Na 8. sjednici županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije danas je većinom glasova vijećnika izglasano davanje koncesije nad uvalom Bene tvrtki National iza koje stoji Igor Sapunar, sin predsjednika Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije, Petroslava Sapunara i Kerumov nećak.
Županijski vijećnik Mosta Ante Čikotić je putem Facebook statusa komentirao dodjelu koncesije, njegovu objavu prenosimo u cijelosti i autentično:
- Zašto Bene nisu trebale danas biti na dnevnom redu županijske skupštine.
Prvo da naglasimo radi se o lokalitetu koji je POMORSKO DOBRO, KULTURNO DOBRO, ARHEOLOŠKI LOKALITET I DIO PARK ŠUME MARJAN znači iznimno vrijedna lokacija.
1. Građevinska inspekcija nije donijela rješenje izvida prema prijavi staroj više od godine dana o nelegalnim građevinama. Zašto je ta važna institucija zakazala po pitanju Bena, a bila je efikasna po pitanju Žnjana je pitanje za ministra Štromara i gradonačelnika Oparu.
2. Uredba o postupku davanja koncesije definira da se koncesija daje ukoliko je Grad Split definirao urbanistički plan uređenja lokacije Bene što nije učinjeno u ovom slučaju. Budući da imamo strašnih problema upravljanja pomorskim dobrom smatramo da se moramo strogo držati pravila i zakona. Nema koncesije ako nema namjene i uvjeta koncesije! Prvo UPU pa onda koncesija i zašto to do danas nije napravljeno?
3. Grad Split se može javiti za dobivanje koncesije preko tvrtke Splitska obala i JU Park Šume Marjan. Prema navodima pročelnika gosp. Čogelje grad Split preko svojih predstavnika nikada nije iskazao interes prema Benama.
4. Prema GUP-u grada Splita točka 8.3.1.9.a. Uređene plaže u zaštićenim i vrijednim područjima Članak 62. da ugostiteljski sadržaji imaju maksimalno 200 m2. Trenutno stanje je da su dva objekta preko 200 m2.
5. Prestanimo davati koncesije od strane regionalne vlasti županije za ležaljke i suncobrane prepustimo to jedinicama lokalne samouprave da rješavaju putem koncesijskih odobrenja. Naime koncesija je veliki institut i nju treba koristiti samo kada je u pitanju gradnja većih objekata ili kada su u pitanju hoteli i veći kampovi, a sve ostale sadržaje treba regulirati koncesijskim odobrenjima na kraće razdoblje korištenja radi lakše kontrole.
6. Način bodovanja kod natječaja za koncesiju. Nažalost Vladinom Uredbom je određeno da najviše bodova donosi Plan ulaganja ali on je vezan za odredbe prostorno planske dokumentacije te je smiješno da netko kaže da će uložiti npr. 70.000.000,00 kn a dobiva koncesiju bez prava izgradnje. Pa u što će uložiti? Osim toga nitko ne brani Županiji da traži hodogram ulaganja po svakoj godini te ne izvršavanje obećanih ulaganja predstavlja razlog za raskid ugovora.
7. Zašto Županija odlukom, ugovorom ili pravilnikom ne propiše egzaktne ovlasti komunalnih redara u nadzoru nad koncesioniranim područjima. Nije istina da ne mogu odnosno zašto ne pokušaju. Tu je ključ mnogih problema. Jer ovako hidrograđevinski inspektor kaže da pokriva veliko područje, carinske inspekcije nadziru samo aspekt plaćanja, a ne korištenja (što je puno važnije).
8. Zašto se koncesije daju za smiješno male naknade i zašto se daju na duga razdoblja. Imamo primjera gdje veće naknade plaćaju korisnici dok su pod koncesijskim odobrenjem nego kada su u koncesiji.
9. Ne volim pričati teoretske dogme o općem dobru od posebnog interesa za RH i značaju predmetnog područja ali svakako je pomorsko dobro najvažniji resurs obalnih gradova te upravljanje njime treba najvećim dijelom biti u nadležnosti razine vlasti koja je najbliža građanima a to su općine i gradovi. Pa županija nema redare ni druge inspekcijske službe.
10. Pozivamo župana da ne potpiše akt i da pozove na razgovor gradonačelnika Splita gosp. Oparu da se uključe u ovaj proces.
ZAŠTITA MARJANA NAM JE PRVOM MJESTU!
