Za Dalmaciju Danas piše i komentira naša sportska novinarka i fotoreporterka Mia Milković
Opće je poznata činjenica da je momčad s Poljuda trn u oku mnogima zbog broja gledatelja na tribinama. Na gostovanjima pune stadione, na domaćim utakmica prednjače s publikom.
Šibenski dvostruki kriteriji
Na prethodnom su Hajdukovom gostovanju Šibenčani u prodaju pustili 638 karata za istočnu, gostujuću tribinu, a karte se mogu kupiti isključivo na stadionu podno zapadne tribine. Ovoga puta smanjili su broj i u prodaju nisu pustili puni kapacitet, ali i zabranili su kupnju karata za zapadnu, domaći tribinu ako gledatelj nema prebivalište u Šibensko-kninskoj županiji. To nije toliko upitno, ali kada se tomu nadoda činjenica da se s obilježjima gostujućeg kluba, u ovome slučaju Hajduka, ne može na zapadnu tribinu usprkos karti i prebivalištu Šibensko-kninske županije - zaključak je i više no jasan.
Drugačiji su pak kriteriji kad igra Dinamo: Šibenčani su u prodaju pustili cijeli stadion, nema podjele na domaće i gostujuće, svatko može kupiti kartu za bilo koju tribinu, bez obzira na prebivalište. Karte su za tribinu istok jeftinije 2€ na dan utakmice, nego u pretprodaji, a ulaznice mogu kupiti čak i od kuće.
Diskriminacija ili ne, i više je no jasno. Grad koji broji 2379 članova u svome DPH-u, drugi u državi s najviše članova, i više je no podijeljen, a kriteriji prema navijačima apsolutno su neujednačeni.
