Profesionalno sagorijevanje ili burnout pojam je s kojim se sve češće susrećemo. Užurban način života, previše obveza na poslu, pa nakon toga i kod kuće, previše zahtjeva za privatnim i profesionalnim druženjima i/ili usavršavanjima, a dan i dalje traje samo 24 sata. U tih 24 sata, do prije manje od stoljeća, ljudi su na dnevnom redu imali puno manje svega što se od njih tražilo, ili kako bi jedna izreka novijega vremena rekla: "sve radimo s istim mozgom, s kojim smo do nedavno samo sakupljali lješnjake". Sve ovo što smo naveli, a ponajviše različite vrste stresa u radnom okruženju mogu dovesti do burnouta (sagorijevanja).
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), burnout je profesionalno sagorijevanje i posljedica je kroničnoga stresa na radnom mjestu kojim se nije uspješno upravljalo, a neki od simptoma su osjećaj gubitka energije, iscrpljenost, povećana mentalna udaljenost od posla ili osjećaj negativizma ili cinizma prema poslu što posljedično vodi do smanjene profesionalne učinkovitosti.
Klasificira se kao neusklađenost između izazova posla i trenutnih mentalnih i fizičkih resursa osobe ili kao poremećaj prilagodbe, ali se ne prepoznaje kao samostalno medicinsko stanje, osim dijagnoze poremećaja iscrpljenosti koja se za sada tim imenom naziva samo u Švedskoj.
"Simptomi bi trebali biti prisutni barem dva tjedna i moraju uzrokovati značajnu patnju sa smanjenom radnom sposobnošću"
O burnoutu smo razgovarali sa spec. kliničke psihologije, Goranom Jerković.
"Burnout ili sindrom sagorijevanja prvi je put spomenut 1970-ih gdje se zapravo proučavao emotivni distres kod radnika koji se bave pomagačkim zanimanjima u zdravstvu. Tada je kod djelatnika primijećena emocionalna iscrpljenost, negativni emotivni stavovi, nesigurnost na području profesionalnih kompetencija i učestalo nezadovoljstvo.
Burnout nije klasificiran kao zdravstveno stanje nego kao profesionalni fenomen kojega karakteriziraju tri dimenzije. Osjećaj iscrpljenosti energije, povećana mentalna udaljenost od posla ili osjećaj negativizma i cinizma vezan uz posao, te depersonalizacija i smanjena profesionalna učinkovitost", uvodno nam je rekla psihologinja Jerković.
Sindrom sagorijevanja je najčešće posljedica kroničnog stresa na poslu uz korištenje relativno neučinkovitih strategija suočavanja sa stresom. Neke od simptoma poprilično je teško ignorirati jer utječu na cjelokupno stanje osobe.
"Tu spadaju poteškoće koncentracije, emocionalna nestabilnost, bolovi u mišićima, vrtoglavice, palpitacije, nesanica. Simptomi bi trebali biti prisutni barem dva tjedna i moraju uzrokovati značajnu patnju sa smanjenom radnom sposobnošću, a ne smiju se odnositi na neku drugu dijagnozu.
Najčešće osobe u takvim situacijama u krajnjem momentu spoznaju da im se više ne ide na posao, kada im se intenziviraju psihičke i somatske tegobe te imaju osjećaj kao da se nemaju snage više boriti. To je osjećaj pesimizma često popraćen rečenicom 'ionako se ništa ne može učiniti'.
U takvim bi situacijama bilo dobro kada bi se mogla provoditi savjetovanja na poslu i pratiti vlastito tijelo koje kroz somatske tegobe upozorava da smo možda negdje pretjerali. Probati 'stati na loptu', smanjiti tempo, uvesti neke mehanizme suočavanja sa stresom, razgovarati, vidjeti može li nam se nešto prilagoditi ili promijeniti", ističe naša sugovornica.
"Oporavak od burnouta dugo traje, može potrajati i do nekoliko godina jer je sagorijevanje zapravo negativno psihološko stanje vezano uz posao, a obuhvaća cijeli niz simptoma"
Pored navedenih fizičkih simptoma, najčešći su znaci sindroma sagorijevanja osjećaj tjelesne i emocionalne iscrpljenosti koje prati osjećaj beznađa. Također, burnout i depresija mogu se 'pomiješati', jer osoba koja proživljava sindrom burnout često ne zna što joj se događa.
"Najizloženije burnoutu su osobe zaposlene u pomagačkim strukama, kao na primjer medicinske sestre i tehničari, ali i liječnici i drugi zdravstveni djelatnici, nastavnici, socijalni radnici, policajci, zatvorski čuvari i sve ostale osobe koje rade visokostresne poslove.
