Bruna i Vanju, uz ljubav koju je nemoguće ne primijetiti, veže i posao.
Ovaj par je poseban iz mnogo razloga. Bruno je pekar iz Francuske, dok je Vanja Splićanka odrasla u glavnom gradu Lijepe naše. Upoznali su se sasvim slučajno u Zagrebu prije šest godina. Bruno je došao iz Bretanje u Split, a zatim u Zagreb te za njega više nije bilo povratka. Napustio je posao koji je godinama stvarao te se preselio u Hrvatsku.
- Nakon što je prodao svoju pekaru u Bretanji, planirao je skrasiti se u Zagrebu, ali preferirao je Split i tako smo odlučili doći ovdje. Rekao je da ide svom Splitu. Kada smo se zaljubili, odmah mi je rekao da ću biti njegova žena i tako je i bilo - kazala nam je Vanja na početku druženja.
"Ne koristimo aditive, konzervanse, a kruh radimo s prirodnim kvasom"
Prvu pekaru su otvorili u Kaštel Gomilici.
- To je bilo prije pet godina. Bilo je teško, pogotovo zbog financija. Nismo mogli početi u Splitu te smo se zato odlučili za Kaštela. Tako je nastalo Zrno ljubavi. Dobilo je ime po ljubavi između Francuza i Hrvatice, brašnu i pekarskim proizvodima. Uz njega sam i ja to zavoljela. Radila sam u velikom trgovačkom centu jedanaest i pol godina kao voditelj odjela koji nije imao veze s prehranom. To sam napustila i krenula za Brunom i pekarom. Tako sam se vratila na rodnu grudu - ponosno se prisjeća početaka Vanja.
Lani su donijeli odluku te su posao prebacili u Split. Točnije, na Split 3, a adresa je Ulica kroz Smrdečac 31.
- To nam je zasad jedina pekara. Teško je pronaći prostor, ali i radnike, jer nitko ne zna raditi kao Bruno. Nažalost, rijetko tko u Hrvatskoj radi tako. Jako smo zadovoljni. Otvorili smo u sedmom mjesecu prošle godine i promet nam svakim danom raste. Ljudi su prepoznali naš proizvode i ovo što radimo. Dolaze nam ljudi i iz okolice Splita i to nam jako znači. Svidjelo nam se okruženje. U tom dijelu Splita ima jako puno mladih, ali i starih ljudi. Split 3 ima puno domaćeg stanovništva, a najbolja reklama je od usta do usta - govori nam.
A sada dolazimo do najvažnije stavke u njihovom radu. Vanja nam je sve detaljno objasnila.
- Pravimo sami više vrsta kruha i peciva te klasične francuske slastice. Volimo i nešto osmisliti novo. Posebnost naših proizvoda je što su potpuno prirodni. Ne koristimo aditive, konzervanse, a kruh radimo s prirodnim kvasom. Sve sastojke pokušavamo nabaviti od domaćih dobavljača - poručuje.
I gotovo sve je od francuske recepture. Vanja ističe ono najvažnije...
- Ruke mog Bruna. Radimo kroasane od maslaca, ali od hrvatskog jer je izvrsne kvalitete. Bruno sve radi s puno ljubavi. Sljubili smo francusku i hrvatsku tradiciju - kaže nam.
"Ovo je zaista zdrava pekara, ma koliko to čudno zvučalo"
Upitali smo je da usporedi naše i francusko pekarstvo.
- Hrvatsko pekarstvo dosta zaostaje za francuskim, ali i njihovo je danas otišlo u masovnu proizvodnju, što je jako loše. Francuzi su u vrhu ovog zanata. Oni daju prednost svojoj školi. Teško je naći nekoga tko ovo može raditi. Pekarsku školu učenici upišu većinom jer imaju loše ocjene. Ovdje je to najveći problem. Ovo je jako težak posao. Moraš ga voljeti ako misliš biti uspješan. Hrvatsko pekarstvo je otišlo u aditive i konzervanse, koristi se puno kvasca. Dosta je stabilizatora, emulgatora, boja, što se u Francuskoj izbjegava. Ovo je zaista zdrava pekara, ma koliko to čudno zvučalo - naglašava Vanja.
Ukazala nam je na neke činjenice.
- Kultura Francuza je da ujutro jedu kroasane i bagete pa nisu pretila nacija kao mi. Hrvati puno jedu prženu i masnu hranu, bureke. To su stvari koje imaju puno kvasca i daje im problem nadutosti. Otkad živim s Brunom, osjetila sam da ne mogu jesti više te stvari iz naših pekara. Dobijem žgaravicu, dok je najveća zahvala našem radu što nam kupci govore da nemaju više taj problem otkad kupuju kod nas. Kažu da mogu pojesti bilo koje pecivo kod nas i nemaju nikakvog problema sa zdravljem. Najviše smetaju emulgatori, stabilizatori i pojačivači okusa - jasno će.
"Želimo i naći nekog momka, koji ima volje naučiti zanat"
Zbog svega nabrojanog ih Splićani sve više prihvaćaju.
- Ima onih koji su bili sumnjičavi, ali kada probaju, prošire glas dalje i zbog toga nam posao sve više raste. Nadamo se da će tako i ostati. Što se tiče krize, udarila je i na nas, ali nismo dizali cijene. Uvijek je strah da će najgore biti malima. Mi ne želimo ići u centar. Ne želimo živjeti od turista, nego od naših ljudi. Prioritet nam je da naši ljudi jedu prirodnu i zdravu hranu. Kruh je osnovna životna namirnica. Gledamo da svaki naš kupac može kupiti kruh - kaže Vanja.
I na kraju nam je otkrila njihove planove.
- Planiramo povući novac iz europskih fondova. Voljeli bismo nabaviti neke strojeve, koji bi olakšali Brunu rad. Želimo i naći nekog momka, koji ima volje naučiti zanat. Da ne moramo uvijek zatvarati kada idemo na godišnji odmor, kada se netko ne daj Bože razboli. Njega nema tko zamijeniti. U budućnosti bismo voljeli otvoriti bar još jedan punk negdje u Splitu - zaključila je Vanja.
