Po prvi put u više od pola stoljeća, čovječanstvo se sprema na put prema Mjesecu.
NASA-ina misija Artemis II, čije je lansiranje zakazano za 6. veljače, odvest će četvero astronauta na desetodnevno putovanje oko Mjeseca, nakon čega će se u Zemljinu atmosferu vratiti rekordnom brzinom od oko 40.000 kilometara na sat.
Iako misija ne uključuje slijetanje, ona je ključan korak u američkom planu za uspostavu dugoročne ljudske prisutnosti izvan niske Zemljine orbite, piše Euronews.
Druga faza programa Artemis
Artemis II je druga misija u NASA-inom programu Artemis, pokrenutom 2017. s ciljem povratka ljudi na Mjesec, a dugoročno i slanja astronauta na Mars. Misija slijedi nakon uspješnog probnog leta Artemis I bez posade, koji je obišao Mjesec krajem 2022. godine.
Astronauti će letjeti u novoj svemirskoj letjelici Orion, koju će u svemir ponijeti raketa Space Launch System (SLS). Bit će to prvi put da ljudi lete u ovim letjelicama i prvi put da se ljudska posada približila Mjesecu još od misije Apollo 17 davne 1972. godine.
Testni let kao uvertira za slijetanje
Za razliku od budućih misija, Artemis II nije osmišljen za spuštanje astronauta na Mjesečevu površinu. Posada će umjesto toga kružiti oko Mjeseca, proći iza njegove daleke strane i vratiti se na Zemlju. Misija je zamišljena kao sveobuhvatan test sustava koji će se koristiti za buduća slijetanja.
NASA ovim letom želi dokazati da su njezina svemirska letjelica, raketa i tehnologije za održavanje života sigurne i pouzdane za putovanje ljudi u duboki svemir. Scenarij misije Artemis II podsjeća na Apollo 8 iz 1968. godine, kada su astronauti prvi put obišli Mjesec bez slijetanja.
"Golemo tehnološko postignuće"
Iako se u usporedbi sa slijetanjem na Mjesec može činiti skromnom, misija Artemis II ima veliku političku i stratešku težinu. Slanje ljudi izvan niske Zemljine orbite zahtijeva dugoročnu financijsku predanost, pouzdanu tehnologiju i stalnu političku podršku. Misije s ljudskom posadom šalju snažnu poruku o ozbiljnosti namjera, što robotske misije ne mogu, te ulijevaju povjerenje međunarodnim partnerima i komercijalnim tvrtkama da svoje planove usklade s NASA-inim.
John Pernet-Fisher, istraživač sa Sveučilišta u Manchesteru, objašnjava važnost misije. "Ovo je golema prekretnica za NASA-u i program Artemis. Po prvi put će ljudska posada vidjeti daleku stranu Mjeseca, što je ključan korak prema NASA-inom konačnom cilju - povratku čovjeka na Mjesečevu površinu", rekao je.
"Ovo je ujedno i golemo tehnološko postignuće. Riječ je o potpuno novoj, golemoj raketi i svemirskoj letjelici, a posada će pri povratku u Zemljinu atmosferu postati najbrži ljudi u povijesti. Očekujemo da će dosegnuti brzinu od oko 40.000 kilometara na sat", dodao je Pernet-Fisher.
Međunarodna posada misije
Posadu misije Artemis II čine četvero astronauta: troje Amerikanaca - Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch - te Kanađanin Jeremy Hansen. Sudjelovanje Kanade naglašava međunarodni karakter programa Artemis, kojem je do sada pristupilo više od 60 zemalja potpisnica sporazuma Artemis.
Zadaci posade tijekom desetodnevnog leta
Ubrzo nakon lansiranja, posada će početi testirati ključne sustave za održavanje života u Orionu, uključujući zrak, vodu i sigurnosnu opremu. Ovo će ujedno biti i prvi put da astronauti isprobavaju WC sustav za duboki svemir, što je značajno poboljšanje u odnosu na doba Apolla, kada su se posade oslanjale na takozvane "cijevi za olakšanje".
"SLS i kapsula Orion na njezinom vrhu predstavljaju novu generaciju raketne tehnologije", rekao je Pernet-Fisher. "U doba Apolla imali smo Saturn V s modulom Apollo. Ovo su njihovi suvremeni nasljednici. Raketa SLS (Space Launch System) posebno je dizajnirana da bude toliko snažna da u budućnosti omogući i dalja putovanja. S njom bi misije na Mars mogle postati stvarnost, a spominje se da je dovoljno moćna da dosegne čak i Jupiter."
Predviđeno trajanje misije je 10 dana, od lansiranja do slijetanja u ocean.
Ako misija bude uspješna, otvorit će put za Artemis III i buduće misije usmjerene na izgradnju ljudske prisutnosti na Mjesecu i oko njega, uključujući i svemirsku postaju Lunar Gateway.
Letjelica Orion oslanja se na Europski servisni modul proizveden u Njemačkoj koji joj osigurava zrak, vodu i pogon. Riječ je o cilindričnom modulu koji opskrbljuje letjelicu električnom energijom, vodom, kisikom i dušikom te održava odgovarajuću temperaturu i kurs.
