Lokve su dio uglavnom bezvodnog krša Dalmatinske zagore. Predstavljaju prirodnu akumulaciju oborinske vode stvarajući vodonepropusni glineni sloj na njenom dnu.
Provođenjem vodovodnog sustava početkom 20. st. izgubile su svoju prvotnu namjenu, međutim predstavljaju kulturnu povijest o kojoj je ovisio opstanak pojedinog sela Zagore.
Posljednjih godinu dana sve popularnije izletište postaju Bunari Rajčice u Zagori općine Klis. U Dalmaciji postoje brojni bunari i lokve vrijedne divljenja, a javnosti su gotovo nepoznati bunari Bristovača na području Primorskog Doca.
U nastavku pročitajte dio diplomskog rada Dina Ribičića “Arheološka topografija sela Primorski Dolac” koji se odnosi na spomenuti lokalitet.
“Gledajući međusobne odnose među lokvama, lokva Bristovača ne nalazi se na istom „pravcu” kao i ostale lokve. Smještena je u vrtači na sjeveroistoku sela, u podnožju brda Šustina glavica i danas čini prirodnu granicu sa selom Trolokve. Sama lokva u prilično je lošem stanju, međutim mogu se prepoznati ostatci suhozida sa zapadne strane. Uokolo se nalaze brojni bunari, a s obzirom na stanje u kojem se lokva i okoliš nalaze, teško je odrediti točan broj.
Prema nekim izvorima područje lokve nekoć je brojalo deset zidanih bunara.64 Prema brojnosti bunara možemo pretpostaviti kako ova lokva nije pripadala jednom selu, već je snabdijevala šire područje, gdje je svaka zajednica morala sebi osigurati vlastite količine vode. Nadalje, ako pogledamo širi kontekst. vidjet ćemo kako je ovo najkraći put koji vodi preko Trolokvi i Radošića u Kaštela, te dalje prema Splitu, stoga je moguće kako je baš ovim pravcem tekla komunikacija u prošlosti.”
Donosimo vam fotogaleriju snimljenu jučer na ovoj lijepoj lokaciji:
stvarno biser Zagore ,ali malo truda i novaca od lokalne uprave bili bi pravi biser prirode