Uz to, pitanje je i do koje razine radimo? Radi li osoba 12 sati u komadu, koliko dežura, koliko je netko na terenu, koliko netko ulaže u svoj posao, koliko mu je posao preokupirao cijeli život", napomenula je Jerković.
Oporavak od burnouta dugo traje, može potrajati i do nekoliko godina jer je sagorijevanje zapravo negativno psihološko stanje vezano uz posao, a obuhvaća cijeli niz simptoma i posljedica koje organizam trpi.
"Možemo ga poistovjetiti sa sintagmom iscrpiti nečije fizičke i mentalne potencijale. Potpuno istrošiti nekoga zbog nastojanja da se postignu nerealna očekivanja, ili čak i vlastita očekivanja postavljena kroz nekakve društvene vrijednosti. To je višedimenzionalan sindrom.
Poslodavci su generalno svjesni očekivanja kompanije, kao i što radnik može dati od sebe. Bitno je racionalno postaviti okvire posla u kojima osoba je. Ni poslodavcima ne bi trebalo biti u cilju nekoga maksimalno iscrpiti jer nakon nekog vremena dobiva radnika koji od sebe ništa ne može dat", objašnjava Jerković.
U tehnološkom dobu veliki problem stvara i tehnologija te njeno pretjerano korištenje. Mnogima je glavni alat za rad upravo računalo, pa su radi toga oni i najranjivija skupina koju pogađa burnout - jer osim računala, u slobodno vrijeme puno se koriste i mobiteli pa osoba nema priliku za odmor nakon posla i potpuni reset.
"Nije dobra kombinacija konstantan rad na uređajima vezan uz posao, pa i slobodno vrijeme provoditi na mobitelu jer su osobe tada kontinuirano podražene informacijama koje osobu neprestano bombardiraju. To za ničiju psihu nije dobro. No, s druge pak strane, za 'obranu' od burnouta humor je jedno od sredstava za nadvladavanje profesionalnog stresa", ističe sugovornica.
Sindrom sagorijevanja ima svoje faze koje do njega dovode. Pa iako različiti autori burnout različito dijele, psihologinja je istaknula jednu podjelu koja je sveobuhvatna.
Pet stadija burnouta
Između brojnih klasifikacija i podjela burnouta, istaknut ćemo jednu koja govori o pet stadija burnouta, a prepoznavanje u kojem se stadiju osoba nalazi jedan je od ključnih načina za sprječavanje daljnjih posljedica, odnosno, kompletnog sagorijevanja koje zahtijeva intervenciju stručnijih osoba.
Obično je potrebno od jedne do tri godine da se osoba potpuno oporavi od burnouta, pa je prevencija ili otkrivanje u samim početcima zasigurno bolje rješenje.
Prvi stadij
Prvi stadij naziva se "medeni mjesec" i najčešće 'uhvati' osobu dok ona uživa u životu - započinje novi posao, ili je promaknuta na bolju poziciju, puna je posvećenosti i entuzijazma dok se istovremeno odgovornost i obveze posljedično množe. Karakteriziraju je nerealna očekivanja brzog postignuća, preveliko ulaganje u posao i nekritična predanost poslu. U toj fazi radnik radi mnogo dulje od uobičajenog radnog vremena. Ovaj stadij može se dogoditi u bilo kojem trenutku poslovne karijere, neovisno o dobi osobe. Zašto dolazi do "medenog mjeseca"? Problem se krije u riziku preuzimanja previše obveza na 'svoja leđa' što dovodi do stvaranja stresa koji nakon nekog vremena postaje vidljiv. Trenutak kada okolina (a i vi sami) uočite utjecaj stresa, a ne poduzmete ništa, trenutak je kada 'upadate' u stadij dva.
Drugi stadij
Drugi stadij burnouta je uočavanje da u radnom tjednu imate više stresnih dana od onih koji prođu u miru, bez poremećaja psihofizičke prirode. Odnosno, radnik postaje svjestan da postignuće u poslu nije onakvo kakvim ga je zapravo zamišljao. To dovodi do stanja frustracije i osjećaja razočarenja, ali i dvojbi u vlastitu kompetentnost.
Tri karakteristike najbolje opisuju ovaj stadij:
- nedostatak vremena za osobne potrebe
- viđanje prijatelja i obitelji postaje puno rjeđe
- izražen je osjećaj da je posao najbitnija stvar u životu osobe
U ovom se stadiju mogu početi javljati neki od fizičkih simptoma u koje ubrajamo glavobolje, različite bolove, probleme sa spavanjem, a nerijetko dolazi i do emocionalnih i/ili psiholoških simptoma.
