Hrvatski božićni običaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na misu Ponoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja. Svi ti običaji, a ima ih mnogo, imaju za cilj želju za blagostanjem, dobrim urodom, mirom, napretkom i najvažnije dobrim zdravljem.
Obzirom da je danas Badnjak malo ćemo pojasniti odakle zapravo to ime, a zapravo je vrlo jednostavno. Badnjak se veže uz stari običaj unošenja badnjaka, drva ili panja, u kuću večer uoči Božića. To je običaj koji i dan danas živi u mnogim selima i mjestima Dalmatinske zagore.
Unošenje badnjaka u kuću bio je središnji događaj večeri. Badnjak, odnosno tri velika panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo, postavlja se pored ognjišta gdje gori cijeli noć i grije ukućane dok iščekuju dolazak ponoći i Isusova rođenja, odnosno odlaska na Ponoćku. Iz njihove vatre palile su se svijeće, a često bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio hrane i pića, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukućanima.
Kada bi otac obitelji unosio badnjak, čestitao bi ukućanima "Hvaljen Isus! Na dobro vam došla Badnja veče!", a oni bi mu potom uzvraćali "I s tobom zajedno".
Potom blagoslovljenom vodom, odnosno grančicom masline koja je uronjena u blagoslovljenu vodu, najprije blagoslovi badnjake, pa sve okupljene, i staro i mlado, kuću i štalu.
Poslije se ide od susjeda do susjeda, svi zajedno idu po kominima i krste badnjake, a ide se čak i kod onih s kojima si u svađi. Na blagoslivljanju badnjaka uz suhe smokve, neizostavne fritule i uštipke te domaći kruškovac i vino okupi se tako cijelo selo.
U toj prilici se pjeva:
"Eto Božić bata na svačija vrata.
Otvorte mu vrata, nek po kući bata.
Prostrite mu slame vriću,
nek ostavi dobru sriću.
Kada bude treći dan,
istrajte ga metlom van."
