Većini ljudi njihov posao ima smisla. Isto tako, većini ljudi posao je nešto što moraju raditi. Nešto prema čemu se odnose korektno, pristojno, s minimalno energije i ni milimetra više od toga. Rijetki su oni sretnici koji od svog hobija naprave posao. Koji imaju strast i entuzijazam prema onome što rade.
Odgoj i izbor
Složit ćemo se – svi nešto moramo raditi jer račune treba platiti. Ali u odgoju svoje djece uvijek ću težiti tome da im pomognem otkriti njihove interese, motivacije i talente. Da ih ne potrate.
Put do klauna
U te sretnike danas spadam i ja. Nakon mnogo godina lutanja i mijenjanja poslova i zanimanja, nevolja me gurnula u posao koji danas radim – klauniranje by Spartanko Smotanko.
Da nisam morao djeci osigurati krov nad glavom i osnovne uvjete za život, vjerojatno bih pričekao da korona stane i nastavio raditi ono što sam radio prije.
Ali nisam čekao. Krenuo sam po rođendanima. Onda su me pozvali u vrtić. Pa su krenuli prvi javni nastupi…
Smijeh i radost
I, malo po malo – svidjelo mi se. Najviše mi se svidio onaj trenutak kad dođemo u neko mjesto i vidim koliko se ljudi raduju baš onome što ja donosim. Smijehu. Radosti. Zajedništvu.
Sada je šest ujutro dok pišem ovaj tekst. Većini normalnih ljudi ne bi palo na pamet ići raditi tako rano. A ja, dok pišem, usput i vježbam – kovanica mi se vrti kroz prste jer je važna za novi trik. Čekam da se moja obitelj probudi kako bismo zajedno doručkovali.
Trenutno sam usred adventske turneje. Tridesetak nastupa na različitim mjestima u manje od mjesec dana. Toliko sreće prođe kroz te nastupe da te jednostavno učini vedrijom i sretnijom osobom. I stvarno – takav želim ostati.
Zahvalan sam što imam priliku raditi posao koji ima smisla. I kad me netko od sada pita što radim, reći ću jednostavno: donosim smijeh i radost tamo gdje je najpotrebnije.