Treći stadij
Treći stadij naziva se stadij kroničnog stresa. U ovom stadiju sposobnost osobe na fokus, rješavanje problema i koncentraciju izrazito je pogođena. Osoba osjeća bespomoćnost i da 'živi izvan kontrole'. Produktivnost je u konstantnom padu, osjeća se kao da ništa ne može uraditi do kraja, a radi toga nastupa osjećaj krivnje i srama. Fizički i emocionalni simptomi se pogoršavaju, osoba postaje iziritirana, teško ili nikako upravlja svojim emocijama, iz takta je mogu izbaciti sitnice.
U ovo fazi osobe obično negiraju sve što im se događa, emocionalno se povlače, distanciraju se od kolega i onih koje vole što doprinosi doživljaju posla kao besmislenog i nebitnog.
Opasnost se krije i u 'samostalnom liječenju' koje nerijetko uključuje prejedanje, ispijanje alkohola ili konzumiranje nekih drugih poroka kako bi se lakše nosili s beznađem kojega počinju osjećati.
Četvrti stadij
Četvrti stadij burnouta jednostavno se naziva burnout. Apatija je glavni simptom ovoga stadija. Izražena je odvojenost od drugih ljudi, posla, osobnih emocija i osjećaja. U osnovi, ovo je stadij u kojem osobu više nije briga ni za što. Osoba doživljava kritičnu iscrpljenost koja se manifestira borbom tijekom obavljanja osnovnih stvari koje posao zahtijeva, odnosno, i najjednostavniji poslovni zadaci čine se nesavladivima i iziskuju izniman napor.
Neki bi ovu fazu opisali i kao "osjećaj je kao da ste pogođeni kamionom s ciglama, kao da je traktor prešao preko vas ili, teško je raditi bilo što radi konstantnog osjećaja umora". Misli su intruzivne, glava je 'u neredu', osoba osjeća kompletnu nemotiviranost, nema uživanja u hobijima, druženjima, stvarima koje su osobu nekada jako uveseljavale. Osoba najviše od svega osjeća očaj.
Peti stadij
Peti stadij je klasično sagorijevanje u kojem osoba treba intervenciju nekoga izvana kako bi joj bilo bolje. Obično se radi o pomoći doktora ili psihologa. U ovoj fazi kompletan život osobe je pogođen, kao i odnosi s najbitnijim osobama. Ono najteže, izgubljena je i životna radost. Pojavljuju se i znaci depresije koji postaju uočljivi jer su ljudski resursi potpuno iscrpljeni.
@drclaireashley It takes 1-3 years to recover from burnout, but recognising that slide into it is really hard. Here are the 5 stages to burnout- have a watch and see where you’re at. If you’re stage 1-3 you have a great opportunity to make some changes before you hit a crisis We also have a burnout quiz in BobbyChat, which will give you a score and some advice about what to do next! Bobby is an AI that talks you through therapy-inspired techniques on WhatsApp. Head over to www.bobby-chat.com to sign up for free! Your conversations are anonymous and confidential. #doctorsoftiktok #workstress #burnout #burnoutfromwork #burnoutsyndromes #worklife #workburnout #mentalhealthatwork #stress #stressrelief #careermistakes #burnoutprevention #youneedtoseethis ♬ original sound - drclaireashley
Indikativna ponašanja da osoba proživljava burnout
Kao i za druge disbalanse u organizmu, postoje indikativna ponašanja koja osobu, ali i njene prijatelje, poznanike i obitelj mogu alarmirati da se 'nešto s njom događa'.
Iako se mnogi od nas vole izležavati u krevetu i u tome ne vide problem, treba razlikovati izležavanje od nemogućnosti ustajanja iz kreveta ujutro iako osoba zna da ima obveze za odraditi taj dan. S druge pak strane, poteškoće sa spavanjem navečer, iako osoba osjeća umor, također mogu označavati burnout.
Osim toga, osnovno spremanje i oblačenje ujutro nakon tuširanja osobi predstavlja veliki napor, prisutne su stalne promjene u raspoloženju koje osoba ne može kontrolirati (trenuci bezvoljnosti, trenuci maničnosti i stresa). Osoba besciljno 'skrola' po internetu i uporno gleda serije od početka do kraja jer jedino te aktivnosti donose kakvo-takvo opuštanje.
Također, osoba gubi dnevni entuzijazam i motivaciju u stvarima koje su je nekada uveseljavale, a prisutan je i preplavljujući osjećaj da jednostavno treba odmor od svega i kompletni 'reset'.
Uz to, može se izolirati od svih jer nema energije za objasniti kako se uistinu osjeća.
Kada je posao u pitanju, problem je s fokusom jer osoba stalno misli o svemu što treba napraviti istovremeno osjećajući otupljenost i nezainteresiranost.
