Sigurno ste nekada u crtiću vidjeli gusjenicu ili ste pak imali plišanca gusjenicu u djetinjstvu. Izgledaju baš slatko, slažete se? E pa gusjenice iz naše priče nisu ni slatke, a bome ni bezopasne. Mislimo na gusjenice borovog četnjaka ("borovog prelca") koje imamo priliku vidjeti u našim šumama i parkovima. Jako su opasne za pse, ali i za ljude. Naravno, i za stabla na kojima se nastane.
Kako je borov četnjak viđen na Marjanu nedavno, a navodno je i jedan pas imao "bliski susret" s njim, odlučili smo popričati s Božom Kokanom, kustosom iz Prirodoslovnog muzeja i zoološkog vrta. Otkrio nam je mnoštvo zanimljivih podataka.
"Borov četnjak je ukratko rečeno moljac čije gusjenice jedu iglice bora, prave gnijezda od svile na borovima, lutaju po tlu u povorkama te stvaraju razne probleme ljudima i nekim životinjama. O ovom su kukcu raspravljali još i stari Grci jer ga ni oni nisu mogli zanemariti. Ovu vrstu smatra se jednim od najvećih štetnika mediteranskih šuma jer može izazvati gubitke u borovim šumama od oko 30 posto. Zbog gubitka listova propadaju čitava mlada stabla, a usporava se i rast većih stabala pa im to smanjuje drvnu masu. Glavni domaćini borovog četnjaka su crni bor, alepski bor i drugi borovi, a ide i na cedar i ariš. Uz to, nepovoljno djeluje na zdravlje čovjeka, kućnih ljubimaca i turizam", otkrio nam je Kokan.
"Borova gusjenica koja začuđuje"
Ova životinjica ima zanimljiv znanstveni naziv Thaumetopoea pityocampa koji se sastoji od jedne grčke i jedne latinske riječi. To bi u prijevodu značilo "borova gusjenica koja začuđuje", a stručni naziv kod nas je borov četnjak - jer se kreće u četama ili povorkama.
Borov četnjak naš je stari znanac jer živi u većini zemalja Sredozemnog područja te se širi sve do granice hladnije, kontinentalne klime, koja se zbog globalnog zagrijavanja stalno pomiče na sjever.
"Nakon što se noću pari s mužjakom, ženka polaže nakupinu od 70 do 300 jajašaca na oko dvije zajedno slijepljene iglice bora ili rjeđe, oko tanke grančice i onda ženka ugiba. Duljina toga valjkastog jajnog legla je 4 do 5 cm i pokriven je sivocrvenkastim ljuskama sa zatka ženke da izgleda kao ostatak kore bora. Za 30 do 45 dana (hladnoća usporava razvoj) iz jajašaca se počinju izlijegati gusjenice. Razvoj gusjenica se odvija u pet stadija. Najprije su zelene, sjajnih crnih glava. Zatim se jednom presvuku i to je drugi stadij.
Nakon drugog presvlačenja gusjenice su u trećem stadiju i dobivaju prve čuperke otrovnih dlačica. Kasnije na svakom kolutiću na vrhu leđa dobiju po čuperak dlačica boje hrđe (žute do narančaste). Čuperci su raspoređeni lijevo i desno na kolutićima. Boja gusjenice varira od plavičastosive do crne, a što je hladnije to su tamnije. Gusjenice su u početku su individualci i nomadi koji skitaju, predu i grade niz privremenih skloništa omotavanjem nekoliko iglica u svilu. U trećem stadiju uključe se u društvo (koloniju) i započinju izgradnju trajnog svilenog gnijezda kako bi imale zaklon od zime. Počinju se hraniti bliže gnijezdu. Gnijezdo nema stalne otvore za ulazak i izlazak nego gusjenice svaki put progrizu prolaz kroz slojeve svile dok ulaze i izlaze. Izmet koji nastaje dok gusjenice obrađuju svoje obroke nakuplja se na dnu skloništa. Gusjenice svakim pokretom ostavljaju iza sebe svilenu nit vodilju. Zahvaljujući toj niti nalaze jedni druge i nalaze put do gnijezda. One su slijepe, ali čak i bez osjeta mirisa. Hrane se noću, a danju su skrivene u gnijezdu.
Ovo zimsko gnijezdo je vrećasto, dugo 20 cm i u njemu skupa prezimljuju u sigurnosti i spavaju u hrpama. Unutra temperatura može biti do 18 stupnjeva viša nego vani te se gusjenice danju sunčaju na gornjem dijelu gnijezda iza tankog vela od svile. Tek gusjenice petoga stadija dosežu punu duljinu od oko 4 cm. Gusjenice petog stadija potpuno su odrasle i napuštaju gnijezdo. Od izlaska iz jajašca do napuštanja gnijezda prođe više od šest mjeseci. U veljači se danju i za lijepog vremena spuštaju na tlo te u povorkama traže mjesto za nastavak svoga razvoja u tlu. Skrivaju se 10 do 20 cm pod zemljom, nedaleko jedne od drugih. Kad odabere pravo mjesto, gusjenica četnjaka može se dodatno zaštititi prije pretvaranja u stadij kukuljice, tj. oplete zapredak (kokon, čahura...). Zatim se presvuče u kukuljicu. Nakon 21 do 45 dana kukuljica se preobrazi u odraslog moljca, ali to nepovoljni uvjeti mogu produljiti i na dvije godine. Odrasle moljce najčešće nalazimo sredinom srpnja do kraja kolovoza. Ukupno žive jednu, a u hladnijim predjelima do dvije godine. Odrasle jedinke žive 1 do 17 dana te se pare i polažu jaja. Ženka je veća od mužjaka, slab je letač , ali pomaže se zračnim strujanjima te radije polaže jaja na susjedna stabla", otkriva nam Kokan.
