BRONČANA JUNAKINJA Ćamila Mičijević za Dalmacija Danas: Zbližila nas je izolacija!

Prije prvenstva priželjkivale smo barem jednu pobjedu


Nasmijana reprezentacija, ona ženska rukometna, začinila je ovu manje-više turobnu godinu sjajnim rezultatom na Europskom prvenstvu u Danskoj. Nacija već danima slavi broncu, najveći uspjeh hrvatskog ženskog rukometa do sada. Djevojke polako odlaze kućama proslaviti Božić sa svojim obiteljima.


 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Hrvatski rukometni savez (@hrs_insta)

Put preko Knina i Ploča, pa do svog Mostara prošla je i Ćamila Mičijević (26), hrvatska reprezentativka koja igra u Metzu na poziciji lijevog vanjskog, Ćana bez mana, onaj zarazni osmijeh nakon svakog pogotka. Baš kao i Larissa, Valentina, Ana, Stela



OVO ĆE SE PAMTITI Spektakularno dočekane Tea Pijević i Ćamila Mičijević: Donosimo prizore!

Prošla je Ćana od trnja do zvijezda, okusila sport kako udara sa svih strana. Dugo bila ozlijeđena, dva puta se vraćala na parket, 17 mjeseci nije igrala. A onda ona i njene „Kraljice šoka“ – na postolju. Kakav come back! Hrvatska voli svoje pobjednice, junakinje godine. Jer upravo su ove djevojke najzaslužnije što ipak s osmijehom ispraćamo staru i dočekujemo Novu. A prije natjecanja htjele su, onako skromno, barem jednu pobjedu. Možda dvije. Kakve li ironije, izolacija ih je zbližila.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Hrvatski rukometni savez (@hrs_insta)


– Sve je počelo u Poreču, kada smo se fenomenalno zabavljali i tražili načina kako dane u izolaciji provesti što ljepše. Tako smo i otišle na prvenstvo, plesale smo i bile razdragane, sve to prenijele na teren. Jednostavno nam je bilo toliko lijepo, toliko smo uživale dok smo bile skupa da nam jedino preostao – smijeh. Prije prvenstva smo se nadale pomaku sa šesnaestog mjesta, ako mene osobno pitate željele smo jednu, dvije pobjede u grupi da prođemo u drugi krug. A na kraju nam se svidjelo pobjeđivati i u takvom smo duhu odradile cijeli turnir. Izuzetna mi je čast bila nastupati s tim djevojkama što se i moglo vidjeti na terenu – kaže nam Ćamila.

Sad kad su se malo slegli dojmovi kako gledate na postignuti uspjeh?

– Konačno nakon nekoliko neprespavanih noći malo smo odspavali. Osjećaj je predivan, naši najbliži su nas dočekali, sad još više vrijedi ova medalja. Jučer sam bila počašćena dočekom u Stablini i Pločama s našom Teom Pijević, ljudi su inzistirali da svratim, da dođem, zaista sam se osjećala kao kod kuće. Hvala im puno na tome.

Jesi li nakon ozljeda i dugotrajnog čekanja na povratak na teren postajala jača i više cijeniš sebe i svoja postignuća?

– Poprilično sam osoba koja kad se događaju osobne stvari u životu pokušava izvući ono najbolje od toga. Posvetila sam se sebi i obitelji što me ojačalo mentalno, kasnije i tjelesno. Naravno da sam jača i da više uživam u rukometu, ljudi me uvijek pitaju kako se uspijevam smijati cijelu utakmicu i nakon silnih udaraca zadržati osmijeh. Malo njih možda zna da ja možda prvi put u životu uživam, rukomet igram bez ozljeda i poteškoća. Cijenim i sebe i svoja postignuća puno, puno više nego prije kada sam rukomet i zdravlje uzimala zdravo za gotovo.

Jednim dijelom si igrala za ozlijeđenu kapetanicu Ivanu Kapitanović.

– Mi smo sada kao familija. Naše prijateljstvo datira dugo. Ivana je jedan nesebični prijatelj kojoj je jako stalo do njenih prijateljica i njihovih uspjeha. Ima veliku ulogu u mojoj karijeri, za mene jedna od prvih osoba kojoj sam se javila u najtežim trenucima u karijeri i koja je u svakom trenutku bila uz mene. Trenutno smo u Francuskoj, u Metzu zajedno, ja sam sada s njom kada je njoj teško, jednostavno tako je to život posložio. Pokušavam joj biti najveća podrška uz njenu obitelj i ima veliki udio u mojoj rukometnoj karijeri. Ja sam joj više nego zahvalna, o njoj bi se moglo dosta pričati, imamo dobru ekipu i kvalitetne igračice, samo čekamo trenutak kada bi mi mogli zasjati i jako mi je teško bilo što nije bila s nama. Ona je reprezentaciji davala puno i blistala je kada mi nismo. Ona će reprezentaciji još puno dati.

Kaže nam Ćamila koja sada uživa u društvu svoje obitelji. A sve djevojke pokazale su pravo lice sporta, ono nasmijano, ono što sport i treba biti. Uživanje u igri i pobjedama. Uživanje u životu, pobjedi, zajedništvu, radost duha. Hvala vam, cure! Hvala, nasmijana Reprezentacijo!! Uživali smo s vama!

Moja reakcija na članak je...
Vau
44
Haha
0
Hagić
10
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
3
Molim?
2

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime