Splićanka čiji su podaci poznati redakciji prethodnog je tjedna posjetila splitsku bolnicu Križine i ostala šokirana viđenim. Naglašava da je većina zdravstvenog osoblja ljubazno i profesionalno, ali ovaj posjet bolnici neće tako lako zaboraviti.
"Ako je ima koronu, nafrkali smo svi"
- Na ulazu pozvoniš, pa čekaš da sestra otvori vrata, izmiri ti fibru i uzme COVID-19 izjavu. Na hitnom prijemu to može značit i pola sata dok netko dođe na vrata.
Svi su ljubazni i profesionalni, ali.... Dvije medicinske sestre su ispred pacijenata koji su čekali pričale o čovjeku koji je imao visoku fibru i "otiša" a svi oni "oko njega bez zaštite. Ako je ima koronu, nafrkali smo svi". I onda misliš da govore o nekome slučaju od ko zna kad, a nakon 10 minuta na kolicima izguraju tilo pokriveno lancunon iz ambulante uz čija vrata čekaš svoj red. Odmah nakon šta su oni izašli, u tu prostoriju ulazi čistačica i kroz zatvorena vrata osjetiš jak smrad dezinficijensa - prepričava Splićanka ovo nevjerojatno iskustvo.
No tu nije završilo. Nešto kasnije pred vratima se zaustavilo vozilo Hitne medicinske pomoći.
- Doveli su čovika, pozvonili i čekali. Prošlo je debelih 15 minuta. Zovu na fiksni hitne, pa priko motorole, pa ne znam više kako su ih dobili da otvore i prime čovika. A najbolje od svega, kad su ušli saznam da čovika steže u livoj strani prsiju, bol se širi u livo rame i trne liva ruka...
"Osjećala san se ka da mi je neko ispra lubanju"
Odustajen od izjave da su ljubazni i profesionalni, prije će bit da su kaotični. Nakon tri pune ure čekanja, obrade i opet čekanja (nalaza), mater zbog koje sam tu me pošalje po sendvič. Vraćan se, al me sestra na vratima ne pušta unutra i pita da ko me pustija prije, da ona sigurno nije. Tada mi tek govori da pratnja ne smi bit unutar bolnice nego isprid, i da mi je bolje bit vanka, da su danas imali dva suspektna slučaja korone.
Nakon četiri i pol ure čekanja, nalaza još nema, a mater mi iznutra javlja da nema nikoga na hodniku, ni sestara ni doktora. Ali to smo navikli, u ovu uru jutarnja predaje smjenu i pacijenti imaju na raspolaganju samo vlastitu pacjencu. Ako je pronađu...
Nakon pet uri čekanja mater me zove da mora na zahod i pita šta sad. Kažen da zove sestru i da joj dvi opcije: da je ona otprati do wc-a (valjda 10 metara od mista di je sidila) ili da zove mene pa ću je ja otpratit. Naravno, tada me sestra pušta unutra.
Nakon pet i pol sati čekanja, taman da ćemo otić, a na isti ulaz di ljudi čekaju pregled dovoze utopljenika, kako je izgledalo više mu nije bilo pomoći. Za jedan dan i jedan posjet bolnici - puno previše. A nisan sve ni ispričala...
Još uvik se osjećan ka da mi je neko ispra lubanju. A da ne govorim da sam tu bila jer mi je mami dijagnoza sasvim ozbiljna - završava ispovijest ova Splićanka.
