Hrvatska danas obilježava jedan od svojih najtiših i najtežih dana – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Danas se ne prisjećamo samo povijesti, nego ljudi čiji su životi urezani u temelje hrvatske slobode. To su imena koja se možda ne čuju naglas svakoga dana, ali žive u svakoj svijeći, svakoj koloni, svakoj minuti šutnje i u svakoj obitelji koja još uvijek traži odgovor na pitanje gdje su njihovi najmiliji.
Vukovar – simbol hrabrosti, boli i neugasive ljubavi prema domovini
U Vukovaru je 18. studenoga 1991. završila jedna od najtežih opsada u modernoj Europi, koja je trajala gotovo tri mjeseca. Grad je bio sravnjen sa zemljom, ulice pretvorene u rovove, zgrade u ruševine, a život se sveo na borbu za goli opstanak. Iza tih činjenica stoje stvarni ljudi i stvarne priče koje su obilježile sudbinu svakog Hrvata.
Jedna od najpoznatijih je priča o Siniši Glavaševiću, vukovarskom novinaru koji je do posljednjeg dana izvještavao iz podruma zgrade radija. Uoči pada grada, znao je da mu se sudbina približava, ali nije prestao govoriti: “Vukovar su ljudi.” Njegov posljednji izvještaj, u kojem govori o gradu koji je “zaspao na obali Dunava”, danas je dio hrvatske kolektivne memorije. Nakon pada grada odveden je iz bolnice na Ovčaru i ubijen – postavši jedan od simbola grada koji je volio do posljednjeg daha.
Neizbrisiv je i lik Blage Zadre, zapovjednika Trpinjske ceste, čije su male postrojbe uspjele zaustaviti napredovanje daleko većih i opremljenijih snaga. Zadro je poginuo 16. listopada 1991., ostavljajući iza sebe priču o hrabrosti koja je i danas primjer generacijama vojnika i građana. Njegovi suborci svjedočili su da je uvijek bio prvi na crti, bez obzira na opasnost, vjerujući da se grad brani odlučnošću i srcem.
U vukovarskoj bolnici liječnici i medicinske sestre danima su radili bez lijekova, anestetika i struje, a kirurzi su opisivali operacije uz svijeće i baterijske lampe. U bolnici je bilo više od 400 ranjenika, a kada je grad pao, odvedeni su na Ovčaru – mjesto koje je danas sinonim za jedan od najtežih zločina počinjenih u Domovinskom ratu. Ondje je ubijeno 260 ranjenika, civila i branitelja. Među njima su bili i oni koji su ranjeni ležali na nosilima, ljudi koji nisu mogli hodati, koji su se nadali da će kao ranjenici biti zaštićeni. Njihove priče, njihove sudbine, opomena su koliko je tanka bila crta između života i smrti.
Škabrnja – mjesto koje je položilo strahovitu žrtvu
Istoga dana, 18. studenoga 1991., u Škabrnji se dogodio jedan od najstrašnijih masakara u Hrvatskoj. U selo su ušli pripadnici paravojnih postrojbi i JNA, ubijajući civile u njihovim domovima i skloništima. Svjedočanstva preživjelih govore o ženama, starcima i braniteljima koji su ubijeni bez milosti, o spaljenim kućama i o ljudima koji su u jednom danu izgubili cijele obitelji.
Škabrnju je dalmatinsko mjesto mjesto koje je izgubilo mnoge ljude u Domovinskom ratu, ali nikada nije izgubilo svoju snagu i dostojanstvo.
Dan posebne tišine: Hrvatska se klanja nestalima
Posebnu težinu današnjem danu daju nestale osobe, čija imena i sudbine još uvijek nemaju kraj. Deseci godina nakon rata, Hrvatska još traga za svojim ljudima. Iza svakog nestalog stoji kuća koja čeka, soba koja nije dirnuta, fotografija koja ne blijedi. Neke obitelji još uvijek obilaze memorijalna mjesta u nadi da će jednom doći vijest koja će im omogućiti da svoje voljene pokopaju s dostojanstvom.
Zbog njih, današnji dan nije samo datum – to je obećanje da potraga neće prestati dok i posljednji hrvatski branitelj ili civil ne bude pronađen.
Počast, svijeće i tišina koja govori više od riječi
U Vukovaru se danas prolazi Kolonom sjećanja, tišinom koja govori više nego ijedan govor. U Škabrnji se ljudi okupljaju na groblju sv. Luke, gdje su mnogi ubijeni i pokopani. U Splitu, kao i u svakom gradu Hrvatske, večeras će gorjeti svijeće na prozorima – tisuće malih svjetala za tisuće izgubljenih života.
Ovo je dan kada se Hrvatska ne dijeli, nego spaja – oko boli, ponosa, žrtve i zahvalnosti. Dan kada znamo da sloboda koju živimo danas nije došla sama od sebe.