Nadražujuće dlačice
Prirodni neprijatelji borovog četnjaka su razni virusi, bakterije i gljivice, a onda i razne životinje i čovjek. Napadaju u svim životnim razdobljima. Šumski mravi, parazitske ose i ravnokrilci goste se jajima, a gusjenice su na trpezi „lovaca“, kao što su trčci gusjeničari i bogomoljke. Štoviše gusjeničar ima u probavilu i virus smrtonosan za gusjenice. Ubijaju ih i parazitske ose i muhe najeznice. Jedu ih i velike sjenice. Kukuljice borovog prelca u tlu pronalazi ličinka velikog gusjeničara, a jede ih i ptica kukavica. Odrasle moljce koji lepršaju okolo love šišmiši. Kako se brane od tolikih neprijatelja? Otrovnim strelicama!
"U trećem stadiju razvoja gusjenice su dobile posebnu zaštitu – nadražujuće dlačice. Oštre su, tanke, lomljive i nazubljene kao harpun pa ih se ne može iščupati. Protein thaumetopoein u njima uzrokuje jaki svrbež, osip (urtikarija), konjuktivitis (ako upadnu u oko), nakupljanje sekreta u respiratornome sustavu, astmu, a neke osobe dobiju snažnu alergijsku reakciju pa čak i anafilaktički šok, što može izazvati smrt. Čak i mrtve gusjenice djeluju nadražujuće. Ličinke petog stupnja mogu odbaciti dlačice ako se osjete ugrožene pa su neki ljudi imali smetnje iako nisu bili u kontaktu s gusjenicama. Možda su samo prošli ispod stabla s ovim gusjenicama ili su dirali predmete preko kojih je prošla povorka gusjenica", pojašnjava nam Kokan.
U potrazi za mjestom za kukuljenje gusjenice idu jedna za drugom slijedeći svilenu nit. U povorci zna biti do 300 jedinki i mogu putovati do 37 metara. Na tom putu na njih znaju naići psi, što može biti jako opasno - za pse.
"Gusjenice izgledaju zanimljivo psima, a imaju i slatkasti miris koji navodi pse da ih probaju pojesti. Pri kontaktu dolazi do naglog oticanja gubice, zatvaraju se oči, cijela glava psa počinje strahovito svrbjeti, a ponekad je reakcija toliko snažna da psi i povraćaju. Ukoliko je u trenutku kontakta s gusjenicom psu otvorena gubica, jezik može tako nateći da za nekoliko minuta više ne može zatvoriti gubicu. Može doći i do odumiranja i otpadanja dijelova jezika. U ekstremnim slučajevima može doći do zgrušavanja krvi i začepljenja krvnih žila i smrti", pojašnjava nam sugovornik.
Najbolje je pse ne puštati u blizinu ovih gusjenica, da ne bi morali "letjeti" veterinaru.
Još jedna zanimljivost borovog četnjaka jest da je to jedan od rijetkih moljaca kojima se gusjenice razvijaju zimi, a nije česta ni pojava da se gusjenice nakupljaju u društva (kolonije). Gusjenice su aktivne upravo tijekom zimskih mjeseci.
A kako se "boriti" protiv borovog četnjaka ili "borovog prelca"?
"Mjere suzbijanja provode se kada je kukac najranjiviji. Najbolji rezultati suzbijanja su u razdoblju između lijeganja iz jajašaca i izgradnje zimskih gnijezda. Najučinkoviti je bioinsekticid napravljen na bazi toksina bakterije Bacillus thuringiensis. Ako je napad mali moguće je četnjaka suzbiti rezanjem zimskih gnijezda, koja se zatim obavezno spaljuju.
Koriste se i feromonske klopke za opažanje, motrenje i masovno hvatanje. Ako želimo privući prirodne neprijatelje borovog četnjaka u borovu šumu, trebali bi saditi nove biljne vrste i oblikovati mješovite šume.
Možemo i uzgajati prirodne neprijatelje četnjaka i puštati ih u šumu, a rađeni su npr. uspješni pokusi s velikim gusjeničarom Calosoma sycophanta. Svaki odrasli veliki gusjeničar u prosjeku dnevno pojede sedam gusjenica i ozlijedi ih devet (zarazi virusom), pojasnio nam je Bože Kokan.
