Sinoć je u prepunoj dvorani Supetarskog kina (Brač) predpremijeru hrvatskog filma Osmi povjerenik otvorio Alen Munitić iz Kina Mediteran. Roman Renata Baretića po kojem je film snimljen štivo je koje bi svaki otočanin trebao imati na svojoj polici.
Naše je putovanje na Brač krenulo u pravom otočkom tonu. S nama su prvi put zaplovili pokretači s Lopuda s kojima smo razmjenjivali otočka iskustva o (ne)povezanosti, nesigurnim uvjetima života te budućnosti otoka i otočana. Osim domaćina, na Braču se okupila ekipa sa Hvara, Visa, Šolte, Lopuda i Lastova. Bio je to dobar uvod u ono što nas je čekalo na filmu – Trečić bez signala, bez butige, bez svećenika, bez stranaka…
Nakon dvosatne erupcije emocija koji su prošli za tren, nitko iz publike nije skrivao oduševljenje filmom. Bilo je i smija i suza, ali najviše je zapravo zaprepastila realnost prikazanog otočkog života. Pomno odabrani glumci doprinijeli su kvaliteti i izvedbi filma no cijelo se vrijeme prožimala jedna nadrealna emocija. Vjerovatno smo se svi koji poznajemo otočki život mogli itekako poistovjetiti sa likovima i situacijama.
Filmom se jasno prikazuje važnost očuvanja otoka, ljudi i običaja. Ukratko, od ljubavi, prijateljstva, svakodnevnih svađa, smicalica i iskosnog ljudskog zla – sve to na otočići od 30-tak stanovnika, otkinutom od kopna… Pa nije onda ništa novo što su otočani jasno svima poručili “Odjebite s Trečića!”
Predpremijeru, prvu takvu na otoku, dodatno su začinili članovi filmske ekipe, koji su došli u velikom broju: Antonio Patljak (specijalni efekti), Ana Vidović (koordinatorica produkcije), Ivana Grubišić Perišić (asistentica produkcije), Hana Hribar (druga asistentica redatelja), Zvonimir Rumbold (prvi asistent redatelja), Morana Starčević (kostimografkinja), Ivana Stipičić (asistentica kostimografije), Marin Juranić (montažer), Slobodan Trninić (direktor fotografije) te glumci: Anđelko Babaić (Anriko), Filip Šovagović (svjetioničar), Nadia Cvitanović (Julia), Frano Mašković (Mesjak) te Luka i Grabrijel (djeca glumci). Redatelj filma Ivan Salaj, čije ja majka rodom iz Škripa na Braču, na žalost nije mogao nazočiti sinoćnjem događaju, ali je posalo emotivnu poruku nakon koje se razlomio veliki i dugi pljesak.
Što ga je nagnalo da snimi ovaj film rekao je u nedavnom intervjuu za tportal: “Prostor dijela mog djetinjstva koji je otvorio roman. Zvukovi, mirisi i slike koji su nahrupili. Mokre plahte od vlage grijane termoforima, zvončić koze koji u svako doba dana odnekud treperi, miris kruha, srdela i kapara na tanjuru. Selo Škrip na otoku Braču, otkuda je moja majka, i Škripjani. To je bilo na prvu. Duhovitost, otkačenost i nepredvidivost radnje, protkane duboko mračnim motivima, posakrivanim i porazbacanim unutar glavnog lika, ali i otoka. To je bilo na drugu. Igranje mogućnošću utopije kao zaključak.”
Upravo na toj utopiji ćemo se i zaustaviti jer na kraju filma svi mi koji radimo na razvoju otoka, građenju zajednice i pokušavanju zadržavanja života na otoku mogli smo se osjećati kao njegovi povjerenici. Utopija ili ne, vidjet ćemo.
Zaključak – otići pogledati film je najbolje što možete napraviti ovaj mjesec. Ali obavezno pročitajte i knjigu. Projekcije će se osim u Splitu, gdje je premijera 11.1, odviti i na drugim otocima – Bol, Komiža, Hvar, Jelsa, Lastovo, Šolta…