Dok se u ostatku svijeta 14. veljače slavi ljubav u paru, današnji dan, 11. studenoga, rezerviran je za sve koji slave - sebe. Singl’s Day slave samci diljem svijeta, ali i svi koji vjeruju da ljubav prema sebi dolazi prije svega drugog.
Iako je potekao iz Kine, ovaj se dan obilježava diljem svijeta, a u posljednje vrijeme sve više i u Hrvatskoj, gdje ga mnogi prepoznaju kao priliku da se promijeni način na koji društvo gleda na samce.
Singl’s Day održava se svake godine 11. studenoga (11.11.), a simbolika četiri jedinice predstavlja usamljenost, ali i snagu pojedinca koji zna biti sam i sretan. Ideja je nastala 1990-ih među kineskim studentima koji su željeli pokazati da „biti sam“ ne znači „bit usamljen“. Cilj je bio preokrenuti negativnu percepciju samaca i istaknuti slobodu izbora.
Danas se Singl’s Day obilježava na različite načine, druženjem s prijateljima, odlaskom na izlete, filmove, wellness ili jednostavno danom za sebe. Na društvenim mrežama prevladavaju poruke o samopouzdanju, osobnom rastu i emocionalnoj neovisnosti, a sve više psihologa ističe da je to prilika da se preispitaju vlastite potrebe i želje, izvan romantičnih odnosa.
Biti single danas – sloboda ili samoća?
Porazgovarali smo s psihologinjom i psihoterapeutkinjom psihoanalitičkog smijera, Splićankom Dorom Mitrović, koja smatra kako današnje društvo prema samcima ima posve drukčiji odnos nego prije nekoliko desetljeća. Iako se može steći dojam da je „moderno biti single“, ona upozorava da iza te pojave stoji mnogo složeniji proces.
Kako kaže Mitrović, posljednjih se godina u medijima sve češće može naići na tvrdnje da je „gotovo sramotno imati dečka ili biti u ozbiljnoj vezi“, kao da je obiteljski život postao znak konvencionalnosti, a neovisnost novi oblik prestiža. No, ističe, ne postoji jedinstven odgovor na pitanje je li biti single danas doista izbor slobode ili posljedica društvenih promjena.
„Društvo se promijenilo, i nabolje i nagore. Žene su danas samostalnije, rade, uče, obrazuju se, i smisao života više nije isključivo udaja i majčinstvo. No, ni karijera ni sloboda same po sebi ne moraju biti cilj. Važno je pronaći ravnotežu između osobne neovisnosti i potrebe za bliskošću", objašnjava Mitrović.
Posebno naglašava i promjene u ulozi muškaraca, koje društvo često previđa. Nekada su bili percipirani kao hranitelji i zaštitnici, dok se danas od njih očekuje emocionalna podrška, uključenost u kućanske obaveze i odgoj djece. Takva očekivanja, kaže, iziskuju emocionalne i psihičke sposobnosti koje mnogim muškarcima, odgojenima u tradicionalnom okruženju, nisu usađene.
„Mnogi su muškarci učeni da emocije treba potiskivati, da je njihova dužnost brinuti se, a ne osjećati. S druge strane, žene su postale svjesnije vlastite snage i mogućnosti. U takvom okruženju oba spola teško se snalaze – promjene su brze, a obrasci ponašanja duboko ukorijenjeni. Rekla bih da trenutno oba spola jako teško “probavljaju” ovu promjenu.“, ističe Mitrović.
Zato upravo psihoterapija može postati ključan alat za razumijevanje tih društvenih pomaka.
„Možda je vrijeme da psihoterapiju počnemo gledati ne kao znak slabosti, nego kao način da bolje razumijemo sebe i svijet koji se mijenja brže nego ikad", smatra Dora.
Mit o ‘nepotpunom’ samcu
U našem se društvu samci i dalje često doživljavaju kao „nekompletni“, što, prema mišljenju psihologinje, proizlazi iz starih društvenih i obiteljskih shvaćanja duboko ukorijenjenih u kolektivnom nesvjesnom.
„Ideja da je samac ‘nekompletan’ pripada starim viđenjima društva i obitelji. Ta shvaćanja nisu ni točna ni netočna, ona jednostavno postoje i oblikuju način na koji smo svi, barem djelomično, naučeni razmišljati. Važno je da ih postanemo svjesni i integriramo ih u svoj unutarnji svijet, umjesto da ih nesvjesno ponavljamo,“ objašnjava Mitrović.
Dodaje kako je ključno da svaka osoba za sebe definira što za nju znači obitelj i osjećaj pripadnosti.
„Za nekoga je to brak i djeca, za drugoga zajednički život s partnerom bez djece, za trećega život sa životinjom. Obitelj može imati mnogo oblika, od istospolnih parova do samaca koji se osjećaju ispunjeno. Bit ideje obitelji nije u formi, nego u osjećaju doma, bliskosti i povezanosti s nekim ili nečim što volimo.“
Razlike među sredinama i pritisak obitelji
Dora Mitrović već deset godina živi i radi u Italiji pa iz vlastitog iskustva primjećuje da geografske razlike u stavovima itekako postoje.
„Sredina uvijek uvjetuje društvo, a društvo uvijek uvjetuje i obitelj i pojedinci. To bi bila psihologija sustava, i onih jednostavnih i onih kompleksnih“, objašnjava.
Pritisak okoline, odnosno obitelji, prijatelja i društva kada je riječ o „moranju“ biti u vezi ili braku i dalje je snažan. Sredina oblikuje društvo, a društvo zatim utječe i na obitelj, koja svojim vrijednostima i očekivanjima izravno oblikuje pojedinca.
„Budući da sredina utječe na društvo i obitelj, i obitelj sigurno utječe na pojedinca. Svaka osoba vrlo snažno u sebi osjeća ono što su joj prenijeli roditelji ili skrbnici – htjeli mi to ili ne, bilo da je riječ o pozitivnom ili negativnom iskustvu. Ono što je često predmet psihoterapije mladih ljudi jest upravo osvještavanje onoga što su nas naši roditelji i skrbnici naučili te načina na koji smo ih ugradili kao figure u svoj unutarnji svijet. Kada postanemo toga svjesni, tada se često radi na individualizaciji, odnosno procesu u kojem mlada osoba pronalazi svoje mišljenje i svoj glas unutar cijele te priče te se osjeća sigurno u tome da po tim principima živi i djeluje. To može biti slično, ali i posve različito od onoga što smo živjeli u svojim obiteljima“, zaključuje Dora Mitrović.
