Božić je jedan od najvećih kršćanskih blagdana kojim se obilježava rođenje Isusa iz Nazareta. Prvih nekoliko stoljeća nove ere kršćani nisu obilježavali dan rođenja malog Isusa. Tradicija proslave Božića počinje tek u 4. stoljeću, kada je papa Julije I. kao dan obilježavanja Isusova rođenja odabrao 25.prosinac. Božićni ciklus običaja počinje s danima svete Barbare 4.prosinca, odnosno svete Lucije 13. prosinca. O božićnim običajima u Kaštelima popričali smo s Antom Klišmanićem Protom iz Kaštel Štafilića, za kojeg možemo reći kako je hodajuća enciklopedija.
''Priprema za Božić krenula bi na blagdan svete Lucije u ponoć kad bi crkvena zvona najavila božićno vrijeme. Inače, Mediteran i Nordijske zemlje jako štuju svetu Luciju. U to vrijeme nama dici je bilo najzanimljivije napraviti dobar kaluncin jer je tad bilo dozvoljeno pucati iz njega. Sastojao se od željezne ručke i komada željeza u obliku valjka koji je po sredini imao rupu. U tu rupu bi se stavljale šunferine ili gargure te se s tim udaralo po zidu. Nisi nikoga mogao ozlijedit jer se s tim samo udaralo po zidu. Danas imamo petarde koje se bacaju među ljude, puno svijeta se boji petardi i baš bih volio da se vrati taj stari običaj, koji bi vjerujem bio zanimljiv djeci'', pojašnjava nam Prota.
Što se to dobro jelo nekada za božićne blagdane ?
''U mom djetinjstvu bila je nestašica bakalara, nekad bi ih namjerno povukli iz prodaje ali ljudi su se snalazili na razne načine. Znali su spremati sušeni oslić ili mol, a obavezno se za Badnjak pilo crno vino.Svijeća se gasila kapljicom crnog vina, ili komadom kruha umočenim u vino. Na Božić se pekla tuka, koje smo kupovali od ljudi iz Zagore. Jela se juha s rižom u 99% kuća. Užežin Božića spremale su se fritule, a na Božić je bilo i drugoga slatkoga šta bi žene spremile'', pojašnjava.
Je li advent nekad bio ovako ''rasplesan'' ili je pak imao skroz drugo značenje?
''Advent nekad je bio sličan korizmi. To je bilo vrijeme pripreme, vrijeme Došašća gdje su se ljudi pripremali za dolazak malog Isusa. Nije bilo nikakvih fešti. U vrijeme adventa nije bilo ni krštenja ni vjenčanja. U svakoj kući palio se mali badnjak , a mi smo ga, također, palili ispred crkve. U svakoj kući se za vrijeme večere na Badnjak pjevalo, pogotovo pjesma ''U sve vrime godišća'', a znali su kroz kale prolaziti i kolendari. Kroz cijeli advent bili smo jako skromni i baš smo se radovali Božiću. Crkvene pjesme su se počinjale pjevati tek na Badnjak'', pojašnjava.
Kakvi su bili običaji kićenja bora?
''Bor bi se kitio na Badnjak, i stajao bi okićen do nedjelje iza Tri kralja. To je božićno vrijeme i bor se nikad nije skidao prije. Dan prije Badnjaka išli bi s ocem ubrati bor, i to nam je baš bio ritual, svi smo u tome uživali, tako sam ja naučio i svoje sinove. Na Svetu Luciju sijala se pšenica, kako smo mi prije znali reći, sadimo žito. Sveta Lucija nas je i darivala, stavljali bi čarape na prozor i tu su uvijek bili onako skromni darovi, kako je koja obitelj imala mogućnosti. Za Božić smo ponekad imali koji bolji dar ili bi od rodbine kad bi im išli čestitati dobili koju šoldu, a tome smo se jako veselili. Moram reći kako neka mjesta danas žele ukinuti blagoslov kuća, nekad je to nama bio najveći doživljaj. Znalo nas je biti po 30 djece sa svećenikom u blagoslovu kuća. Išli smo kroz ulice pa pjevali. Danas se nekako gubi taj doživljaj, ne znam zašto.''
Kakvi su bili crkveni običaji...?
''Polnoćka je došla nekako u novije vrijeme, prije se išlo na misu baš na sami Božić. Dolaskom polnoćki nekako smo prihvatili taj običaj pa bi nakon mise, šta je u većini slučajeva i danas običaj, otišli bi kod nekoga doma u neku konobu, tu bi zapivali i počastili se.''
Na kraju možemo zaključiti kako se običaji nekada i danas puno i ne razlikuju. Crkveni i pučki običaji su isti, samo je možda blagdanska trpeza nešto raskošnija. Kad govorimo o raskoši tu možemo ubrojiti i darivanje jer u većini slučajeva više nije simbolično. Advent danas nije skroman, advent je danas više vrijeme u kojem se ljudi vesele i zabavljaju, što u konačnici i nije loše, ako se ne pretjeruje. Mogu se složiti s gsp. Antom u činjenici kako nestaje običaj blagoslova kuća. Polako se uvodi običaj blagoslova obitelji iz pojedinih ulica, gdje se ljude poziva u crkvu na blagoslov. Nestankom običaja blagoslova kuća, i nestankom općenitih skromnih božićnih običaja, nestat će i ovakvih priča, jer nam ih neće imati tko ispričati. Ovim putem zahvaljujem gospodinu Anti Klišmaniću što je s nama podijelio crtice iz svog života.
