[S]trka, zbirka, stotinu poslova, stotinu izgovora. Nemam vremena ni za sebe, a kamoli za nekog drugog. Život je skup, a ako još i nekom pomažeš, onda moraš raditi više. Nekako, imam svoj tempo, i navikla sam na njega. Nikako stat, i nerijetko samu sebe uhvatim u razmišljanju. Jednom će me život natjerati da stanem, kao što je i mnoge prije mene. Ima ovaj tempo svojih prednosti. Ne moram paziti na liniju, čak mi i fali kilograma. Milijun izgovora imam da ne usporim, jer ne stignem ništa. Nekad imam osjećaj da sam najlijenija osoba na svijetu, a nekad pohvalim samu sebe. Živim po nekoj inerciji, kao i većina. Svjesna sam prolaznosti. Ali, mislim da većina nije.
"Lice vam prođe tisuću filtera, a duša nijedan"
Često promatram ljude i njihovo ponašanje. Dobar dio njih kao da je izgubljen u ovom svijetu. Drugi dio kao da je na samom vrhu svijeta. Ljudi nikad nisu bili otuđeniji, usamljeniji, a bogme, ni zločestiji. Ova zadnja skupina mi je posebno zanimljiva. Bahatost možemo izvozit. Manipulacije i laži, također. Moral smo već izvezli, u većini slučajeva. A ljudi moji, tu smo privremeno. Tu smo možda dan, možda koju godinu, ali će nas sve iznijeti iz kuće. Čemu zloća? Zašto smo odvratni jedni prema drugima? Pa, čak toga ima i u obiteljima, i to mnogo više nego što smo svjesni. Ljudi su toliko oholi, da svašta sebi dozvoljavaju. Ne poštivaju nikoga. Bitno je da je njima dobro, pa makar i preko leševa gazili.
Važna je slika koju odašiljemo prema vani. Važno je pokazati da se ima, važni su samo oni. To što će netko nekog uništiti, to im dođe kao desert. Kuda idemo? Mislim da smo u ljudskom smislu na rubu ponora. A što je doista važno? Pokušajte zamisliti da vam je ostao jedan dan života, i baš me zanima da li bi presložili listu prioriteta? Bi li vam bio važan BMW, Mercedes, kuća, ili markirana odjeća? Da li bi vam bile važne objave na instagramu? Lice vam prođe tisuću filtera, a duša nijedan. Zaboravljamo voljeti druge ljude, jer volimo samo sebe. Jedan dan? Koga bi nazvali? Koga bi zagrlili i ne bi puštali? Koliko bi vremena u tom danu proveli na mrežama? Koliko bi vam bila važna veličina kuće? Sigurno vas ne bi zanimalo ništa osim onog ljudskog i iskonskog. A koliko nas danas živi zadnji dan? Ali to ne znamo. Čemu zloća? Čemu bahatost? Što imate od toga? Što dobijete ako nekoga uništite? Spavate li mirno nakon toga? Zašto nam ništa nije sveto?
Ima dobrih ljudi
Živite svaki dan kao da je zadnji. Jednom će tako i biti. Kad vidim kakvi su ljudi, sve više ih počinjem izbjegavati. Ja nisam savršena, nikada nisam to ni pomislila, ali nastojim biti čovjek, dobra osoba. Draže mi je doma slagati porculan, nego slušati isprazne priče nekih ljudi. Ne zanima me tko šta vozi, nosi ili jede. Zanima me samo kakav je tko čovjek. Zanima me kako se tko odnosi prema meni. Kad nekog zagrlim, grlim ga zato jer mi je stalo do te osobe, a ne zato jer nešto ima. Kad nekog volim, volim zato jer ga je moje srce odabralo, a ne zato jer ima bijesno auto. Kad nekog pošaljem u božju mater, šaljem ga zato jer me je razočarao. Dajemo važnost nevažnim stvarima. To je porok ovog vremena. Naučila sam da više vrijedi osoba koja vas voli, nego sve bogatstvo ovoga svijeta. Šta će meni Prada, Armani,.. Neću ja zagrliti naočale, cipele, a ni majicu. Neću ni nakit, a još manje auto, stan ili tko zna što. Važni su ljudi, i to bi trebali shvatiti. A ima dobrih ljudi, ima ih. Ne hvale se kao loši, i manje dolaze do izražaja, ali nisu neprimjetni.
Jedan dan? Živite kao da vam je zadnji. Nemojte da, kad vas jednom ne bude, neki kažu, sada je zemlja ljepše mjesto bez vas. Ostavite traga, ali na lijep način. Budite ljudski smiraj, a ne uragan. Ostavite iza sebe osmijeh, a ne suze. Nije li to smisao života? Pogledajte svoju ljestvicu prioriteta, i ja ću svoju. To dugujem sebi i životu, jer jedan dan će ipak biti posljednji.
