Badnjak se u povijesti, osim kićenjem jelke, obilježavao brojnim drugim tradicionalnim običajima. Iako se danas Badnjak u našoj domovini obilježava slično kao i u ostalim dijelovima Europe i ostatka svijeta, izdvajamo neke stare i pomalo zaboravljene narodne običaje karakteristične za Badnjak u Splitu i ostatku Hrvatske.
Paljenje tri panja
Naziv „Badnjak“ dolazi od staroslavenske riječi b'deti, što znači bdjeti u iščekivanju polnoćke. Sama riječ badnjak označava panj koji se uz specifičan ritual stavlja na ognjište da gori, a nekoć su se u svako domaćinstvo donosila tri takva panja koja su simbolizirala Sveto Trojstvo. Vjerovalo se da vatra u kojoj gore donosi mir i dobro ukućanima te se u nju stavljalo malo hrane i pića. Panjevi su trebali tinjati do blagdana Sveta tri kralja te se vjerovalo da će onu kuću u kojoj se vatra ugasi pratiti nesreća. Panj se palio u čast Kristovog rođenja te je bio simbol nade koji pridonosi boljitku nadolazeće godine. U središnjoj Hrvatskoj palio se panj hrasta dok je u Dalmaciji to bio panj masline.
Slama
Unošenje slame u kuću nešto je poznatiji običaj od paljenja badnjaka, koji se zadržao čak i u urbanim područjima. I danas se ispod Božićne jelke može pronaći slama koja je simbol Isusova rođenja u štalici. U davna vremena je glavni član domaćinstva donosio slamu u kuću i rasprostirao ju po podu ispod stola, manji dio stavio na stol ispod stolnjaka, a dio se vezao u snopove ili pleo u vijence. Jedan vrlo stari običaj je da, nakon badnje večere, ukućani sjednu na slamu na podu uz ognjište i tamo se druže do polaska na polnoćku. U nekim krajevima Hrvatske bila je tradicija na Badnju noć spavati na slami umjesto u krevetu.
Polnoćka
Jedna posebnost blagdana u Splitu jest popodnevna polnoćka. U crkvi Gospe od Betlehema na splitskom Marjanu služena je prva polnoćka u Hrvatskoj. Kao i svake godine na Badnjak, misa je započela u 16 sati, što je stoljetna tradicija starih Splićana. Popodnevno misno slavlje potječe još iz davnih vremena kada nije bilo struje pa se polnoćka održavala u sumrak kako bi ljudi nakon mise mogli stići svojim kućama prije potpunog mraka.
Hrana
Diljem Hrvatske se na Badnjak rano ustajalo, čistilo i pospremalo kuću za Božić. Muškarci su u rano jutro nahranili stoku te prikupili namirnice za večeru s kojima su žene pripremale obilnu posnu Badnju večeru. Božićni kolač tzv. božićnjak pripremao se svake godine, a izgleda kao bogato ukrašen kuglof. U nekim dijelovima Dalmacije postojao je običaj da se, ako domaćica napravi nekoliko božićnjaka, oni stave jedan na drugoga te u rupu na sredini postavi grančica bršljana, masline ili svijeća. Za badnju večeru u Hrvatskoj karakteristična su jela od ribe, graha i meda, dok se na tradicionalnom Hrvatskom Badnjem stolu moglo pronaći bademe, smokve, lješnjake, rogače, fritule, kroštule te gibanice.
Ukrašavanje kuće i kićenje božićne jelke
U različitim dijelovima Lijepe Naše kuće su se ukrašavale na zanimljive načine. U Dalmaciji je bio običaj okititi kuću grančicama ružmarina, kadulje ili maslina, dok se u središnjoj Hrvatskoj kuća ukrašavala žitom, lovorom i cvijećem. Na Badnjak je cijela kuća bila osvijetljena mnoštvom svijeća koje su se potpaljivale žarom badnjaka koji je gorio u ognjištu. Danas jako popularno kićenje jelke, u Hrvatskoj se kao običaj pojavilo tek u 19. stoljeću, kao utjecaj njemačke tradicije. Jelke su se tada kitile voćem i ukrasima izrađenim od papira ili pozlaćenim orašastim plodovima. Samo su imućnija kućanstva jelku ukrašavala posebnim ukrasima i figuricama. Božićno drvce se u kuću unosilo u sumrak i kitilo tijekom badnje večeri. S vremenom su se mnogi tradicionalni običaji slavljenja Badnjaka i Božića izgubili, no čar blagdana i dalje je prisutna, te se i danas vežu uz nadu, mir, radost i ljubav, baš poput ovogodišnjeg Adventa u Splitu.
