Na današnji dan, 26. rujna 1990. godine, Hajduk je na Poljudu dočekao beogradski Partizan. Riječ je o ljutom protivniku s kojim su "bijeli", čak i u vrijeme najveće moći i "Zlatne generacije", imali negativan skor. Ni početak te sezone nije išao na ruku Hajduku, a tada mladi trener Luka Peruzović bio je pred otkazom.
Beogradski "crno-beli" stigli su u Split predvođeni starim-novim trenerom Milošem Milutinovićem, nekadašnjim velikim igračem kojeg su novinari prozvali "plavom čigrom". Partizan je žarko želio pobjedu na Poljudu, no atmosfera oko utakmice bila je daleko od uobičajene sportske. Nekoliko mjeseci ranije, srpski teroristi oko Knina, Benkovca i Obrovca postavili su balvane i barikade, pokušavajući okupirati teritorij Republike Hrvatske. Cijeli Split tih je mjeseci živio pod pritiskom oružane pobune koja se osjećala u njegovom zaleđu.
Partizan je stigao u Split u vrijeme snažnog nacionalnog naboja. Utakmica je bila nabijena emocijama, a na terenu se igralo žestoko. U 73. minuti rezultat je bio 2:0 za Partizan, a tada su navijači Hajduka, Torcida, probili ogradu sjeverne tribine i ušli na teren. U pravoj invaziji terena popeli su se do platoa iznad poljudskog semafora, gdje se nalaze stupovi sa zastavama. Torcida je tada skinula jugoslavensku zastavu i zapalila je uz skandiranje "Hrvatska, Hrvatska".
Ovim činom, Torcida, kao srce hrvatske Dalmacije, pokazala je što misli o bivšoj državi i nametnutoj velikosrpskoj agresiji, čiji su se počeci itekako osjećali. Mnogi od tadašnjih mladića sa sjevera Poljuda ubrzo će šalove Hajduka zamijeniti puškama i krenuti u obranu Hrvatske, a neki će od njih položiti i svoje živote za Domovinu.
