Na današnji dan prije 32 godine svoj život za domovinu dao je 26-godišnji Velimir Đerek - Sokol. Bio je zapovjednik 1. bojne 204. vukovarske brigade. Poginuo je na 12.10.1991. na Sajmištu.
Rođen je u Vinjanima Gornjim kod Imotskog. Bio je najmlađe od troje djece Ante i Zorke Đerek. Otac Ante umro je kad mu je bilo samo sedam godina, a Vele, kako su ga zvali njegovi najbliži, u Zagreb je otišao na školovanje nakon osmog razreda.
Sam se probijao kroz život. Bio je vrlo snalažljiv, ali i jako omiljen među ljudima. Još u srednjoj školi zaposlio se kao nosač torbi u zagrebačkom hotelu Esplanadi, gdje je nakon fakulteta dogurao do šefovskog mjesta. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, ostavio je radno mjesto u Esplanadi i kao dragovoljac otišao u rat. Naočit momak kojega su obožavale djevojke s ponosom je uvijek isticao svoje domoljublje zbog kojega je bio i zatvaran, a kada ga je trebao dokazati i djelom, nije se dvoumio ni trenutka, ostavio je sve, uzeo pušku i otišao u Vukovar.
Odluku da ode u rat donio je u lipnju 1991. godine. Tada je zadnji put posjetio obitelj, a sestri Rajki je kazao: "Sestro ja idem, jer Vukovar se ne brani tu u Zagrebu ni u mramornoj Esplanadi niti na urbanim kavicama, brani se oružjem, jedino i isključivo na hrvatskoj granici i ja idem."
Nakon toga je otišao do svećenika, ispovjedio se, pozdravio se s prijateljima i otišao u Vukovar odakle se posljednji puta javio kako bi nećakinji čestitao 5. rođendan.
U Vukovaru se dokazao kao veliki ratnik, a zbog hrabrosti su mu suborci dali nadimak Sokol.
Poginuo je na Sajmištu 12. listopada 1991. Nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru pokopan je uz sve vojne počasti u rodnim Vinjanima 23. svibnja 1998. godine.
Bio je zapovjednik i junak obrane grada Vukovara. Promaknut je u čin pukovnika HV – a, odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata te Ordenom Bana Jelačića.
