetum mobile.
No, ako se tome odupremo, uključimo kritičko i odgovorno promišljanje i razumijevanje uzročno-posljedičnih principa, mogli bi drugačije sagledati stvari i svoje mjesto/ulogu u svemu tome - mogli bi prekinuti taj začarani krug!
Za početak, suočimo se s činjenicom da je nepravdi, prevara, krađa, ubojstava, gladi, ratova, porobljavanja, epidemija, ugroza i strahota svih vrsta bilo nažalost kroz cijelu ljudsku povijest, kao i s logičkom pretpostavkom da će ih nažalost uvijek i biti (možda promijenjenih oblika i intenziteta, no...). I ne, takav pogled ne relativizira značaj/težinu onoga što se dešava danas, niti nas oslobađa od zauzimanja stavova i činjenja. Baš suprotno, usmjerava naša stremljenja na konkretno, moguće i odgovorno.
Tako u stremljenju ka boljem, pravednijem, humanijem, možemo jasno definirati željeno stanje - društvo koje nedvosmisleno definira i razvija civilizacijski sustav vrijednosti i dosljedno postupa po istom. To ne podrazumijeva društvo u kojem se ne dešavaju vrijednosne devijacije, već društvo koje ih ne negira, ne opravdava, ne potiče, ne tolerira.
A to društvo podrazumijeva:
- i službene strukture pojedinaca, tijela i institucija kroz koje se formalno organizira funkcioniranje društva
- i formalne i neformalne zajednice koje svojim vrijednostima stvaraju kulturu/e društva
- i formalne i neformalne javnosti/skupine različitih područja i interesa djelovanja
- i sve pojedince koji čine to društvo, svakog pojedinca kao člana skupine/zajednice/strukture, u konačnici, svakog pojedinca za sebe, s osobnim vrijednostima i činjenjem.
I jasno je da svaki od tih čimbenika ima svoju ulogu u stvaranju (željenog) stanja društva. No da bi se promjene pokrenule, ključno je sagledati na koji čimbenik, tko, koliko i kako može utjecati, i shodno tome usmjeravati energiju, vrijeme, znanje, trud...
A kao i u svemu, treba početi od sebe! Svatko od nas na neki način i u određenoj mjeri, direktno ili indirektno, može utjecati (i utječe) i na službene strukture, i na zajednice i skupine, pogotovo kojima pripada. No, elementarna komponenta društva na koju svatko od nas može utjecati u potpunosti i za koju je jedino u potpunosti odgovoran, smo mi sami!
Zato, prvenstveno svatko nek preispita sebe - kakav sustav vrijednosti imam, kakve su riječi koje izgovaram, kako reagiram, što i kako (ne)činim, kako te moje vrijednosti, riječi, reakcije i (ne)činjenja utječu na druge, sudjelujem li svjesno ili nesvjesno u onom začaranom krugu - i nek mijenja ono što može biti bolje, drugačije!
I to nije 'samo', dapače! Jer promjenom svake čestice cijeli skup se mijenja, više nije isti! Jer isključivanjem jednog elementa strujni (začarani) krug slabi, prekida se!
Zato, budimo više od bića kojima vladaju podsvjest i primarni instinkti. Ne čekajmo da netko drugi počne, da strukture budu 'savršene', da zajednice budu 'idealne', da svi drugi promijene sebe, da sve bude skrojeno baš (i samo) po našoj mjeri. Ne dajmo da nama, našim mislima, riječima, djelima upravlja itko i išta, izađimo iz "blaiming and complaining moda"! Budimo svjesni, (samo)odgovorni pojedinci, u svim svojim društvenim ulogama.
Imamo izbor... i biramo stalno, svakog dana, u svakom trenutku.
