Vozači u Splitu i okolici često dožive prometne gužve, ali one su ponegdje vrlo rijetke. Jedna takva dionica je cesta koja od Strožanca prema Žrnovnici. No jutros su vozači tu doživjeli kilometarsku kolonu, od semafora na Žminajči do restorana Rus. Što se dogodilo? Cijelu situaciju komentirao nam je stanovnik ovog dijela grada čiji osvrt objavljujemo u nastavku.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Od nedavno stanovnike zapada Strožanca i istočnog dijela Splita "razveseljava" novopostavljeni semafor na križanju Tješimirove i Poljičke ceste. Ponukan jutrošnjom gužvom, a nekoliko mjeseci od aktivacije semafora, pokušat ću, iz perspektive svakodnevnog vozača i prolaznika navedenom cestom, dočarati svu banalnost ovog poteza.
Krenimo redom, zašto uopće semafor na spomenutom raskrižju? Osobno da me pitate, odgovorio bih -ne znam. Pristupnih ulica na Poljičku cestu, kao što je i Tješimirova ima u kilometar i pol još 5. Je li Tješimirova više nastanjena nego te ostale? Mislim da nije. Hoće li semafor olakšati prijelaz ceste pješacima? Hoće, ali što je s ostalim ulicama i njezinim stanovnicima? U svojih ovo godina, što bi se onako narodno reklo "od kad znam za sebe", ne sjećam se neke fatalne nesreće na spomenutom raskrižju. Naglašavam, ništa ni više ni manje nego na ostalim ulicama na tom pravcu. Nije zgorega za naglasiti da Poljičku u toj duljini od kilometar i pol krase zvučni ležeći policajci na 3 mjesta te jedna kamera za nadzor brzine koja se, po nekim neprovjerenim informacijama, pali na brzinu preko 70 km/h. Sada uz sve to sada imamo i semafor. Nakon kratkog uvoda, ajmo malo o načinu rada istog te o njegovim banalnostima.
Prvi način rada uključuje senzor koji automatski registrira vozila iz Tješimirove te im odmah pri dolasku na raskrižje pali zeleno svjetlo te daje prednost naspram puno prometnije Poljičke ceste. Da se malo našalimo, osim privilegiranosti vozača iZ sporedne ulice, sve ostalo kod ovog poteza je u redu i OK.
Sada dolazimo do banalnosti u radu semafora. Naime, na Poljičkoj cesti, 100-tinjak metara prije semafora, iz oba smjera se nalaz čitači brzine vozila. Prijeđete brzinu od 54 km/h, dočekat će vas crveno na semaforu. Pitate se, pa što je tu banalno? Sada ću vam reći. Prva je situacija kada vi vozite po propisu, prođete pored mjerača brzine i nastavljate vaš put dalje. Ako netko, je li iz jednog ili drugog pravca prekorači brzinu do vremena koje vama treba za prijeći, semafor vas će opet dočekati crveno. Znači to što vi vozite po ograničenju i propisima vam ovdje ništa ne vrijedi.
Drugi slučaj, prođete mjerač brzine ispod brzine koja pali crveno svjetlo ali onda opet do semafora imate toliko "fore" da svog limenog ljubimca možete nagaziti do pristojnih 90 do 100 km/h. Znači kakva korist iz svega.
I sada dolazimo do treće najbanalnije situacije. Senzor i prilikom gorenja crvenog svjetla registrira prekoračenje brzine te onda imate situaciju da se upali zeleno svjetlo koje traje doslovno sekundu do dvije, sasvim (ne)dovoljno da kroz raskrižje prođe više od jednog vozila i tada se stvara kolona koja će u ljetnim danima i većim prilivom vozila kroz Poljičku, biti još veća nego ova jutrošnja.
Bit će zanimljivo pratiti situaciju sada kada se Omiškom zaobilaznicom većina prometa prebaci na ionako infrastrukturno lošu prometnicu preko Tugara, Srinjina i Žrnovnice. Da se razumijemo, kako bi se reklo, neke stvari je bolje spriječiti nego liječiti, ali kod ovog slučaja se trebamo zapitati zašto velika većina mora patiti radi privilegiranosti pojedinca ili pojedinaca kojima je ovo olakšalo život dok je svima ostalima itekako zagorčala. A sudeći po ljetu koje je pred nama, najgore tek slijedi.
