Danas u 17 sati i 54 minute nastupa astronomsko lii kalendarsko ljeto, a završit će jesenskom ravnodnevnicom 23. rujna 2019. u 8 sati i 50 minuta. Mnogi su diljem planete pohrlili iz raznoraznih “sumnjivih” pobuda i još “sumnjivijih” razloga proslaviti ovaj događaj nazvan SOLSTICIJ.
Danas je na sjevernoj Zemljinoj Hemisferi svijetli dio dana najduži, a na južnoj najkraći. Sjevernije od sjeverne polarnice danas vlada 24-satni dan. Sljedećih dana svijetli dio dana postupno će se početi skraćivati.
Iako je ovo dio godine kada sjeverna Hemisfera prima najviše energije sa Sunca, klimatološki podaci su nedvosmisleni: srpanj je prosjeku čak i značajno topliji od lipnja, a slično vrijedi i za kolovoz. U velikom dijelu Dalmacije prva polovina kolovoza je prosječno najtopliji dio godine. Netko će se upitati kako je to moguće kada upravo danas imamo najdulji dan, što bi trebalo značiti da prosječno primamo najviše energije sa Sunca. Razlog je zapravo jednostavan. Sada, kada su se kopnena i morska prostranstva zagrijala u odnosu na proljetne mjesece, za daljnji porast temperature zraka bit će potrebno manje energije nego je to bio slučaj do sada.
Uzmimo na primjer kuhara koji u pećnici planira ispeći 2 kolača, ali ne istovremeno. Prvi put je morao potrošiti više struje da bi ispekao kolač, osobito dok je čekao da se pećnica zagrije. Drugi put je željenu temperaturu puno brže postigao jer je pećnica već bila vruća.
Solsticij je prirodni trenutak kada Zemlja napravi jedan krug oko Sunca koji traje godinu dana. Imamo dva solsticija (suncostaja), ljetni i zimski. Ljetni označava prvi dan ljeta a zimski prvi dan zime. Isto tako imamo i dva ekvinocija: jesenski (prvi dan jeseni) i proljetni (prvi dan proljeća).
Ti su dani prirodne pojave koje možemo jasno vidjeti ma gdje bili tog trenutka na ovoj zemaljskoj kugli. Zato su te dane slavili svi narodi i sve drevne kulture. Nažalost danas rijetko koja kultura i dalje slavi ove događaje.
To su potpuno prirodni događaji koji kada se gledaju sa Zemlje označavaju Sunčev ciklus i zato ga se oduvijek povezivalo s vatrom. Za ljetni solsticij dan je najduži, a noć najkraća, ali to vrijedi samo za sjevernu polutku Zemlje, dok je na južnoj polutci obratno. Ako bi promatrali sunce vidjeli bi da ono izlazi na istoku i zalazi na zapadu, no svakim danom od ljetnog solsticija sunce sve više izlazi prema jugu i sve više zalazi prema jugu. To znači da je njegov luk sve manji i manji sve do zimskog solsticija, kada se ponovo počne širiti. Kada se sunce nalazi na polovini svog puta taj dan zovemo ekvinocij ili ravnodnevnica jer tog dana dan traje isto koliko i noć. Solsticij se još kod nas naziva i suncostaj jer tog dana sunce kao da stane te se nakon tri dana počne gibati u suprotnom smjeru. Ukoliko želimo promatrati ovaj fenomen dovoljno je da odemo na jedan vidikovac gdje možemo gledati zalazak sunca i vidjet ćemo kako svaki dan nakon ljetnog solsticija sunce se malo pomakne u lijevo, a nakon zimskog se počinje pomicati u desno.
Početak novog ciklusa
Taj se fenomen događa zbog toga jer je Zemlja malo zakrivljena u odnosu na Sunce te kako kruži oko Sunca mijenja svoj kut prema Suncu. Na ljetni vrući solsticij je sunce visoko na nebu i gleda nas pod pravim kutom, dok je na zimski isto u podne jako nisko na nebu i kut njegovih zraka ne mogu nas dovoljno ugrijati.
Nekada su ljudi štovali prirodu i slavili dan solsticija kao dan vatre, dan sunca i početak novog ciklusa odnosno godine. Mi danas slavimo početak nove godine na dan kada se ništa u svemiru bitnije ne događa. Zašto?
Zato što je jedan rimski car odlučio da u svoje carstvo uvede kršćanstvo kao jedinu religiju i zabranio sva ostala slavlja i proglasio ih poganskim. No kako je teško bilo ljudima zabraniti da slave solsticije jer se taj događaj slavio tisućljećima na svim dijelovima zemlje, tada je taj car vrlo lukavo smislio da se Isus rodio na zimski solsticij, a Ivan krstitelj na ljetni solsticij. U to vrijeme solsticiji su se slavili nakon 3 dana suncostaja. I tako se polako zaboravio pravi značaj tih slavlja. Danas su nama poznate baklje Ivanjske odnosno krjesovi koji se pale na Ivandan a zapravo su to oduvijek bili krjesovi koji su se palili na solsticij.
