Radučić je malo naselje u Šibensko-kninskoj županiji s tek nekoliko desetaka stalnih stanovnika, ali vikendom kroz njega prođe višestruko više ljudi. Kolone automobila, puni stolovi i rezervacije unaprijed odaju da je selo postalo gastronomska destinacija – ponajviše zahvaljujući Gostionici Kod Pere, piše Putni kofer.
Jednostavno, domaće...
U gostionici se generacijama priprema janjetina na tradicionalan način – polako pečena, sočna i s hrskavom koricom. Gosti dolaze iz Zagreba, Splita, Zadra, Slavonije pa i iz inozemstva, a priča se prenosi usmeno: "Ako želiš pravu janjetinu, znaš gdje ideš."
Autor teksta opisuje dolazak starom cestom prema Kninu, parkiralište puno vozila različitih registracija i unutrašnjost koja djeluje kao vremeplov: kockasti stolnjaci, domaći glazbeni program na TV-u i tanjuri koji gotovo svugdje izgledaju isto – puni janjetine s ražnja. Upravo ta autentičnost, bez glamura i "šminke", čini šarm mjesta.
No Radučić nije samo priča o hrani. To je i priča o selu koje se prazni, ali i o onima koji mu se vraćaju. Brankica Borović i Paolo Mari zamijenili su gradski život u Rimu mirom šibenskog zaleđa i u Radučiću izgradili dom, farmu magaraca te nasade smilja i badema. Njihova odluka nije bila impulzivna, nego promišljena promjena ritma i vrijednosti. Iz godina rada, učenja i eksperimentiranja razvio se i brend prirodne kozmetike Viktoria, temeljen na smilju i magarećem mlijeku s njihove farme – primjer kako selo može biti prostor stvaranja, a ne samo odustajanja, piše Putni kofer.
Mjesto s dubokim korijenima
Radučić ima i dugu povijesnu pozadinu. Prema predaji, ime se veže uz stare bunare iz kojih su navodno pili mitski junaci, dok je povijesno vjerojatnije da potječe od plemena koje je ondje živjelo prije turskih osvajanja u 16. stoljeću. Područje je bilo naseljeno još u prapovijesti (gradine uz kanjon Krke), a u antičko doba pripadalo je prostoru Liburna, naroda povezanog s istočnom obalom Jadrana.
Više pročitajte OVDJE
