Promjene na plaži Zlatni rat više su nego vidljive. Više ne izgleda kao prije nekoliko godina. Ploča, odnosno greben/hrbat, na kojem leži žalo je već dobro vidljiv i ono se na zapadnoj strani rapidno smanjuje, dok se u isto vrijeme povećava na istočnoj strani. Plaža je izgubila poznatu simetriju koju je imala. Čini se da volumen žala nije upitan. Isti je kao i prije, ako ne i veći nego prije nekoliko godina, odnosno desetljeća, jedino nije raspoređen kao što je to nekad bilo, piše portal Bolski parapet.
Naravno, mnogi su zabrinuti trenutnim stanjem i postavlja se pitanje – što se to događa, što će se dogoditi i što je uzrok tome?
U fizičkom smislu u Bolu se u priobalju ništa promijenilo nije. Na pomorskom dobru i u moru se ništa novoga nije radilo i dogradilo i nema nikakvih novonastalih barijera koje bi eventualno mogle utjecati na ovakvu pojavu, pa dotok žala na Zlatnom ratu ne bi trebao biti upitan.
Gdje onda potražiti odgovor?
Ostaje samo jedan razlog, odnosno odgovor, a to su klimatske promjene koje su vidljive i u našem mjestu. Mikroklima se značajno promijenila.
Stariji se sjećaju da su prije zime trajale duže nego danas. Jaka juga su puhala po 5-6 dana. Sjećamo se da bi prva jaka juga počela već krajem listopada i početkom studenog. S istočnim vjetrovima punta rata bi se okrenula prema zapadu, a nakon tih jakih juga redovito bi slijedili vrlo jaki lebići koji bi sav taj zakrenuti materijal s punte gurnuli uzduž zapadne strane Zlatnog rata. To bi se događalo nekoliko puta tijekom zime. Bila je to prirodna i redovita dohrana plaže koja se odvijala stoljećima i tisućljećim.
Danas doduše ima ponešto juga, ali oni traju znatno kraće. Dan-dva i gotovo. Ništa nije generalno, pa tako ni ovo jer je prije neku godinu bilo i jedno izuzetno jako jugo, ali jasno je da nema više te kombinacije „jaka i dugotrajna juga – jaki lebić“ koja bi napravila taj potrebni zimski „posao“ dohrane zapadne strane Zlatnog rata. Zime traju kratko i blage su. Vjetrovi, a s njima i potrebna valovanja mora na Zlatnom ratu, su se promijenili i smanjili.
Više pušu zapadni vjetrovi, maestrali i „tarmontane“ koje polako izvlače žalo sa zapadne strane i guraju ga na istočnu stranu.
Iako, treba reći i to. Već više godina nema onih poznatih srpanjskih „maštraluna“ pa ga tako ni ove godine nije bilo, a ni lani, ni preklani…
Zlatni rat je živo tkivo. Miče se i premješta u skladu s prirodom i onako kako to priroda želi. Ne bi se trebalo bojati ove pojave, jer zasigurno ovo nije prvi put da se događa. Klima se mijenjala i prije, a vjerojatno i Zlatni rat s njom. Mi smo fizički svjedoci našeg doba i naših godina. Što je i kako je bilo u davnoj prošlosti su nauka i pretpostavke.
Kako sada stvari stoje, velika je vjerojatnoća da će se klimatske promjene nastaviti. Hoće li i kada Zlatni rat izgledati kao prije i koliko će vremena, godina i desetljeća trebati, koliko juga i lebića će trebati da se žalo s istoka plaže vrati na njegovu zapadnu stranu? Jedno je sigurno, potrajat će to.
Tko zna, možda bude i gore, pa nestane i ovo malo žala s zapadne strane.
