Juniori Hajduka prošlog su ponedjeljka ispisali povijest tog kluba sudjelovanjem u finalu UEFA-ine Lige prvaka za mlade. Iako su u finalu poraženi, Split ih je dočekao kao pobjednike. Prema pisanju medija, ovi su momci, treneri i Hajdukova Akademija „Luka Kaliterna“ uspjeli „probuditi uspavanog diva“ i vratiti nadu u bolju budućnost splitskog kluba. Jedna od najzaslužnijih osoba iza tog uspjeha je Boro Primorac, šef Akademije - bivši igrač Veleža, Hajduka, Lillea, Cannesa, reprezentativac Jugoslavije i „desna ruka“ velikog Arsenea Wengera tijekom 22 godine u Arsenalu, kao i Japanu.
U razgovoru za N1, Primorac otkriva kakav je osjećaj zaokružiti priču i vratiti se u Split pred kraj bogate karijere, koja je tajna uspjeha Akademije, ali i što bi poručio mladim sportašima željnim dokazivanja i igre.
Od Veleža, preko Hajduka, reprezentacije, Japana, Cannesa i Arsenala – što biste Vi izdvojili kao svoj najveći uspjeh?
“Igrati u prvoj ligi, igrati 20 godina, biti zdrav i preživjeti u nogometu sve do sada, do 70 godine. Vrlo kratak period sam bio bez posla. Sve što sam radio je bilo interesantno. Uvijek sam imao sreće. Još kao igrač bio sam okružen dobrim igračima. Imao sam uvijek dobre igrače kao trener i dobre trenere sada u Akademiji”.
Vašu karijeru profesionalnog nogometaša obilježile su godine u Hajduku. Kakva su Vaša sjećanja na Hajduk sedamdesetih i osamdesetih godina? Koja je najveća razlika koju vidite u igri, u motivaciji igrača, u navijačima?
“Već i prije, Velež je bio uvijek dobar klub, a onda sam išao u Hajduk koji je bio još veći. Imao je uvijek pun stadion. Cijela Dalmacija i cijeli Split žive za to. Imali smo fanatike trenere i fanatike igrače. Bio je to uzbudljiv period. Zadovoljan sam jer sam ipak stalno igrao – koji put dobro, koji put vrlo dobro, koji put manje dobro. Ali imali smo dobru ekipu, stalno smo se borili da budemo prvaci i stalno smo igrali u Europi, tako da imam vrlo dobre uspomene i na trenere i na suigrače. S navijačima se ništa nije promijenilo. Danas su još bolji. Danas je teže sastaviti ekipu jer igrači odlaze danas puno ranije. Recimo, ja sam u inozemstvo išao u 29. godini, Luka Peruzović u 29., Ivica Šurjak u 28. Sad igrači odlaze rano. Mario Pašalić je otišao s 20, Ivan Perišić s 20. Drukčija su vremena i ne volim to uspoređivati, ali navijači su oduvijek bili fantastični”, rekao je za N1.
Kakav je osjećaj zaokružiti priču pa, nakon što ste izgradili bogatu karijeru u inozemstvu, vratiti se u Split?
“Meni je žena iz Splita i 40 godina smo bili vani. Bilo nam je lijepo i u Cannesu i u Japanu i Londonu, ali ona se najbolje osjeća tu. I ja tu imam dosta prijatelja. Split je ipak grad koji ima sve. Ima nogomet, tenis, košarku, vratio je sad vaterpolo. I lijep je grad. Ja sam postao dio Splita i zavolio ga. Ne možeš živjeti negdje ako ne voliš to mjesto. Žena se mora slušati. Ipak je ona šefica u kući, s djecom, unučadi. Sad imamo četvero unučadi. Šuti i slušaj. U klubu je Wenger sve držao. Sad ovdje dam povjerenje trenerima. Vrlo je važno imati povjerenje, entuzijazam. Volim da ljudi daju sve od sebe, da nisu preopterećeni. Danas moraš biti stalno dobar, najbolji. To nije lako“.
Koja je tajna uspjeha Akademije Hajduka? Kako ste uspjeli „probuditi uspavanog diva“ kako neki mediji pišu?
“Juniori su konstantni. Tri godine su za redom prvaci Hrvatske. Prošle godine su bili u Europi i izgubili od Atletico Madrida. Znači, imali smo neki kontinuitet. Imali smo šanse u nekim utakmicama, ali to smo provocirali. Do finala smo igrali dobro, vrlo dobro. Svi oni rade. Jedni su od 12 godina danas u Mostaru na turniru, od 11 godina su u Pragu, jedni su u Puli gdje imaju veliki turnir. Svi rade. Non stop traje selekcija. Jedino tako možeš, velika je konkurencija”.
Kakvi su Vam daljnji planovi u Akademiji?
“Nemam planova. Imam planova dobiti sljedeću utakmicu. Bit će teška u Rudešu. Selekcije su već gotovo pa napravljene za sljedeću godinu. Plan je odmoriti malo, boriti se da se malo poboljšaju tereni. Boriti se kroz pripreme. Vidjeti tko će ići u prvi tim… Ima posla, ali to je iskustvo. Svake godine radimo isto. Spremni smo za to. Nisam razgovarao, ali mislim da ću ostati tu još ovu godinu. Još imam špirita i uživam svaki dan. Svaki dan uživam u Splitu, s prijateljima, na terenu, pogotovo kad se dobije utakmica”.
Ostatak razgovora pročitajte OVDJE.
