Uobičajenu predrasudu da se na otocima ništa ne događa nakon što odu turisti, ponovno dekonstruira Lastovo gdje ćete od četvrtka do subote moći uživati u pričama, poeziji, kazalištu i – argentinskom tangu. Od četvrtka do subote navečer u Hotelu Solitudo svi zainteresirani mogu zaplesati uz iskusne instruktore tanga, dobro se zabaviti i možda steći vještinu koja će ih grijati kroz zimske mjesece.
U petak 18.11. u 19 sati, hotel će ugostiti i Anelu Borčić, nagrađivanu autoricu s otoka Visa koja će predstaviti svoju zbirku „Zabranjeni gariful“, inspiriranu lokalnom nematerijalnom baštinom. Borčić je u sedam pripovjedaka prikazala nekadašnji život na Visu, njegove legende, vještine i običaje njegovih stanovnika, osebujne povijesne događaje, a zbirka prevedena na engleski jezik etablirala se kao otočki suvenir, što može biti inspiracija i drugim otočkim zajednicama pa i Lastovu. Nagradu „Grigor Vitez“ primila je za čuvanje ljepote i bogatstva viške čakavštine, a suvremene interpretacije priča naših nona učinila je sponom prošlosti i sadašnjosti pa time i svojevrsnim zalogom očuvanja baštine od zaborava.
U Društveni centar Lastovo u subotu 19.11. u 18 sati dolazi nam pak monodrama „Ja koja imam nevinije ruke“ prema djelima najveće hrvatske i otočke pjesnikinje Vesne Parun, a u maestralnoj izvedbi Vesne Tominac Matačić iz Zagrebačkog glumačkog ateljea. Iznimno prihvaćenoj predstavi redatelja Ivana Lea Lema približava se stota izvedba, a otočka poveznica i dijeljeni senzibilitet jamče vrhunsku razmjenu s publikom.
Vesna Parun rođena je na Zlarinu, prvu je pjesmu napisala na Visu s deset godina, a pokopana je na Šolti, rodnom otoku svoje majke. Iako je težak, ali i čaroban život provela dobrim dijelom na kontinentu, strast i nježnost utkani u njezine pjesme i prozu, „himnu životu, radu i hrabrosti“, u dobroj su mjeri odraz otočkih kontrasta i kušnji, a predstava koja se izvodi od 2014. godine približit će nam pjesnikinjin rad i život.
